Hrvatska koprodukcija 'Zid smrti, i tako to' najbolji film Beldocsa - Monitor.hr
19.05.2016. (12:50)

Hrvatska koprodukcija ‘Zid smrti, i tako to’ najbolji film Beldocsa

Manjinska hrvatska koprodukcija ‘Zid smrti, i tako to’ redatelja Mladena Kovačevića proglašena je najboljim filmom 9. izdanja festivala dokumentarnog filma Beldocs, osvojivši Grand Prix u konkurenciji domaćih filmova. Filmu je dodijeljena i nagrada za najbolju kameru koju potpisuje Pablo Ferro, a koja se po prvi put dodjeljuje u sklopu festivala. Uz ovu, dodijeljena je i strukovna nagrada za najbolju montažu koju je za film Dubina dva odnijela Jelena Maksimović (pokrovitelj nagrada je Filmski centar Srbije).

O nagradama je odlučivao žiri u sastavu: Nebojša Bradić, urednik kulturno-umjetničkog programa RTS, Zoran Popović, redatelj i montažer, Lazar Stojanović, redatelj i Hanka Kastelicova, izvršna producentica dokumentarnog programa europskog HBO-a.

Podsjetimo, ‘Zid smrti, i tako to’, svjetsku je premijeru doživio u međunarodnoj konkurenciji prestižnog festivala dokumentarnog filma Visions du Réel festivala u Nyonu (Švicarska) u travnju 2016. godine.

Producent filma je također Mladen Kovačević za Horopter (Srbija), dok je koproducent Tibor Keser ispred Restarta (Hrvatska), uz Vanju Jambrović i Olivera Sertića kao pridružene producente.

Žiri u sastavu Ulrich Ziemons (Arsenal – Institut für Film und Videokunst), Mira Vocinkić (HRT Editor), Valentina Delić i Jovica Tojagić (RTV Acquisition editor) najboljim filmovima međunarodne konkurencije proglasio je naslove ‘Velika sreća’ (režija: Kirsten Burger, Mikko Gaestel, Johannes Müller) i ‘Sonita’ (režija: Rokhsareh Ghaem Maghami). Posebno priznanje žiri je dodijelio filmu ‘Raving Iran’ (režija: Susanne Regina Meures).

Festival se ove godine održao pod sloganom ‘Stvarno slobodni’.


Slične vijesti

Ponedjeljak (07:00)

Ne vole škakljiva pitanja

Jurkas: Thompson se u intervjuu sa mnom i pred kamerama HTV-a odrekao ustaštva i Ante Pavelića

“MPT: cijena domoljublja“ naslov je dokumentarnog filma koji o Marku Perkoviću Thompsonu upravo završava redatelj, pisac, novinar, urednik i glazbenik Anđelo Jurkas. Za velike koncerte u inozemstvu elaborati se, tvrdi, moraju davati mjesecima, a ne tjednima unaprijed. Radi se o koncertu visokog rizika bez obzira na političku konotaciju – faktor velikog broja ljudi, gužvi, protokola za koncert i visokih temperatura su dovoljni da dođe do neželjenih posljedica. Tvrdi da je za HTV snimao intervju s Thompsonom koji je na kraju bio cenzuriran, a u kojem se pjevač odrekao ustaštva, istovremeno kritizirajući komunizam. Iz prve doživio sam ga kao vrlo kulturnog, civiliziranog, pristojnog i korektnog sugovornika koji samo pristaje na činjenicu da služi kao Pinokio svojim gepettima. Je li to licemjerno ili autentično prema svojoj publici apsolutno je irelevantno. Kao pjevač je nimalo originalni, ali funkcionalni amalgam Bebeka, kombinacija Tife i Alena Islamovića, a kao skladatelj rubno funkcionalan. Njegova fenomenologija duguje prvenstveno publici i medijima u kombinaciji izostanka osnovne školske izobrazbe iz povijesti, hrvatskog i glazbenog. Nacional

27.06. (16:00)

Da ne znamo, neki bi rekli da smo se vratili sto godina unazad

Rašeta o dokumentarcu o neonacistima: Pedeset nijansi bijele

Na samom početku dokumentarca jedan Nijemac komentira neonacistički marš svojih sunarodnjaka.”Njima je mjesto u ludnici”, kaže i izaziva smijeh. Ali, stvar nije smiješna, premda katkad poprima humoristične dimenzije. Neonacisti nastupaju u širokoj fronti. Vidimo ih posvuda, od Charlottenburga i Neuköllna u Berlinu, do Pariza i Kijeva. U Francuskoj je uhićena skupina terorista koji su planirali ubijati lijeve političare. U Bratislavi je student povezan s krajnjom desnicom ubio dvoje ljudi ispred kluba za LGBT osobe.

Autori dokumentarca infiltrirali su se u ekstremne skupine kako bi doznali njihove planove, mogućnosti, ciljeve i ideje. Radili su na filmu dvije godine. Često su naoružani, a vrlo je zanimljivo da – kojoj god naciji pripadali – simpatiziraju Hitlera i obožavaju svastike. Otkrili su i platforme za upoznavanje partnera namijenjene samo bijelcima koji slave “bijeli život, bijelu ljubav”. Boris Rašeta osvrće se na TV tjedan za Novosti.

06.05. (15:00)

Napokon nešto lijepo iz Afrike

Film “The Great Green Wall” (2019.) prati ambiciozni projekt sadnje 8 tisuća kilometara duge trake drveća kroz afrički Sahel

Cilj projekta “Veliki zeleni zid“ je borba protiv dezertifikacije, klimatskih promjena, siromaštva i sukoba koji proizlaze iz degradacije tla te kako bi se povećala bioraznolikost i podržao održivi razvoj lokalnih zajednica. Osim ekoloških ciljeva, projekt nastoji stvoriti 10 milijuna zelenih radnih mjesta, poboljšati sigurnost hrane i smanjiti migracije uzrokovane klimatskim promjenama. Naratorica i glavna protagonistica je Inna Modja, malijska glazbenica i aktivistica, koja putuje kroz Senegal, Mali, Niger, Nigeriju i Etiopiju, upoznajući ljude koji aktivno sudjeluju u stvaranju Zelenog zida. Inicijativa Velikog zelenog zida ima ključnu ulogu u poljoprivredi. Ovaj projekt nije samo red drveća; sve više se usmjerava na razvoj multifunkcionalnih ekoloških zona – spojeva uzgoja usjeva, šumskih područja, pašnjaka i vodnih resursa, čime se jačaju zajednice i njihova otpornost. Projekt nije bez poteškoća, zbog političke nestabilnosti i korupcije. No, svejedno ide dalje. Agroklub

25.04. (15:00)

Kad ti ne preostane ništa drugo, gleda ti se u zvijezde

Pod sretnom zvijezdom: Gorko-slatki dokumentarni film o talijanskoj astrologinji

Njegova glavna zvijezda je talijanska astrologinja Luciana de Leoni D’Asparedo, koja vjeruje da na život utječe položaj sazviježđa u trenutku našeg rođenja. Brojni ljudi kontaktkirali su je u vezi svojih problema, a film prati njihove priče, nadanja i rođendanska putovanja. Bilo da se radi o Taipeiju, Bejrutu, Cresu ili vlastitom stanu, tijekom ovih putovanja, protagonisti prolaze neočekivane transformacije koje će im pomoći da otkriju što uistinu žele.

Ovaj film je empatična potraga za smislom u kozmosu ispunjenim kaosom, rečenica je koja stoji u najavi ovog ostvarenja i doista ga sjajno opisuje. Bez obzira vjerovali li vi u astrologiju ili zazirali od nje, u svojoj suštini, priča je ovo o ljudima koji, ma kako različiti bili, teže ka istome – pronalasku ljubavi (u različitim formatima). Ipak, priče su ovo koje nemaju nužno sretan kraj. Zvijezde, što i sama Luciana voli isticati, ukazuju na put, ali ga ne određuju. Određujemo ga mi sami. Journal… film je sniman na Cresu i okolici (HRT).

09.04. (20:00)

Smjena geneacija

Novinar i redatelj filma ‘Najglasnija tišina’: Da ćaciji imaju imalo mozga, ne bi bili ćaciji. Snaga studenata je mnogo jača

To je najveća snaga Vučićevog režima, podrška koju ima iz trenutno vladajućih krugova Evropske unije, koji su uglavnom konzervativni. Podrška i dalje traje, jer postoji pre svega taj cilj kopanja litijuma i ko zna koji još poslovni interesi koji su skriveni od javnosti. Trideset godina moje novinarske karijere obeležene su borbom za evropske integracije i normalnije društvo i naravno, ne mogu tek tako da mi preokrenu naopako taj fokus, ali se ponekad osećam izneverenim do mere da me to uvede u dilemu da li je integracija uopšte potrebna. Užasava me pomisao da je takozvani zapadni Balkan Afrika Evrope, a sve više mislim da nas sa namerom EU gura ka tome. Sa druge strane, treba imati u vidu da je cela Evropa skliznula udesno i da je Vučić za njih prirodni saveznik, te da je očigledno vreme da se i tamo pokrenu procesi promena i ozdravljenja društava, kaže Reljić za H-alter. Film prati generaciju koja umjesto da dogovara koliko će gajbi piva uzeti za novogodišnju proslavu, za doček dogovara komemorativnu šutnju, razgovarao je Reljić uoči ZagrebDoxa i za HRT.

07.04. (14:00)

Jedino što možemo je zelenije živjeti

Regenerativna poljoprivreda rješenje je za klimatske promjene? Dokumentarac ‘Poljubi zemlju’ to promovira, no stručnjaci se baš i ne slažu

Film “Kiss the Ground” autora Josha Tickella i Rebecce Harrell Tickell istražuje kako obnova tla može pomoći u smanjenju emisija ugljičnog dioksida te zagovara regenerativne metode koje mogu obrnuti ovaj proces. No, film se bavi i drugim temama, poput negativnog utjecaja kemijskih pesticida i umjetnih gnojiva na bioraznolikost i kvalitetu tla te povezanosti zdravlja tla s globalnim ekološkim problemima, uključujući dezertifikaciju, poplave i eroziju. Pozitivne kritike o filmu govore kako uspješno predstavlja kompleksne ekološke teme na način koji je razumljiv i zanimljiv široj publici, a pritom je i lijepo snimljen. S druge strane, neki kritičari smatraju da film pojednostavljuje kompleksnost klimatskih promjena i ne nudi dovoljno dokaza o tome koliko regenerativna poljoprivreda može smanjiti emisije CO2. Agroklub

03.04. (14:00)

Ne dirajte mi Savicu

Crveni tobogan Nebojše Slijepčevića: Kako je Savica pobijedila Bandića

Stanovnici tog kvarta uz sjevernu obalu Save pobunili su se kada se proširila vijest da im gradska uprava, na čelu s tadašnjim gradonačelnikom Milanom Bandićem, namjerava oduzeti park i na tom mjestu izgraditi crkvu. Stanovnici su odmah organizirali prosvjede i peticije te uspjeli pobijediti… bar nakratko. No, gradska vlast je tada došla s idejom uređenog parka. Ponovno su krenuli u borbu, no taj put stvari su išle malo teže – morali su organizirati noćna dežurstva i spavanje u šatoru usred parka da bi se suprotstavili bagerima… Sad je o tome snimljen film, redatelj je za Oscara nominirani Nebojša Slijepčević, a prikazan je na ZagrebDoxu koji je otvorio festival. tportal

29.03. (17:00)

Zato je Vučić i rekao da, ukoliko je korišten zvučni top, on više nije predsjednik... A da ga pitaju za zračni?

Objavljen dokumentarac ‘Dvanaesti minut’: Na prosvjedu je korišten zračni top, ne zvučni

Beogradski studenti su u svom dokumentarnom filmu ‘Dvanaesti minut’ analizirali uzroke stampeda tijekom jednog od najvećih prosvjeda u novijoj povijesti Srbije. Nikola Romčević, jedan od autora filma, govorio je za Dnevnik Nove TV, otkrivajući kako je njihova istraga pokazala da uzrok nije bio zvučni top, već određena vrsta zračnog topa, koji je, prema njihovim saznanjima, ispaljen s visine. Što god da se dogodilo 15. ožujka, činjenica je da nas je bilo 800 tisuća. Ta spoznaja nam daje dodatnu snagu i sigurnost u našim akcijama, poručuju… Nacional

24.03. (14:00)

Hrane ima, ali za odabrane

Food, Inc.: Dokumentarac iz 2008. pokrenuo javnu raspravu o prehrambenoj industriji, zakonodavstvu i potrošačkim pravima

Moćan i uznemirujući dokumentarac koji je razotkrio skrivene strane industrije, pokazao kako opskrbu hranom kontrolira šačica korporacija kojima je na prvome mjestu profit, a ne zdravlje konzumenata, zarada poljoprivrednika, sigurnost radnika ili okoliš. I sve to, naravno, uz pristanak vladinih agencija. Fokus je i na lobiranje za GMO hranu. Iako film prikazuje mračnu sliku industrije, nudi i alternativu, kroz razgovore s malim poljoprivrednicima, ekološkim proizvođačima i aktivistima. Film je nominiran za Oscara za najbolji dokumentarni film na 82. dodjeli Oscara, ali je izgubio je od “Zaljeva““. Agroklub

10.03. (20:00)

Ali neka ga prvo uspostave

Picula o ‘Jedinoj zemlji’: Autori tog dokumentarca zaslužuju Nobela za mir

Priznanje Akademije za najbolji dokumentarac ove godine je pripalo palestinsko-norveškom ostvarenju ‘Jedina zemlja’, u kojem se mladi palestinski aktivist i izraelski novinar zajednički bore i zalažu za pravedan mir i suživot…djeluje kao donkihotovski, ali neustrašiv pokušaj dokazivanja da je područje na Levantu od Sredozemnog mora do rijeke Jordan uistinu jedna i jedina zemlja za cijelo njezino stanovništvo, Izraelce i Palestince, Židove i Arape, neovisno o budućem političkom i državnom rješenju višedesetljetnog sukoba. Film je u prvom redu trijumf svoja dva autora i protagonista iza i ispred kamera. Boško Picula za tportal.