Između svijetle budućnosti i surove stvarnosti: Kako je Staljingrad preživio cenzuru i ostao klasik - Monitor.hr
Danas (23:00)

Rat i mir 20. stoljeća

Između svijetle budućnosti i surove stvarnosti: Kako je Staljingrad preživio cenzuru i ostao klasik

Roman Staljingrad Vasilija Grosmanna objavljen je 1952., kada je u službenoj sovjetskoj historiografiji čvrsto utemeljena verzija Drugog svjetskog rata iz koje je izostavljeno ono što bi moglo narušiti linearnost uzročno-posljedičnog narativa koji završava trijumfom u Velikoj Pobjedi. U godini objavljivanja romana, naturalistički prikaz krvavih detalja bitki i okruženja u kojima su se u prvim mjesecima rata našli milijuni sovjetskih vojnika nije bio uobičajen. Roman nudi manji užitak čitanja i slabiji je poticaj složenijem promišljanju sovjetske prošlosti a više svjedočanstvo o čudovišnim razinama isprepletenosti književnosti i politike i odraz angažmana pisca u političkim i društvenim borbama njegova vremena. Ipak, s vremena na vrijeme čitatelj će biti nagrađen jer će pod površinom utopijskih hvalospjeva naići na nježnu empatiju. HDP Kritika, Svijet kulture


Slične vijesti

29.01.2023. (08:00)

Prekretnica u Drugom svjetskom ratu

80. godišnjica bitke za Staljingrad (današnji Volgograd)

Battle of Stalingrad, the turning point of the Second World War | Daily News

Sile Osovine, koje su uz njemačke činile i talijanske, rumunjske i mađarske trupe te ustaše iz NDH, izgubile su u ovoj bitki četvrtinu ukupnog ljudstva na istočnom bojištu i od tog se gubitka nisu nikad oporavile. Za Sovjete je pobjeda u Staljingradu značila početak oslobađanja domovine. Evo nekoliko manje poznatih činjenica o jednoj od najkrvavijih bitki u povijesti:

  • “Rat štakora” i borba za svaku kuću – Borilo se za svaki podrum, stubište, svaku prostoriju kuće ili tvornice, pa čak i za svaki kanalizacijski otvor, zbog čega su Nijemci bitku prozvali Rattenkrieg, odnosno Rat štakora. Često se događalo da Nijemci i Sovjeti pucaju jedni na druge kroz rupe u podovima ili zidove istog ili susjednih stanova.
  • Životni vijek vojnika i kanibalizam – Svaki vojnik u Staljingradu s obje strane imao je očekivani životni vijek od jednog dana, a časnici, među kojima i generali, živjeli su najviše tri dana. Mnogi su se i smrznuli jer se temperatura zimi spuštala na minus 30 Celzijevih stupnjeva. Zbog nedostatka hrane kanibalizam je bio uobičajen. Vojnici i civili jeli su štakore i konje s kojih su strugali smrznuto meso.
  • Mlade partizanke – U obrani Staljingrada sudjelovale su i žene koje su u Crvenoj armiji radile kao strojničarke, izviđačice i operaterke minobacača. Posebno se ističu pripadnice 1077. protuzračne pukovnije, sastavljene isključivo od žena, većina njih tek je izašla iz srednje škole. Pukovnija je u dvodnevnim borbama s nadmoćnijim neprijateljem uništila 14 aviona, 3 pješačke bojne, 15 oklopnih vozila i 83 tenka prije nego što su je pregazili Nijemci.
  • Mamajev kurgan – brdo ponad Staljingrada. Bilo je poprište najžešćih borbi te je 14 puta prelazilo iz ruke u ruku. O žestini borbe ponajviše govori podatak da je nakon bitke na svakom četvornom metru brda  pronađeno između 500 i 1250 krhotina granata… Tportal