Ivica Đikić: Mirisi, zlato i NATO - Monitor.hr
07.12.2019. (16:30)

Dok je Damira, nema mira od vojske

Ivica Đikić: Mirisi, zlato i NATO

Hrvatska će po Trumpovom nalogu dati više od šest milijardi eura u idućih pet godina da bi se naoružala do zuba, pišu nove Novosti. Treba li ova zemlja slušati diktat NATO-a i kontinuirano trošiti ogroman javni novac za gomilanje naoružanja, dok su zdravstveni, obrazovni i mirovinski sustav na rubu opstanka? A što ćemo kupiti? Višenamjenske borbene avione četvrte generacije, najmanje četiri američka helikoptera Black Hawk, modernizaciju i opremanje šezdeset doniranih američkih oklopnih vozila Bradley, opremanje borbenih vozila Patria automatskim topom od 30 milimetara, ophodne brodove za Ratnu mornaricu, opremanje specijalnih snaga i vojnoobavještajnih struktura.


Slične vijesti

08.10. (13:00)

Nema puno razloga za optimizam, izuzev nesumnjivih dobrih namjera i poštenja

Đikić: Koliko može Možemo?

Ivica Đikić za Novosti o tome kako se na čelu Zagreba snalazi stranka Možemo: Bandićeva ostavština zaista je golemo opterećenje novoj gradskoj vlasti… Baviti se sadašnjošću i budućnošću nije moguće sve kad bi se i htjelo, jer najkrupniji od tih “kostura” uopće nije “kostur” nego proračunska rupa od oko milijardu i sto milijuna kuna koja je bila vidljiva svakom iole upućenom i mjesecima prije izbora… oko 80 milijuna kuna godišnjeg gubitka u ZET-u… ni troškovi programa “roditelj-odgojitelj” također se ne mogu okarakterizirati nečim za što se nije znalo, a ista je stvar i s fakturama za poslove koje je Grad ranije naručio, i s honorarnim ugovorima za stotine Bandićevih savjetnika i prijatelja… Nije bilo nepoznato ni to da nova vlast stiže u neprijateljsko okruženje, u strukturu koju su gradili Bandić i HDZ, i da ih čekaju mnoge unutrašnje mine i opstrukcije, uz nabrušenost velike većine drugih političkih aktera i medija.

03.09. (14:30)

Politika koristi

Đikić: Šutnja je Zlatko

Zašto se najednom pritajio? Ne, nije zbog toga što se radi o sporenju koje je debelo ispod njegove intelektualne i ljudske razine, spuštao se Hasanbegović i niže od toga, nego zato što još uvijek odvaguje kojoj se od zaraćenih strana prikloniti, ili preciznije, kako što bezbolnije okrenuti leđa Škori, čovjeku kojeg je do jučer neumjereno hvalio i branio, i s kime se potom uortačiti u cilju političkog preživljavanja, odnosno u cilju primanja prilično masne plaće uz minimalno ulaganje truda. Jedno je sigurno: Hasanbegović se u svojoj odluci, kao ni dosad, neće voditi idealima i ideologijom, već isključivo izračunima osobne koristi od priklanjanja ovome ili onome. A dok se ne završe ti izračuni, šutnja je Zlatko – piše Ivica Đikić. Novosti

27.08. (18:00)

Ničija zemlja

Đikić: Savezništvo s Dodikom jedan je od krupnijih moralnih padova hrvatske politike

Savezništvo s Miloradom Dodikom i politikom koju predstavlja Dodik jedan je od krupnijih moralnih padova hrvatske politike, u oštroj konkurenciji, unatrag trideset godina. Neki će reći da je riječ samo o političkoj pragmi, o paktu iz političke nužde, o kompromisu zarad viših nacionalnih interesa i spašavanja opstojnosti Hrvata u Bosni i Hercegovini, no to su tanka opravdanja. Dodik bi, uostalom, radio ono što radi neovisno o hrvatskoj poziciji i hrvatskim interesima. Čovića, međutim, to ne zanima, za nj je politika ionako područje bez morala. On ne želi vidjeti ništa što bi moglo biti prepreka njegovim interesima i interesima njegove klike koja se godinama trudi da ni jednim svojim potezom ili riječju ne naljuti Dodika – piše Ivica Đikić. Novosti

23.07. (18:30)

Štete Zagrebu

Đikić: Pokrića za Vanđelića

Zar šef Fonda za obnovu Zagreba zbilja misli da će mu onaj koji ga je postavio i koji ga može smijeniti, dakle Plenković, dopustiti da bira trenutak kad će otići, a da dotad iskorištava medijsku pažnju za nanošenje štete HDZ-u i Vladi te za pripremu svog konačnog aktiviranja u politici? Da li bi menadžeru Vanđeliću palo na pamet da i nekom privatnom poslodavcu javno pošalje poruku da se, usprkos nikakvim rezultatima, neće maknuti s direktorskog položaja sve dok on sam ne zaključi da je vrijeme za odlazak i dok ne zaključi da je obavio sve što je bio naumio? Vanđelić nema puno izgleda da iz ove svoje avanture iziđe kao pobjednik ili barem kao žrtva političkih opstrukcija i osobne premijerove odmazde – piše Ivica Đikić. Novosti

16.07. (21:30)

Nije dosta umiti se

Đikić: HDZ-ovo duplo dno

Plenković uporno odbija shvatiti da pravosudna nezavisnost nije isto što i dizanje ruku izvršne vlasti od pravosuđa, nije isto što i pranje ruku premijera od pravosudnih skandala, nedoraslosti i promašaja, nije isto što i prepuštanje sudstva takozvanoj struci, to jest grupi ljudi koji se međusobno štite, koji su nesmjenjivi, egzistencijalno osigurani i više-manje nedodirljivi do kraja svog radnog vijeka… Ista je Plenkovićeva strategija i kad je riječ o Hrvatskoj radioteleviziji, isto je i sa sveučilištima, pogotovo sa Sveučilištem u Zagrebu. Autonomija je alibi za samovolju, autarkičnost i netransparentnost strukture koja je dominantno HDZ-ovska – piše Ivica Đikić. Novosti

09.07. (17:30)

Andrej Durenković

Đikić: Nadurena vladavina

Prošlo je godinu dana od početka drugog premijerskog mandata Andreja Plenkovića, godinu dana od izborne pobjede koja je uvjerljivošću iznenadila i samog Plenkovića: u tih godinu dana premijer je sasvim etablirao durenje na medije i na građane kao politički stav, a durenje je reakcija na to što se u javnosti ne prepoznaju u dovoljnoj mjeri njegova golema postignuća u spašavanju Hrvatske od zdravstvene kataklizme i ekonomske propasti, od posljedica elementarnih nepogoda i međuetničke mržnje proizišle iz rata, od opozicijskih nesposobnjakovića i eventualnih sigurnosnih prijetnji iz zraka. Kad se sve zbroji i oduzme, što se tiče prošlih dvanaest mjeseci, ispada da je Plenković zadnji koji ima pravo da se duri – piše Ivica Đikić. Novosti

18.06. (15:30)

Daj ton

Đikić: NATO takt

Nema ničeg ni spornog ni skarednog u razmišljanju ili u razgovoru o budućnosti Bosne i Hercegovine koja se politički ne bi bazirala na Daytonskom sporazumu i etničkom principu političkog predstavljanja građana. No razmišljanje i razgovor su jedno, a nešto sasvim drugo su očekivanja ili pozivi da se ukazom nekog moćnog nametne model koji ne uvažava ni složenu povijest Bosne i Hercegovine, ni zdrav razum koji kaže da ljudi što već trideset godina ustrajno glasaju “za svoje” u etničkom smislu neće preko noći početi da glasaju bez obaziranja na nacionalnu pripadnost – piše Ivica Đikić.

11.06. (17:30)

Lipanj u Haagu

Đikić: Mladić nije bio samostalni osvetnik nego važna karika u državnom mehanizmu zla

Do kraja ovog mjeseca trebala bi biti izrečena prvostupanjska presuda Jovici Stanišiću i Franku Simatoviću, ratnim šefovima Resora državne bezbjednosti Srbije, odnosno najbližim obavještajcima Slobodana Miloševića. Eventualna osuda mogla bi biti prva, i posljednja, u kojoj se samo srce Miloševićevog režima proglašava ključnom karikom u lancu zločinačkog poduhvata u Hrvatskoj i BiH. Gledano iz perspektive Aleksandra Vučića i aktualne srpske državne politike, proglašenje krivim Stanišića i Simatovića bilo bi teži udarac od velike većine dosadašnjih haških presuda, uključujući i ovu Mladićevu – piše Ivica Đikić za Novosti.

21.05. (15:30)

Pravo-suđe

Đikić: Slučaj Đurđević – akcija difamacija

Vladajuća stranka, zajedno s dijelom svojih koalicijskih partnera i desničarskih opozicijskih partija, nepostojanje argumenata pokušava nadomjestiti kišom lažnih optužbi i difamacija na račun gospođe Đurđević, pa čak i infantilnim hvatanjem za njezine lapsuse u javnim istupima: zanima ih samo kratkoročni politički interes i održavanje nezdravog statusa quo pod firmom europskih standarda i plemenitih principa. Đurđević je, u svakom smislu, negacija svega što je HDZ napravio od pravosudnog sustava u proteklih tridesetak godina i samo zbog toga neće biti izabrana. Sve drugo je batrganje i zamagljivanje tragične istine o HDZ-ovim motivima kad je riječ o Vrhovnom sudu i o domaćem pravosuđu – piše Ivica Đikić.

07.05. (17:30)

Tresu se stolice

Ivica Đikić: Vrhovni izručitelji

Kroz primjer zastare skovane za političke potrebe predaje Josipa Perkovića i Zdravka Mustača, Ivica Đikić za Novosti piše zašto bi mogući dolazak Zlate Đurđević na funkciju predsjednice Vrhovnog suda predstavljao opasnost za neke moćne ljude u hrvatskoj politici i sudstvu: Zbog toga Marin Mrčela govori da bi najbolje bilo da predsjednika Vrhovnog suda među sobom izaberu sami suci i sutkinje tog suda. Da sve ostane u zatvorenom i uskom krugu, da nitko ne talasa. Zlata Đurđević, ili netko poput nje, mogla bi početi da postavlja neugodna pitanja ljudima koji nisu navikli da ih se išta pita i koji nisu navikli da se propituje njihov rad, bez obzira na to što, kako i za koga rade.