Kako je nastao “lupinizam” - umjetnost koja boli, ali liječi - Monitor.hr
Jučer (13:00)

Kad si sam svoj pravac

Kako je nastao “lupinizam” – umjetnost koja boli, ali liječi

Prema intervjuu za Radio Nacional, lupinizam je nastao kada je Branka Hlevnjak, autorica predgovora za monografiju poznatog fotografa i skulptora Stephana Lupina, izjavila da ga ne može smjestiti ni u jedan postojeći umjetnički pravac. Lupinizam predstavlja umjetničku originalnost koja može promijeniti svijet nabolje. Sam Lupino objašnjava lupinizam kao svoju zaokupljenost slikama i skulpturama, te energiju kojom zrače i brzinom kojom ih stvara. Kroz lupinizam, Lupino traži odgovore na pitanja o zamršenom klupku svijeta, ljudi, događaja, ratova, pobjeda i poraza, te kako u tom kaosu spoznati sebe.


Slične vijesti

09.06. (20:00)

U svom filmu

Tomislav Šoban: Eksperimentalni je film radost stvaranja

Akademskim obrazovanjem grafičar i filmski redatelj, Tomislav Šoban u svome opusu ima brojne kratkometražne igrane filmove, dokumentarne serijale kao i eksperimentalne radove. Za Vizkulturu je ispričao koja je razlika između rada na amaterskom i profesionalnom filmu, te o izletima u druge medije i drugim stvarima u životu. Dekonstrukcija je nešto što ne bismo trebali prakticirati u životu. Naprimjer, sjećam se kad je moj brat rastavio auto na daljinsko upravljanje koji smo zajedno dobili na poklon, samo da vidi kako funkcionira. Otkrio je elektromotor i to je to. Nikad više taj autić nije vozio na daljinsko upravljanje. Dekonstrukciju ne valja primijeniti u privatnom životu i u odnosima, čisto da bismo vidjeli kako funkcioniraju, jer vrlo vjerojatno ti odnosi više neće funkcionirati. S druge strane, zanimljiva je za istraživački čin, kreativni čin, umjetnički čin. Ona uključuje analizu i demontažu koja obično uključuje i rušenje.

31.05. (20:00)

Žena, pjesnikinja, kraljica

Monika Herceg: Pravi patriotizam je briga za ljude i prostor u kojem žive

Mi zapravo nemamo političke imaginacije. Da je imamo, ne bismo događaje od prije trideset godina i dalje smatrali ključnom točkom identiteta. Nismo osmislili ništa pametnije nego vrtjeti se u petlji rata. Ne mislim da treba zaboraviti prošlost, nego je treba postati svjestan i dogovoriti se da idemo dalje. Ali kad politika nema ideja i programa, najlakše je ostati tamo gdje smo – dirati u rane, manipulirati emocijama. Ljudi su stradavali, domovi su gorjeli, pravda nikad nije došla. Lako je to koristiti, i to nije samo lako, nego i zločesto i nehumano. Manipulira se simbolima, svađamo se oko ćirilice ili nebitnih pjevača, dok mladi odlaze iz zemlje, a radna snaga se uvozi i brutalno iskorištava. Prava ljubav prema domovini nije lažna, pohlepna ni orijentirana na iskorištavanje. To je ljubav koja dopušta rast. Monika Herceg ima novi roman, razgovor za tportal.

12.05. (21:00)

Osvjetljavanje prošlosti

Jasmila Žbanić u Razgovoru s razlogom: Iako je htjela obrađivati i neke druge teme, vuče je da govori o tragedijama

Redateljica iz BiH govorila je o njezinom novom dokumentarnom filmu “Blum – Gospodari svoje budućnosti”, koji donosi priču o nekadašnjem direktoru jugoslavenskog giganta Energoinvesta Emeriku Blumu, koji je kratko bio i gradonačelnik Sarajeva. Žbanić ističe kako je njezina ideja bila da film najviše gledaju mladi ljudi. Naime, o socijalističkoj prošlosti se ili negativno govori ili je se uopće ne spominje. U filmu se vidi kako je u to vrijeme, 1970-tih i 1980-tih godina, Sarajevo bio provincija. 88% žena nije znalo čitati ni pisati. S druge stane u Energoinvestu nalazimo žene direktorice, žene koje imaju jednaka prava i plaće kao muškarci. Filmovi “Grbavica” i “Quo vadis, Aida?” pokazuju kako se Žbanić bavi teškim ratnim temama. S filmske strane, kaže ona, to su najzanimljivije teme jer su vrlo dramatične, predstavljaju tabue koje treba osvijetliti s drugih strana. HRT

06.05. (22:00)

Škola zvoni na rock'n'roll

Jokić: Glazba nije samo nota, već most do znanja i zajedništva, obrazovanje mora čuti suvremeni ritam

Boris Jokić, koji je nedavno objavio knjigu “60 otkucaja: Glazbena lektira” u intervjuu za Vidu TV govori o važnosti glazbe u obrazovanju i društvu, naglašavajući potrebu za uključivanjem suvremene glazbe u obrazovanje mladih, povezujući glazbu s različitim školskim predmetima. Ističe kako obrazovni sustav u Hrvatskoj ne prati suvremene spoznaje te naglašava važnost povezivanja škole sa zajednicom i umjetnosti. Spominje obrazovnu reformu iz 2016. godine i potrebu za poticanjem kreativnosti i odgovornosti učenika.

03.05. (22:00)

A kod nas klinci rođeni nultih poučavaju starije "ako ne znaju šta je bilo"...

Jokić: Uvažavanje umjetnosti je pravi način da se voli Hrvatska

Hrvatska općenito, a hrvatska škola posebice, bježi od suvremenosti. Štoviše, smatram da aktivno odbacujemo suvremenu umjetnost. Kao da je se sramimo, a trebali bismo se ponositi. Društvo koje se srami svoje trenutačne ili nedavne umjetnosti govori o sebi i o tome da ne poznaje vlastitu vrijednost. Uvažavanje suvremene umjetnosti, glazbe, filma, kazališta, plesa, veći je znak domoljublja od pukog mahanja najvećim barjacima lažnih domoljuba. Ne mogu zamisliti da u Francuskoj u nastavi nema mjesta za Gainsbourga ili Edith Piaf; da u Britaniji ne znaju tko su bili The Beatles, Pink Floyd ili Led Zeppelin, tko je Elton John i da uz njega ne zaplešu; da se u Americi ne uči o soulu, bluesu i rock’n’rollu, da se ne razgovara o modernom rapu…

To su zemlje koje drže do suvremene umjetnosti. Hrvatska to ne čini i to po meni nije slučajno. Postoji jasan otpor prema svemu suvremenom. Lakše je opetovano gurati prošlost kao metodu zaluđivanja i kontrole nego se otvoriti novijem. Suvremena umjetnost, naime, otvara neka važna pitanja, neprijatelj je okamenjenih struktura, potiče angažman, ulazi u to da se može svidjeti mladim ljudima te ih natjerati na razmišljanje i propitivanje. To nikako nije drago onima koji drže vlast. Boris Jokić u razgovoru za Glazbu, a povodom objave knjige 60 otkucaja – glazbena lektira.

28.04. (16:00)

Žena u sjeni

Jovanka Broz – dosad nepoznato svjedočanstvo, Vida TV

Vida TV snažno se propinje na medijskom proplanku: intervju nekadašnjeg novinara, a sadašnjeg srpskog diplomata Dragana Bisenića s Jovankom Broz vidjelo je više od 350 tisuća ljudi! Razgovor je vođen 2010. godine u vili Bor, u kojoj je Jovanka proživjela zadnje godine, a do nas je dospio zahvaljujući izložbi “Glas Jovanke Broz” koja je postavljena u Srpskom kulturnom centru u Zagrebu i koju doista vrijedi vidjeti. Intervju je dio osmosatnog materijala koji se nalazi u fondovima Arhiva Srba u Hrvatskoj. Ako želite čuti glas Jovanke Broz, vidjeti ju i čuti njenu verziju povijesti, potražite je na ovoj adresi. Boris Rašeta za Novosti.

18.04. (18:00)

Urednici, brendovi i knjiški vampiri: kako se miješaju snovi, tržište i pobune između korica

Kruno Lokotar: Dobra knjiga je ona koja ostvaruje financijski uspjeh, ali pritom ne krši temeljna moralna načela

Pojam dobre knjige je relativan i ovisi o portfelju nakladnika, ali ponajviše o njegovim ciljevima. Neki izbjegavaju komercijalne naslove, no zato donose nove i subverzivne ideje. Dobra knjiga može biti i ona koja uzdrmava ustaljene norme, prelazi granice, donosi nove pristupe, perspektive i estetike ili pak predstavlja autentične autore, a relevantan kriterij je i dobra zabava. Neki urednici pomno prate tržišne trendove i reagiraju na njih, pa kada dođe val i bal vampira objavljuju takve knjige ili nove nijanse sive. No, ne treba zaboraviti da urednici obično nisu potpuno autonomni u donošenju odluka. Svi sanjaju o tome da stvore prepoznatljiv brend. Nakladnici traže dobre tekstove, one koji jamče nove autore i dugo trajanje ili barem kratku pobunu. Teorije zavjere o tome da se nekoga namjerno ne objavljuje kako ne bi “zasjeo na panteon” su sumanute priče luzera, kaže iskusni urednik i hitmejker Kruno Lokotar za tportal.

16.04. (19:00)

Šefica govori

Ursula von der Leyen veliki intervju: “Zapad kakav smo poznavali više ne postoji”

U opsežnom intervjuu koji je dala za Zeit, Ursula von der Leyen branila je stav Europske unije o regulaciji američkih digitalnih usluga, čak i suočena s prijetnjama o povlačenju američkog nuklearnog kišobrana, pritom oštro poručivši: “Kod nas pravila ne donose ni kumovi ni oligarsi… Putin možda povremeno stane, ali njegove imperijalne ambicije nemaju granica… Dobra stvar u svemu tome je što trenutno vodim hrpu razgovora s predsjednicima i premijerima iz svih dijelova svijeta koji žele surađivati s nama na novom svjetskom poretku. Od Islanda do Novog Zelanda, od Kanade do Emirata, pa i s Indijom, Malezijom, Indonezijom, Filipinima, Tajlandom, Meksikom i cijelom Južnom Amerikom. Mogla bih te razgovore voditi doslovno 24 sata dnevno. Svi žele više trgovine s Europom – i ne radi se samo o novcu, već i o postavljanju zajedničkih pravila i o stabilnosti. Europa je poznata po tome što je predvidljiva i pouzdana, a to se sve više cijeni. S jedne strane, to je super, ali s druge – to je velika odgovornost koju moramo ozbiljno shvatiti.” Zeit / Jutarnji

13.04. (09:00)

Take the red pill i idi u kazalište

Kazališni redatelj Šeparović ima novu predstavu kojom ponovno komentira zbilju: Trumpova retorika je nacionalistička, a zapravo služi interesima tehnoloških elita

Upravo u HNK-u Split postavlja ekspresionističku dramu ‘Woyzeck’ Georga Büchnera, koja se bavi tzv. malim čovjekom u kontekstu sve veće militarizacije društva. U eksplozivnoj, multimedijalnoj predstavi koja se poigrava granicama stvarnog i virtualnog scenom će letjeti dronovi, a najavljeno je i tajnovito ‘tehnološko stvorenje’. Woyzeck nije buntovnik; on je žrtva i proizvod tehnologije, njegovo tijelo svedeno na biometrijski podatak ili metu za FPV dronove kojima se upravlja poput videoigre. Nova tehnologija ne samo da nadzire, već u ratu eliminira s nevjerojatnom lakoćom.

Iako tehnologija nosi potencijal za oslobođenje, trenutačna stvarnost je drugačija. Dok njome upravljaju vlade, vojni kompleksi i tehnološke elite, ona ostaje oruđe dominacije – nova religija moći koja žrtvuje ljude poput Woyzecka. Politika je spektakl, a građani su svedeni na potrošače čiju percepciju oblikuju algoritmi. Deregulacija tehnološkog sektora pod Trumpom omogućila je kompanijama poput Mete i Googlea nesmetano širenje dezinformacija, jačajući njihovu kontrolu nad javnim mnijenjem i učvršćujući tehnofeudalni poredak. Borut Šeparović za tportal.

12.04. (16:00)

'Kod nas o tome jesi li dobar ili loš trener odlučuje jedna stativa, a to nije baš tako'

Rendulić, jedan od najdugovječnijih igrača HNL-a, sada trener – o ligi, travnjacima, stadionu, pitanju prvaka…

Tportal donosi zanimljiv intervju s iskusnim nogometašem, a danas trenerom Krunoslavom Rendulićem. Kratak, jednostavan, narodski razumljiv i bez floskula: Većina lige igra na kriminalnim terenima – Hibride si mogu priuštiti Manchester United, City, Paris Saint-Germain… Koliko košta održavanje toga? Što će Šibeniku hibrid? Od prvog dana ne valja. Napraviš dobru drenažu, staviš prirodnu travu i ne izmišljaj. Ta trava ti može stajati koliko hoćeš. O nogometu danas: Sad se igra, čini mi se, brže, ali prije je bio više igrača s kvalitetom, koji su svi igrali jugoligu. Na koncu, svjetska bronca 1998. godine – pola ekipe došlo je iz HNL-a… Tad se i drugačije gledalo na nogomet: Danas ničega nisi željan. Klikni i gledaš što hoćeš, gledaš pingvine na Grenlandu kako igraju utakmicu. Sjećam se prijenosa na radiju, ‘Sport i glazba’ nedjeljom. Danas svaki dan imaš koju hoćeš utakmicu. Imao si malo događaja pa si ih jedva čekao, danas ne čekaš ništa… Hajduk je prije imao bazen s domaćim igračima i osvajao je naslove, a Dinamu nisu problem treneri.