Kako se manipulira informacijama o smrti Vladimira Matijanića

U selektivnom puštanju informacija, javnost ne doznaje tko je odgovoran što je Matijaniću uskraćen lijek za imunokompromitirane pacijente tri dana prije smrti. Štoviše, kad se nakon Matijanićeve smrti počelo javno raspravljati o činjenici da Hrvatska nikad nije nabavila antivirusni lijek Paxlovid, ministar zdravstva Vili Beroš krenuo je osporavati učinkovitost tog lijeka, iako su klinička ispitivanja i naknadne studije pokazale da Paxlovid znatno smanjuje rizik od razvoja teškog oblika Covida-19. Ne znamo ni zašto Matijanić kao imunokompromitirana osoba nije već tada zadržan u bolnici i koje su mu pretrage napravljene, a koje nisu. U “neslužbenim saznanjima iz istrage” implicira se da je odgovornost na specijalizantici, koja je na svoju ruku odlučila da ga neće hospitalizirati. Faktograf

Vladimir Matijanić zdravstvo

Trulo zdravstvo

Pilsel: Matijanićeva smrt – trebamo neovisnu istragu i bolje novinare

Da, slažem se, nama treba i mnogi od nas zaista želimo neovisnu istragu smrti Vlade Matijanića, možda i smjenu ministra zdravlja Vilija Beroša. To ako se dokaže, radom neke neovisne istražne komisije, da ministar ”ne brani interese svih građana i građanki, nego je zaštitnik sustava koji je građanina Matijanića gurnuo u smrt”. Galama, akcija na ulicama, ponekad je potrebna, ali stručnost i poštovanje znanstvene metode je uvijek preduvjet za naše djelovanje. Ono na što ja ne pristajem jest na galamu mimo činjenica i dokaza i mimo struke. Da je trebao biti hospitaliziran, u to nema sumnje. Da Beroš mora otići s funkcije, rekao bih da da – ta komu pada na pamet uvući istodobno šest zagrebačkih bolnica na remont i rekonstrukciju i uskoro srezati kapacitet kirurgije na Rebru na pola, na primjer? Drago Pilsel za Autograf.

Drago Pilsel kolumne Vladimir Matijanić

Odlazi nam raja... 1. dio

Ivica Đikić: Junaci prvog retka

Unatrag manje od dvadeset mjeseci, preminula su šestorica novinara koje sam dugo i dobro poznavao, a za neke od njih usudio bih se reći da smo bili prijatelji. Otišlo je šest, po mom mišljenju, vrlo markantnih i međusobno tako različitih ličnosti našeg novinarstva, različitih u pogledu žurnalističkog profila i karaktera, ali gotovo istih ili veoma sličnih u strasti prema novinarstvu, u posvećenosti tom zanatu koji, eto, iščezava pred našim očima. Sve to, mimo smrti u relativno kratkom vremenskom razmaku, spojilo ih je u ovom tekstu, kao i to što mi je svaki od njih – u cijelosti ili u nekim aspektima svog življenja novinarstva – predstavljao nedostižni uzor. Ovo je šest bilješki o novinarima koji bi mogli nadahnjivati neke buduće novinarke i novinare ako iz tog poziva – za sve njih to je bio poziv, a ne posao – ne budu sasvim iskorijenjene vrijednosti koje novinarstvu daju smisao. Novosti

Antun Masle Frano Mioč Ilija Maršić Ivica Đikić Miloš Vasić Vladimir Matijanić Željko Matić

Zbilo se ubojstvo, i ništa tu činjenicu neće preinačiti

Miljenko Jergović o Vladimiru Matijaniću

Svaka ova riječ ticala bi se i Vladimira Matijanića, ali njegovoj smrti, ili njegovoj osobi, ministrica ne pridaje značaj. Moraju se, kao što reče kolega Beroš, znati trenutni prioriteti. Ako već ne možemo ustvrditi da se ništa nije dogodilo, stvar ćemo izvesti tako da javnosti sugeriramo da je umro neki manje važan novinar. I onda to činimo preko imena Antuna Masle, koji se od ovakve počasti više ne može braniti. Poseban je to talent: vrijeđati ljude do groba i preko groba, a da i ne opsuješ. Talent svemoćnih. Ministrica to učini tako da nitko i ne primijeti. … Smrt Vladimira Matijanića užasnula je pristojne ljude u Hrvatskoj. Ne pokušavajmo se utješiti, nije on ubijen virusom Covid-19. Nije ubijen čak ni time što Remdesivira i Paxlovida u hrvatskim bolnicama naprosto nema, jer ih nisu nabavili. Vladimir Matijanić ubijen je zato što je postupao kao građanin. Išao je u bolnicu, molio je da ga prime, dok god je mogao ići. A onda je zvao hitnu pomoć, te je vrlo ljubazno, bez ijedne grube riječi, molio da mu posvete malo pažnje i da mu pomognu. Miljenko Jergović

Miljenko Jergović Vladimir Matijanić

Jedan od najboljih i najbolnijih tekstova Viktora Ivančića

Viktor Ivančić: Slikar hulja na platnu

Želim dodati još nešto. Vlado je cijeli svoj profesionalni vijek opsesivno pisao samo o jednoj temi – o bešćutnome sistemu koji nas okružuje i guta na raznim poljima. I na kraju ga je taj bešćutni sistem ljubazno šutnuo u smrt. U nekoj opscenoj optici može se reći da je Vlado i svojom smrću raskrinkao tu sistemsku okrutnost. Jer onaj tonski zapis, snimak bezuspješnih pokušaja da se dokopa bolnice, to je istraživačka reportaža kakvu dosad nitko nije napravio. “Novinar do zadnjeg daha”, to je u njegovu slučaju prestala biti metafora. Vlado nikada nije iznevjerio svoj poziv da bi zadržao svoj posao. Bio je kolekcionar ideala koji više nisu u modi. Samo što te demodirane ideale nije smjestio u muzej, nego ih je upregnuo u prilično razornu kritičku mašinu. Kada su ga mrzili – a mrzili su ga često, duboko i strasno – bilo je to između ostalog i zato jer su u njegovu kritičkom gardu prepoznavali vlastitu kapitulaciju. Viktor Ivančić

blog Viktor Ivančić Vladimir Matijanić

Republika Hrvatska je smrtonosna, osobito ako ste imunokompromitirani. A takvi su svi građani bez članske iskaznice HDZ-a

Ivica Ivanišević: Iz ove se zemlje mora otići. I to nije poruka samo za mlade

Republika Hrvatska je smrtonosna. Svako zadržavanje na njezinom teritoriju može biti fatalno, osobito ako ste imunokompromitirani. A takvi su svi građani bez članske iskaznice HDZ-a. Tko ne pripada gusto ispletenoj partijskoj mreži, tko se ne može osloniti na utjecajne prijatelje, nego je prepušten samome sebi, za njega niti ima niti će ikada biti nade. On je trajno nezaštićen i ne može računati na bilo koji oblik institucionalne pomoći. Nemojte, molim vas, dijeliti naivnu vjeru kako se naš svijet može popraviti. Ne može. Stanje i poredak u kojemu živimo nepromjenjive su varijable. Ma koliko strpljivi bili, nikada nećemo dočekati da se stvari počnu micati s mrtve točke. A zašto nećemo? Zato što je HDZ poput plastike, nerazgradiv. Što on zatruje, neće se stoljećima pročistiti. Ono što zastrašuje u Vladinom slučaju nije činjenica da su mu presudili jedna, dvije ili tri osobe koje su bile bahate, lijene ili nedorasle poslu kojim se bave. Ne, o njega se ogriješio cijeli sustav koji ga je danima tretirao kao napasnu i dosadnu mušicu. Njegov primjer zorno pokazuje kako funkcionira Republika Hrvatska. I za koga. Slobodna

Ivica Ivanišević Vladimir Matijanić

Užasan dokaz izdaje

Jelena Lovrić: Kako je Dan pobjede postao Dan poraza

Uvijek je neukusno kad živi odluče tumačiti mrtve. Pogotovo kad na žrtvi poginulih pokušaju parazitirati. Kao što to radi trojac predsjednika (države, Sabora, Vlade) dok tvrde da svojim rezultatima ispunjavaju očekivanja i želje onih koji su „dali život za Hrvatsku“. Nažalost, dok su se oni složno hvastali postignućima, jedan je čovjek, novinar Vladimir Matijanić, umirao u strašnim mukama samo zato što mu država nije htjela pomoći. Odbila mu je pružiti nužnu zdravstvenu skrb koja je svakom građaninu Hrvatske zakonom garantirana. Država u kojoj ljudi umiru jer javne službe ne funkcioniraju, jer se vlast pokazuje krajnje nemarnom ili nesposobnom uredno ih ustrojiti, takva je država iznevjerila elementarne demokratske razloge svog postojanja. Teško je vjerovati da su se za takvu Hrvatsku ljudi borili. Nacional

dan pobjede Jelena Lovrić Vladimir Matijanić

Smrt na simboličan datum

Branko Mijić: Matijanić, smrtopis

U zaključku smrtopisa Vladimira Matijanića, bez obzira što će o „cijelom slučaju“ reći sve formalno pokrenute istrage moralno kompromitiranih državnih institucija, već sada, bez ikakvih dilema i ograda, može velikim slovima stajati kako se radi o medicinski potpomognutom ubojstvu. Sve što smo čuli, sve što smo vidjeli, sve što smo pročitali o tome što je prethodilo i onome što je uslijedilo nakon smrti jednog ljudskog bića, koja se nije smjela niti trebala dogoditi, nepobitno ukazuje na to da u opisu radnje i karakterizaciji likova nema mjesta eufemističkom pristupu, to jest da stvari treba nazivati pravim i jedino vjerodostojnim imenom – ubojstvom. Makar toliko dugujemo čovjeku i novinaru koju je svoju profesionalnu karijeru i ljudsku egzistenciju posvetio upravo istini, to jest raskrinkavanju laži i falsifikata, krađe i prepisivanja, nepoštenja i korupcije pokazujući kako se iza magistarskih i doktorskih titula perjanica hrvatske političke scene kriju uglavnom varalice i kradljivci kojima je znanstveno vjerodostojna jedino partijska knjižica kojom se probijaju u rajsko društvo odabranih. Branko Mijić za svoj blog.

Branko Mijić Vladimir Matijanić

Veličanstveni plivač protiv struje

Ivančić: Da je slikar, tehnika bi bila prepoznatljiva – hulje na platnu

Bio je bez premca najbolji novinar svoje generacije, imao je blistavu inteligenciju, nevjerojatnu intuiciju, stravično brzu misao i bogomdani spisateljski talent. Ali izvan svega moralnu konstituciju koja taj talent nije zarobila, nego ga je oslobodila. Jer talent bez morala – to je ipak luk i voda. Popisu njegovih dijagnoza treba dodati – “kronična alergija na nacionalizam“. Vlado nije bio podložan apstraktnim autoritetima poput države i nacije, nisu ga impresionirale zastave, budnice i čitav kič. Vlado je cijeli svoj vijek pisao o bešćutnom sistemu. I na kraju ga je on poslao u smrt. Tonski zapis, snimak bezuspješnih pokušaja da se dokopa bolnice je istraživačko novinarstvo kakvo nikad nitko nije napravio. Bio je novinar do zadnjeg daha. Viktor Ivančić na komemoraciji za Vladimira Matijanića. Index

komemoracija Viktor Ivančić Vladimir Matijanić

Počivao u miru

Dežulović o Matijaniću: Bio je pogrešan čovjek u pogrešno vrijeme na pogrešnom mjestu

On je znao da ova država ne radi, zašto je onda zvao 194? Zašto je onda uporno zvao državu? Zato što je do kraja vjerovao. Njegova Andrea predložila mu je da nazovu ravnatelja bolnice. Svatko tko ga je znao može vidjeti njegov izraz lica, izraz gađenja kada je to čuo. Za Vladu bi zvati nekoga bilo samoubojstvo s predumišljajem. On je to odbijao nagonski. Tražiti pomoć od ravnatelja bolnice bilo je jednako nepristojno kao zvati županijskog pročelnika zbog građevinske dozvole. Nikad niste čuli nekog tako bolesnog da tako pristojno zove dežurnog liječnika. Vlado je posljednjim telefonskim pozivima pokazao kako bi mogao izgledati svijet. Nimalo metaforički Vlado Matijanić dao je život za ideju boljeg svijeta. Može se smatrati da je umro zbog svojih kvazipoštenih stavova, kaže splitski kirurg nevažnoga imena. Da je bio neki drugi novinar danas bi bio živ. Vlado nikad nije bio neki drugi novinar. Istinski herojska smrt Vlade Matijanića znači da je takav svijet, njegov svijet, bolji svijet – jedini koji ima smisla. Index

Boris Dežulović Vladimir Matijanić

Hvala im i slava im

Dežulović: Jedan dan domovinske zahvalnosti

Tehnikom paralene montaže Boris Dežulović je rekonstruirao što se događala na Dan domovinske zahvalnosti u Kninu i okolici i “malom podstanarskom stana u Kukuljevićevoj ulici” u kojem je umirao Vladimir Matijanić…
…U petnaest sati predsjednik Milanović je zajedno s umirovljenim generalima i vodećim obavještajcima na svečarskom ručku na imanju svog prijatelja i bivšeg ministra obrane Ante Kotromanića u obližnjem Potravlju. U dobrom raspoloženju nazdravlja se svima koji su tu, kao i onima koji nisu. Za to vrijeme, pred vratima malog podstanarskog stana u Kukuljevićevoj ulici Andrea oduzeta od straha osluškuje zvukove iznutra. Čuje se pumpa za kisik. Tehničari Vladi masiraju srce i u petnaest sati i četiri minute liječnica mu daje drugu injekciju adrenalina. Treću injekciju adrenalina daje mu u petnaest sati i osam minuta. Četvrtu injekciju adrenalina daje mu u petnaest sati i petnaest minuta. Petu injekciju adrenalina daje mu u petnaest sati i dvadeset minuta. Bez daha i kapi krvi u licu, Andrea stoji uha priljubljena uz zatvorena ulazna vrata. Njihov psić, mješanac Puka, i dalje je zatvoren u kuhinji. Puka je psić s traumama iz djetinjstva i PTSP-om, i nikako ne voli kad je sam u kuhinji. U petnaest sati i trideset minuta premijer Andrej Plenković fotografirao se nakon ručka sa svojim kovid-prijateljima iz Češke i Slovačke, te postavio fotografiju na Twitter. „Drago mi je susresti se mojim prijateljima. Nastavljamo graditi kvalitetne odnose“, objavio je Plenković na Twitteru u petnaest sati i trideset devet minuta… piše veliki majstor Boris Dežulović za N1.

Boris Dežulović kolumne Vladimir Matijanić

P	U	S	Č	P	S	N
1	2	3	4	5	6	7
8	9	10	11	12	13	14
15	16	17	18	19	20	21
22	23	24	25	26	27	28
29	30	31