Igor Rudan: Kako su dinamit i manjak kisika doveli do otkrića Viagre - Monitor.hr
09.09.2018. (10:36)

Igor Rudan: Kako su dinamit i manjak kisika doveli do otkrića Viagre

Zbog prirodne selekcije ljudi najotpornijih na glad i žeđ, koje su kroz povijest stalno pratile čovječanstvo, danas bez hrane možemo preživjeti tjednima, a bez vode danima. Bez kisika, međutim, možemo preživjeti samo nekoliko minuta, vjerojatno stoga što je kisik uvijek bio dostupan.” – tako započinje svoju novu znanstvenu kolumnu Igor Rudan, a završava ju sa – “U 21. stoljeću Viagra je postala najbrže prodavani lijek svih vremena i neočekivano poboljšala kvalitetu života mnogim muškarcima, a vjerojatno i ponekoj ženi.”


Slične vijesti

02.12. (10:00)

Igor Rudan: Je li slobodno tržište sve što čovječanstvu treba?

Stiglitz vjeruje kako se neravnoteže do kojih je kapitalizam doveo mogu ublažiti tako da država ponudi “javnu opciju” upravo u područjima koje sam u ovoj seriji tekstova izdvojio kao problematična, poput zdravstvene zaštite i “zelene ekonomije”. Prvi put u povijesti živimo u razdoblju u kojem se nejednakosti između država smanjuju, dok se unutar država povećavaju. Povećavali su se porezi za opće američko stanovništvo, dok su se smanjivali porezi za korporacije i bogate ljude. Prihodi farmaceutskih i zdravstvenih osiguravajućih kompanija povećavali su se, usporedno s desecima milijuna Amerikanaca bez ikakvog zdravstvenog osiguranja – piše i citira Igor Rudan u 9. nastavku serijala (Ne)održivost svijeta.

25.11. (09:30)

Sve se svodi na: Previše nas je

Igor Rudan: Koliko ljudi Zemlja uopće može podnijeti?

Prosječno očekivano trajanje života za čitavo čovječanstvo između 1990. i 2010. poraslo je za 6 godina. Mnogi znanstvenici iz područja poljoprivrednih znanosti i ekologije upozoravaju na nesrazmjer između brzine rasta lokalnog stanovništva i mogućnosti proizvodnje hrane u nekim dijelovima svijeta… u novom nastavku serijala o (ne)održivosti svijeta Igor Rudan piše o tri izazova – eksploziji stanovništva, samouništenju poljoprivrede i problemu pitke vode.

24.11. (00:00)

Igor Rudan: Otkud ćemo dobivati energiju ako ne iz fosilnih goriva?

Nije utješno znati da najbogatije države danas zagađuju Zemlju manje od drugih država. Uz to, u najbogatijim i “najčišćim” zemljama danas živi oko milijarda ljudi. Fosilna goriva su i dalje najjeftinija, a mnogoljudne države koje se tek žele razviti su i dalje siromašne. Prepusti li se situacija slobodnom tržištu, te će zemlje nabavljati i spaljivati fosilna goriva i tako nas sve zajedno ugroziti. Ali, s druge strane, treba razumjeti i njihovo gledište. One kažu da je licemjerno što bogate zemlje svijeta, koje su se razvile na jeftinijim fosilnim gorivima pa zahvaljujući tom bogatstvu mogu prelaziti na “čiste”, ali skuplje izvore energije, sada žele zabraniti siromašnim zemljama da koriste jeftina fosilna goriva za svoj razvoj – piše Igor Rudan o dilemama održivosti svijeta na Indexu.

13.11. (23:30)

Novac = život

Igor Rudan: Današnji milijunaši živjet će 5.000 puta dulje od najsiromašnijih

Rudan danas piše vrlo svjesno i suosjećajno: “Osobe s pokretnom imovinom od milijun dolara ili više, kada se izuzmu od svih drugih, mogu očekivati prosječno trajanje života od 100 godina. Na sasvim drugoj strani spektra najveći problem krajnje siromašnih ljudi danas su smrti djece unutar prvih tjedan dana nakon poroda”. Matematički bi to bilo ovako – 100/0.02=5.000; tu negdje je i odnos u bogatstvu tih ljudi.

11.11. (10:00)

Igor Rudan: Sve dulji život je skup

S porastom starosti stanovništva količina zdravstvenih potreba i zahtjeva ljudske vrste neće rasti proporcionalno starenju, već znatno brže. To je stoga što liječenje bolesti koje zahvaćaju vrlo stare ljude – npr. one stare 85 ili više godina – prosječno košta znatno više nego liječenje bolesti koje zahvaćaju ljude u dobi od npr. 65. do 74. godine. Troškovi liječenja i skrbi za oboljele od gubitka pamćenja koje se pojavljuje u vrlo starih osoba počeli su nadmašivati troškove liječenja dva najvažnija uzroka smrti – zloćudnih tumora i kardiovaskularnih bolesti. Igor Rudan za Index

08.11. (00:30)

SuperIgor

Igor Rudan: Moći ćemo krasti rješenja koja je evolucija dala drugim vrstama

Preuzimanjem i prisvajanjem nadljudskih osobina nekih živih bića ljudi bi se mogli modificirati u praktički neuništiva živa bića koja ne stare niti obolijevaju, imaju dodatna osjetila, a prilagođena su i životu u svemiru. Vrijeme kada će sve to postati moguće približava se velikom brzinom – piše Igor Rudan u najnovijem nastavku svog feljtona o duljini i kvaliteti života.

04.11. (00:30)

Naša zgrada se urušava

(Ne)održivost svijeta: Što se uopće događa i je li stanje alarmantno?

Index donosi prvi tekst iz serijala o (ne)održivosti svijeta, koji piše Igor Rudan, član Kraljevskog društva u Edinburghu i pokretač Škole za 21. stoljeće. “Je li takva situacija alarmantna? I jest, i nije. Nije zato što smo je postali svjesni. Sigurno postoje načini na koje bismo sada mogli popraviti stvari, a budući razvoj znanosti donijet će i neka sasvim nova rješenja. Ali i jest alarmantna zato što postaje jasno da će se nastavkom svega što se zbiva te tzv. negativne eksternalije samo pogoršavati”, piše Rudan.

31.10. (20:30)

Tko želi živjeti vječno?

Igor Rudan o životnom vijeku – neka bića vraćaju se u mladost, nemaju 
osjet boli…

Večernjakov znanstveni feljtonist, u potrazi za zdravijim životom i dugotrajnijim vijekom čovjeka, navodi primjere životinja koje bi mogle dati odgovore u toj potrazi: tardigrad može preživjeti u vakuumu vanjskog svemira, može biti bez hrane i vode dulje od 30 godina, isušiti se do razine kada im tijelo sadrži manje od 3% vode, a zatim se ponovo rehidrirati i razmnožavati; pustinjsko štene nema osjet bola, a ima vrlo efikasan, minimalistički metabolizam koji mu omogućava vrlo sporo disanje, otporan je na pojavu zloćudnih tumora i manjak kisika; besmrtna meduza ne stari i ne umire, već se počne vraćati natrag u stadij mladih jedinki meduza, koje još nisu spolno sazrele, potoni na dno mora ili oceana, odakle krene u novi životni ciklus.

18.10. (01:30)

Dr. Rudanstein

Igor Rudan: Ako smo programirani za starenje, možemo li se reprogramirati?

Što je, zapravo, starenje i zašto se događa? Ako su čitav rast i razvoj bili pažljivo programirani sve do srednjih dvadesetih godina, je li nakon tog trenutka i starenje također programirano? Ako je naš organizam programiran i za fazu starenja, kao što je bio i za fazu razvoja, tada treba otkriti možemo li nekako reprogramirati cijeli taj proces. Međutim, ako je organizam programiran samo za razvoj, a starenje je zatim sasvim neuralan proces koji dovodi do polaganog propadanja tog organizma u vremenu, tada se trebamo usredotočiti na usporavanje prirodnog propadanja – ide u samu dubinu znanosti Igor Rudan u novom dijelu feljtona u Večernjem o produljenju života.