Filmski festival u Vilniusu: Protiv tabua pesnicom u predrasude
Jedanaest filmova se našlo u glavnom takmičarskom programu Vilnius filmskog festivala Kino Pavasaris, dobre selekcije ostvarenja koja su stigla sa drugih internacionalnih festivala. Za danas izdvajamo dva.
Kills on Wheels je drugi dugometražni igrani film mađarskog reditelja Attile Tilla, simpatična dramedija o paraplegičnom momku Zoliju (Zoltan Fenyvesi) koji sa svojim prijateljem sa specijalnim potrebama Barba Papom (Adam Fekete) upada u seriju zločina po sklapanju poznanstva sa bivšim vatrogascem zvučnog imena Rupaszov (Szabolcs Thuroczy). Premijerno prikazan prošle godine u Karlovym Varyima, film je na nedavno održanom Let’s CEE festivalu u Beču osvojio nagradu za najbolji film, nastavljajući seriju festivalskih uspeha.
Dvadesetogodišnji Zoli živi u domu za ljude sa specijalnim potrebama u kome sobu deli sa Barba Papom sa kojim ga vezuje strast za stripove. Obojica žele da razviju i nacrtaju priču koja će ih dovesti do takmičenja i eventualne novčane nagrade za najbolji strip na predstojećem Comic conu, koja garantuje i objavljivanje. Pukom slučajnošću, prilikom gluvarenja ispred doma, upoznaće misterioznu pojavu – bradatog muškarca masne kose i nezgodnog temperamenta, takođe u invalidskim kolicima, koji će im podeliti packe zbog igranja sa aparatom za gašenje požara zato „što je izvukao bezbroj tela iz vatre“. Postepeno, oba mladića postaju uvučena u njegove operacije za lokalnog mafijaša, Srbina po imenu Radoš (Dušan Vitanović), koji starog, iskusnog kriminalca tek izašlog iz zatvora koristi za svoje prljave obračune sa konkurentskim bossom Tonijem. Radošev lik je građen vrlo ne-balkanski, što je interesantno oglušavanje o kliše, uključujući i njegov otvoren prezir prema vatrenom oružju, zbog čega ga svojim najamljenim ubicama liferuje u plastičnim kesama, dok mu kao omiljeno sredstvo za kažnjavanje i ubijanje služe kućni ljubimci – izdresirani Rotvajleri koji na njegovu komandu protivnicima čupaju grkljane. Oprezan i s pravom paranoidan po prirodi svoje profesije, on se oslanja na zemljake koji ne pričaju mađarski i na koji kod neprijatelja ne izaziva sumnju zbog invalidskih kolica. Njegov jedini uslov sklapanja poslova je da nema ni saradnika ni svedoka, što će Zolija i barba Papu dovesti u životnu opasnost.
Zoli i Barba Papa se preko noći obrevaju u svetu koji im do tada nije bio dostupan – zahvaljujući novcu koji lake ruke deli izbacivačima noćnih klubova, Rupaszov momke upoznaje sa noćnim životom i potocima alkohola, usput im deleći savete kako da, i pored svojih fizičkih nedostataka, priđu ženama. To su vrata koja se u filmu neće otvoriti i ostaće samo odškrinuta kao mogućnost i jedina (nesrećna) ljubavna priča je ona koja se tiče Rupaszova i njegove bivše devojke koja se nalazi pred venčanjem. Till voza kolica i elektro skuter tri glavna junaka kroz betonske i provincijske pokrpljene puteve nepodobne za četvorotočkaše, bacakajući ih između komičnog i tragičnog, povlačeći na vreme kočnicu pred opasnošću od slapsticka. Paralelno razvija ozbiljnu priču o posledicama Zolijeve deformacije kičme koja ga stavlja pred izbor – riskiranje skoro sigurne smrti zbog pretnje od smrskavanja unutrašnjih organa ili oproštaj ocu koji ga je napustio kao dete, ali koji je spreman da plati za skupu operaciju u Nemačkoj. I odnos sina i brižne majke (Monika Balsai) je fino protkan kroz radnju, taman toliko proporcioniran da se ne pretvara u radnju za sebe.
Pad u inače vanredno dobro voženoj priči nalazimo na kraju filma koji je manje rasplet a više zaplet – čitava kula pažljivo naslaganih karata se ruši pred idejom da je sve produkt Zolijeve mašte, ali i pored toga film ostavlja dovoljno snažan utisak da ne bi brzo pao u zaborav. (6/10)
https://www.youtube.com/watch?v=v8pQvF4i8_Q
Marina D. Richter je filmska kritičarka i novinarka iz Beograda koja već dvadeset godina živi i radi u Beču. Od 2004. je specijalni dopisnik beogradskog dnevnog lista Politika za rubriku kulture. Redovno surađuje s austrijskim portalom Artmagazine.cc, a piše i za razne austrijske publikacije kao slobodni novinar.