Kad Zemlja prdne
Vjerujem kako ste čuli za neobične rupe u zemlji koje se pojavljuju u Sibiru? Krateri u permafrostu, vječno smrznutoj zemlji, nisu tek obične rupice: prva zabilježena “prdac rupa” u promjeru ima nemalih 80 metara. To je sasvim ozbiljna rupetina; osim nje, vrlo brzo pojavilo se još nekoliko neugodno širokih i dubokih rupa, te na desetke manjih, tek da kakvu kuću progutaju.
Ova bi vijest bila tek nešto više od zanimljive anomalije i hrane za teoretičare zavjera da vjerojatno objašnjenje ne leži u klimatskim promjenama, odnosno globalnom zatopljenju koje polako ali ustrajno zagrijava permafrost, što dovodi do oslobađanja metana akumuliranog u njemu. Što jest globalno zabrinjavajuća stvar.
Metan, naime, osim što je neugodna mirisa i eksplozivne naravi (posvjedočit će tome svatko s problematičnom probavom), jest dvadeset puta potentniji staklenički plin od ugljičnog dioksida.
Iako se u pričama o globalnim klimatskim promjenama daleko najčešće spominje ugljični dioksid, metan igra svoju važnu i mjerljivu ulogu: udio metana u stakleničkim plinovima je oko 10%, od čega je oko 60% metana u atmosferi posljedica ljudske aktivnosti (od čega, komično, značajan dio otpada na uzgoj stoke, točnije na kravlji prdac).
Jednako kao što vađenje ugljena uzrokuje povećanje količine ugljičnog dioksida u zraku, istog onog koji je nekoć davno bio skupljan u prašumama koje su ga dugo vremena sačuvale zaključanog ispod površine, tako i metan u permafrostu: stručnjaci procjenjuju da u permafrostu ima višestruko više “zaključanih” ugljika i metana nego što ih je trenutno u atmosferi.
Zagrijavanjem permafrosta doći će do ispuštanja stakleničkih plinova u atmosferu, a kako se čini i do vrlo spektakularnih prirodnih pojava. Procjena je da bi u relativno bliskoj budućnosti, nastavi li se otapanje permafrosta, vrlo naglo u atmosferi moglo završiti oko 50Gt metana, što je dvanaest puta više od trenutne količne metana u atmosferi.
To bi dovelo do pojačavanja atmosferskih ekstrema jer bi ogromne količine oslobođenog metana vrlo uspješno zadržavale toplinu u atmosferi, pa bi se višak energije koji inače zrači u Svemir dugo vremena nastavio kotrljati atmosferom, uzrokujući frekventnije i jače poremećaje, oluje i vjetrove, kiše i potope, lokalna smrzavanja i prženja.
Prducne li Zemlja iz permafrosta i tako mali dio tamo zarobljenog metana – loše nam se piše. Teško je predvidjeti što bi se točno događalo po tom scenariju, ali posve je sigurna samo jedna činjenica: ubrzao bi se proces klimatskih promjena, a čovječanstvo je žalosno nespremno pratiti i već postojeći ritam.
Klimatske promjene nose sa sobom posve mjerljivo financijsko opterećenje, najčešće u popravkama nastalih šteta, rjeđe u troškovima prilagodbe novonastaloj situaciji, a vrlo rijetko u troškovima prilagodbe potencijalnoj budućoj situaciji koja bi mogla nastupiti tek za dvije, tri generacije. Zamislimo sad neku malu državicu, sitnu ali korumpiranu, s praznom blagajnom i nezgodnom konfiguracijom terena…
Ako ste pomislili na Bosnu, dobro ste pomislili. Ako ste pomislili na Srbiju, dobro ste pomislili. Ako ste pomislili na Hrvatsku, ponovno: bingo!
Za razliku od bogatijih zemalja, ni Hrvatska ni njeni susjedi nemaju izdašna financijska sredstva za bitku protiv klimatskih promjena. No i postojeća su sredstva puno više od onoga čega ove države nemaju nimalo: vizije. Problem klimatskih promjena na političkoj se sceni doslovce ignorira, baš kao i sve ono što nije efikasno u “od danas do sutra” sustavu.
Dok Zemlja prducka oko Sibira, mi sjedimo i ne brinemo. Daleko je Pensilvanija!
U to ime, molim političare da nam serviraju novu rundu partizana i ustaša, novi projekt o povezivanju otoka tunelima, a zašto ne bi oživjeli i onu staru ideju o davanju otoka Billu Gatesu? Dohvatimo se lente i “povijesne” garde, prepucavajmo se s jednog političkog brda na drugo.
Klimatske promjene će nam se ionako dogoditi, ali neće već sutra. Čemu onda brinuti? Ako nam nikad nije bio problem financijski zadužiti vlastite unuke, što nam predstavlja ostaviti im poplavljenu ili pustinjsku Hrvatsku?
Autor je jedan od vodećih domaćih informatičara i ekspert za slobodni softver, informatički novinar, bivši stručni savjetnik za informatiku u poglavarstvu Grada Zagreba i vlasnik tvrtke Operacijski sustavi. Jedan je od 25 najboljih IT konzultanata u Hrvatskoj, prema izboru korisnika tih usluga. Autor je i SF knjige ‘Umišljena inteligencija’, koju u obliku e-booka možete besplatno skinuti na svoj Android uređaj s Google Play.
