• 17.04. (12:30)

    Sve je to ista kvarna roba?

    Klauški: Ako sada padne Milijan Brkić, kako će sutra pasti Plenković?

    “Stranka ne smije biti talac jednog čovjeka”, poručio je svojedobno Andrej Plenković, najavljujući svoju kandidaturu za preuzimanje HDZ-a. Danas bi stranka mogla postati vlasništvo jednog čovjeka – Andreja Plenkovića. Ako padne Brkić, tko preuzima opoziciju u HDZ-u? Može li netko drugi preuzeti lidersku palicu, bez straha da će i njega snaći Brkićeva sudbina? Plenković je već dosad eliminirao Darka Milinovića, pacificirao Davora Ivu Stiera, kompromitirao Damira Krstičevića i Tomislava Tolušića, a sada se zatvara krug oko Milijana Brkića – razmišlja dalekovidno Tomislav Klauški i implicira da je normalno i zdravo da sama stranka u sebi ima opoziciju. Klauški, kojemu su svi HDZ-ovi lideri jednako zlo, dodaje “Bez Brkića do javnosti će teško dopirati prljavštine u stranci.” (?!)



  • Slične vijesti

    Danas (23:30)

    Sigurno je internet kriv za (ne)odgoj

    Klauški: Ustaštvo nije izraz bunta! I ustaštvo nisu samo maturanti

    U pravu je Tomislav Klauški kad kaže da je “Ustaštvo odraz političke i društvene klime, a ne izraz bunta. Ustaštvo je u Hrvatskoj izborilo pravo građanstva, otvorena su mu vrata politike, kulture, pa i sporta, ustaštvo je u parlamentu, na javnoj televiziji, u školama i crkvama, na spomenicima i na srpskim plakatima. Maturanti su samo proizvod, posljedica, pa i žrtve ovakvog društva”.

    Prekjučer (23:30)

    Fimi-Liga

    Dežulović: Smisao hrvatskog rukometa

    Boris Dežulović, čovjek koji je htio biti sportski novinar, a završio kao politički kolumnista, povlači paralelu između rukometa i pravosuđa, konkretno RK Zagreba i suđenja Sanaderu: “Smisao natjecanja jest teoretska mogućnost pobjede: bez te mogućnosti, hrvatski rukomet ima smisla točno koliko i, primjerice, suđenje HDZ-u zbog korupcije. Eto, baš prije koji tjedan ponovo je odgođen hrvatski vječni derbi, el clasico sa suđenjem Sanaderu zbog afere Fimi-Media. Još su Ivica Račan i Boris Jeljcin bili živi, Facebook je bio tek studentska zajebancija s Harvarda, a RK Zagreb je u prvenstvu Hrvatske kod kuće izgubio od Osijek Elektromodula: onda znate kako je davno bilo kad je Sanader organizirao izvlačenje novca državnih tvrtki preko Fimi-Medije”.

    Prekjučer (17:30)

    Jedan običan nasilni brak

    Klauški: Plakati SDSS-a bili su test. Na kojem je Hrvatska gadno pala

    “Ubij Srbina”, “Zakolji srpsku djecu” i slične odvratnosti pisali su, zapita se zaista čovjek, kakvi li to ljudi, a Tomislav Klauški upozorava da se “ni predsjednica ni premijer nisu do sada ni jednom riječju oglasili na širenje mržnje i antisrpske histerije”. Nitko još nije ni uhićen, a podsjeća on da je “za razliku od toga policija promptno hvatala i kažnjavala vandale koji su šarali po Tuđmanovu spomeniku”.

    Ponedjeljak (16:30)

    Klauški: Plenki je naučio staro pravilo – Kad si u frci, ulizuj se desnici

    Andrej Plenković obećao je da će mijenjati HDZ. To je vrijedilo do ove subote kad je predsjednik HDZ-a na skupu u “Ciboni” uz Thompsona i Tuđmana zasvirao serenadu onom starom, nacionalističkom HDZ-u. A nositelj liste HDZ-a Karlo Ressler friško se vratio s polaganja cvijeća u Bleiburgu. HDZ je naglo zaokrenuo u desno, a Plenković je samo stisnuo gas. “Imam ja dosta tih dimenzija”, objašnjavao je šef HDZ-a nakon što se malo slegnula histerija. “Prilagođavam se onome što ljudi žele, a ljudi žele poruku, snagu, energiju i vodstvo” – piše Tomislav Klauški za 24 sata.

    Nedjelja (22:30)

    Odmicanje fokusa

    Boris Jokić: Kako su Kolinda i Justin u moj dom umalo unijeli kaos – Love is all we need

    “U svijetu u kojem bit postaje manje važna Trudeau i Grabar Kitarović među najatraktivnijim su i najboljim glumcima. U tom svijetu kočije, počasni redovi, uzdasi, osmijesi, dodiri, poruke, selfiji pažljivo su osmišljeni tako da odmaknu fokus s važnih stvari. U tom je scenariju sve moguće: navodno konzervativna političarka promovira liberalne vrijednosti u Kanadi, a miljenik liberalnog svijeta lovi glasove za predstojeće izbore u hrvatskoj zajednici koja u većoj mjeri pripada konzervativnom svjetonazoru.

    ‘Ovaj vaš Justin je šupalj’, rekao sam.

    ‘A vaša Kolinda je kao bolja’, odgovorila je Claire.

    ‘Dosta o politici u kući!’ povikao je sin.

    Tako iz svog doma izvještava Boris Jokić, na marginama susreta hrvatske predsjednice i kanadskog premijera.

    Nedjelja (06:30)

    Ante Tomić: Udba je danas jednako stvarna kao i zmajevi, vukodlaci, šumski duhovi ili Gospa u Međugorju

    Evo, nekidan je i Milijan Brkić rekao da mu afere smješta “stara struktura Udbe”, kako ga je dohvatila duga hladna ruka jedne organizacije koja je i njegova prijatelja Tomislava Karamarka, upravo i Branimira Glavaša, i Mirka Norca, i Darija Kordića, i Jadranka Prlića, i Nadana Vidoševića i mnoge druge valjane hrvatske domoljube jednom sredila. O jugoslavenskoj obavještajnoj službi i njezinoj vještini uništavanja sudbina svi oni govore šapatom u kojem se miješaju strava, odvratnost i jedan neobični, nastrani ushit. Nitko, zaista, vjerojatno ni sam Aleksandar Ranković, nije cijenio Udbu kao što je cijene naši desničari – piše Ante Tomić za Jutarnji.

    Petak (11:30)

    Denis Kuljiš: Novi skandal u Društvu hrvatskih filmskih redatelja?

    Zanimljivu priču o svježoj spoznaji da Društvo hrvatskih filmskih redatelja (DHFR) na ima računu 29 milijuna kuna u vrijeme opće besparice u kulturi donosi Denis Kuljiš u svom ekspresivnom i čitkom stilu: “Novcem Društva upravlja svemoćni ZAMP. Nadzor nad DHFR provodi Državni zavod za intelektualno vlasništvo, kojemu je na čelu zaslužna funkcionerka koja već dugo funkcinira imenovana na tu funkciju još u doba predsjednikovanja dr. Ive Josipovića. A on je, naravno, duhovni otac ZAMP-a. U ovoj složenoj priči mali je broj aktera. No, sad su javnosti napokon otkrivene pojedinosti o ”tijekovima novca”, jer je Ministarstvo financija, prema novoj uredbi EU, po prvi put publiciralo izvješće o poslovanju te udruge koja raspolaže novcem audio-vizualnih autorskih prava…”

    Petak (10:30)

    Dva na jednu

    Kregar: Godine čine svoje – prenemaganje nije vrlina, već ozbiljna mana

    Dobru kolumnu napisao je Josip Kregar povodom predsjednice Kolinde Grabar Kitarović i pogađa njenu suštinu, smisao i doseg: Predsjednica je zgodna žena. Dobro joj pristaje zelena pripijena haljina. Ponekad, zapravo često, obuče nešto što joj ističe bujne grudi. Jest, ona je seksepilna i privlačna. Pazi na sebe, pa je atraktivna i u uniformi. Stalno mijenja frizuru i šminku… Neki dan gledao sam predsjednicu islandske vlade Katrin Jacobsdottir na BBC-ju (Hardtalk). Mlada, izrazito lijepa majka troje djece. S puno pažnje sluša sugovornika i promišljeno, uz blistav osmijeh, osvaja simpatije. Priznaje da nije u pravu kad nije u pravu. Ljubazno, bez prenemaganja, fraza i oholosti. Jednostavna i simpatična. Nije razmetljiva. Oči joj svijetle iako nema teške trepavice – piše Josip Kregar za Autograf.
    O predsjednici Kolindi u svojoj kolumni piše i Tomislav Klauški, ali s mnogo manje osjećaja za realnost i moguće, pa ju nakon više od četiri godine od imenovanja i dalje uzima za ozbiljno i promašuje njenu bit.

    13.05. (06:30)

    E, za to treba imati muda

    Dežulović: Jaja u kukuruzu

    Možete o Kolindi Grabar-Kitarović misliti što hoćete, ali toj ženi – nemojte me krivo shvatiti – od svih oblina najveća su muda. Trebalo je, naime, imati čelična muda, pa se prošlog četvrtka pojaviti na obilježavanju godišnjice pokolja u Borovu Selu, izaći pred generale, veterane, ministre i cjelokupnu prigodno postrojenu javnost, prkosno stati pred vidno tronutu slavnu hrvatsku povijest, hrabro je pogledati u oči i reći: ‘Nisam zadovoljna time koliko su nadležna državna tijela do sada učinila da se zločin u Borovu Selu istraži. Od pravde ne smijemo odustati! To je test ozbiljnosti naše države, prije svega moralni test koji država trajno polaže pred svojim narodom!’ – divi se hrabrosti predsjednice Boris Dežulović, Novosti.

    10.05. (18:30)

    Kregar: EU izbori – Društvom se širi bauk budalizma i rezignacije

    Uuuu, sjajnu kolumnu napisao je Josip Kregar. Svo gađenje i besmisao ovih predizbora koje osjećate, ali i jasna želja i daleka nada je tu (bar za pažljivog optimista), napisano u jednom dahu, jer se očito puno toga nakupilo: I tako, pedalj po pedalj, korak po korak, skok po skok vraćamo se u arkadijsko stanje preddemokracije. Kao što neki dan Romi kažu, važnija je kanalizacija nego demokracija. Ne shvaćaju da je demokracija način da govna odu bez revolucija i krvi. Ballot is stronger than bullet (A. Lincoln). Misle da vlast postoji radi njih, a ne da su je dobili od nas, da su nas uspješno zbunili, gorko prevarili i da će opet na svakim izborima. Izbori ne služe taštinama kandidata, već su poziv na podršku promjenama, a ne osobama, na podršku programima, na to da se obećanja moraju ispuniti. Ne etiketirajući neprijatelja. Josip Kregar, Autograf

  • Slične vijesti

    Danas (23:30)

    Sigurno je internet kriv za (ne)odgoj

    Klauški: Ustaštvo nije izraz bunta! I ustaštvo nisu samo maturanti

    U pravu je Tomislav Klauški kad kaže da je “Ustaštvo odraz političke i društvene klime, a ne izraz bunta. Ustaštvo je u Hrvatskoj izborilo pravo građanstva, otvorena su mu vrata politike, kulture, pa i sporta, ustaštvo je u parlamentu, na javnoj televiziji, u školama i crkvama, na spomenicima i na srpskim plakatima. Maturanti su samo proizvod, posljedica, pa i žrtve ovakvog društva”.

    Prekjučer (23:30)

    Fimi-Liga

    Dežulović: Smisao hrvatskog rukometa

    Boris Dežulović, čovjek koji je htio biti sportski novinar, a završio kao politički kolumnista, povlači paralelu između rukometa i pravosuđa, konkretno RK Zagreba i suđenja Sanaderu: “Smisao natjecanja jest teoretska mogućnost pobjede: bez te mogućnosti, hrvatski rukomet ima smisla točno koliko i, primjerice, suđenje HDZ-u zbog korupcije. Eto, baš prije koji tjedan ponovo je odgođen hrvatski vječni derbi, el clasico sa suđenjem Sanaderu zbog afere Fimi-Media. Još su Ivica Račan i Boris Jeljcin bili živi, Facebook je bio tek studentska zajebancija s Harvarda, a RK Zagreb je u prvenstvu Hrvatske kod kuće izgubio od Osijek Elektromodula: onda znate kako je davno bilo kad je Sanader organizirao izvlačenje novca državnih tvrtki preko Fimi-Medije”.

    Prekjučer (17:30)

    Jedan običan nasilni brak

    Klauški: Plakati SDSS-a bili su test. Na kojem je Hrvatska gadno pala

    “Ubij Srbina”, “Zakolji srpsku djecu” i slične odvratnosti pisali su, zapita se zaista čovjek, kakvi li to ljudi, a Tomislav Klauški upozorava da se “ni predsjednica ni premijer nisu do sada ni jednom riječju oglasili na širenje mržnje i antisrpske histerije”. Nitko još nije ni uhićen, a podsjeća on da je “za razliku od toga policija promptno hvatala i kažnjavala vandale koji su šarali po Tuđmanovu spomeniku”.

    Ponedjeljak (16:30)

    Klauški: Plenki je naučio staro pravilo – Kad si u frci, ulizuj se desnici

    Andrej Plenković obećao je da će mijenjati HDZ. To je vrijedilo do ove subote kad je predsjednik HDZ-a na skupu u “Ciboni” uz Thompsona i Tuđmana zasvirao serenadu onom starom, nacionalističkom HDZ-u. A nositelj liste HDZ-a Karlo Ressler friško se vratio s polaganja cvijeća u Bleiburgu. HDZ je naglo zaokrenuo u desno, a Plenković je samo stisnuo gas. “Imam ja dosta tih dimenzija”, objašnjavao je šef HDZ-a nakon što se malo slegnula histerija. “Prilagođavam se onome što ljudi žele, a ljudi žele poruku, snagu, energiju i vodstvo” – piše Tomislav Klauški za 24 sata.

    Nedjelja (22:30)

    Odmicanje fokusa

    Boris Jokić: Kako su Kolinda i Justin u moj dom umalo unijeli kaos – Love is all we need

    “U svijetu u kojem bit postaje manje važna Trudeau i Grabar Kitarović među najatraktivnijim su i najboljim glumcima. U tom svijetu kočije, počasni redovi, uzdasi, osmijesi, dodiri, poruke, selfiji pažljivo su osmišljeni tako da odmaknu fokus s važnih stvari. U tom je scenariju sve moguće: navodno konzervativna političarka promovira liberalne vrijednosti u Kanadi, a miljenik liberalnog svijeta lovi glasove za predstojeće izbore u hrvatskoj zajednici koja u većoj mjeri pripada konzervativnom svjetonazoru.

    ‘Ovaj vaš Justin je šupalj’, rekao sam.

    ‘A vaša Kolinda je kao bolja’, odgovorila je Claire.

    ‘Dosta o politici u kući!’ povikao je sin.

    Tako iz svog doma izvještava Boris Jokić, na marginama susreta hrvatske predsjednice i kanadskog premijera.

    Nedjelja (06:30)

    Ante Tomić: Udba je danas jednako stvarna kao i zmajevi, vukodlaci, šumski duhovi ili Gospa u Međugorju

    Evo, nekidan je i Milijan Brkić rekao da mu afere smješta “stara struktura Udbe”, kako ga je dohvatila duga hladna ruka jedne organizacije koja je i njegova prijatelja Tomislava Karamarka, upravo i Branimira Glavaša, i Mirka Norca, i Darija Kordića, i Jadranka Prlića, i Nadana Vidoševića i mnoge druge valjane hrvatske domoljube jednom sredila. O jugoslavenskoj obavještajnoj službi i njezinoj vještini uništavanja sudbina svi oni govore šapatom u kojem se miješaju strava, odvratnost i jedan neobični, nastrani ushit. Nitko, zaista, vjerojatno ni sam Aleksandar Ranković, nije cijenio Udbu kao što je cijene naši desničari – piše Ante Tomić za Jutarnji.

    Petak (11:30)

    Denis Kuljiš: Novi skandal u Društvu hrvatskih filmskih redatelja?

    Zanimljivu priču o svježoj spoznaji da Društvo hrvatskih filmskih redatelja (DHFR) na ima računu 29 milijuna kuna u vrijeme opće besparice u kulturi donosi Denis Kuljiš u svom ekspresivnom i čitkom stilu: “Novcem Društva upravlja svemoćni ZAMP. Nadzor nad DHFR provodi Državni zavod za intelektualno vlasništvo, kojemu je na čelu zaslužna funkcionerka koja već dugo funkcinira imenovana na tu funkciju još u doba predsjednikovanja dr. Ive Josipovića. A on je, naravno, duhovni otac ZAMP-a. U ovoj složenoj priči mali je broj aktera. No, sad su javnosti napokon otkrivene pojedinosti o ”tijekovima novca”, jer je Ministarstvo financija, prema novoj uredbi EU, po prvi put publiciralo izvješće o poslovanju te udruge koja raspolaže novcem audio-vizualnih autorskih prava…”

    Petak (10:30)

    Dva na jednu

    Kregar: Godine čine svoje – prenemaganje nije vrlina, već ozbiljna mana

    Dobru kolumnu napisao je Josip Kregar povodom predsjednice Kolinde Grabar Kitarović i pogađa njenu suštinu, smisao i doseg: Predsjednica je zgodna žena. Dobro joj pristaje zelena pripijena haljina. Ponekad, zapravo često, obuče nešto što joj ističe bujne grudi. Jest, ona je seksepilna i privlačna. Pazi na sebe, pa je atraktivna i u uniformi. Stalno mijenja frizuru i šminku… Neki dan gledao sam predsjednicu islandske vlade Katrin Jacobsdottir na BBC-ju (Hardtalk). Mlada, izrazito lijepa majka troje djece. S puno pažnje sluša sugovornika i promišljeno, uz blistav osmijeh, osvaja simpatije. Priznaje da nije u pravu kad nije u pravu. Ljubazno, bez prenemaganja, fraza i oholosti. Jednostavna i simpatična. Nije razmetljiva. Oči joj svijetle iako nema teške trepavice – piše Josip Kregar za Autograf.
    O predsjednici Kolindi u svojoj kolumni piše i Tomislav Klauški, ali s mnogo manje osjećaja za realnost i moguće, pa ju nakon više od četiri godine od imenovanja i dalje uzima za ozbiljno i promašuje njenu bit.

    13.05. (06:30)

    E, za to treba imati muda

    Dežulović: Jaja u kukuruzu

    Možete o Kolindi Grabar-Kitarović misliti što hoćete, ali toj ženi – nemojte me krivo shvatiti – od svih oblina najveća su muda. Trebalo je, naime, imati čelična muda, pa se prošlog četvrtka pojaviti na obilježavanju godišnjice pokolja u Borovu Selu, izaći pred generale, veterane, ministre i cjelokupnu prigodno postrojenu javnost, prkosno stati pred vidno tronutu slavnu hrvatsku povijest, hrabro je pogledati u oči i reći: ‘Nisam zadovoljna time koliko su nadležna državna tijela do sada učinila da se zločin u Borovu Selu istraži. Od pravde ne smijemo odustati! To je test ozbiljnosti naše države, prije svega moralni test koji država trajno polaže pred svojim narodom!’ – divi se hrabrosti predsjednice Boris Dežulović, Novosti.

    10.05. (18:30)

    Kregar: EU izbori – Društvom se širi bauk budalizma i rezignacije

    Uuuu, sjajnu kolumnu napisao je Josip Kregar. Svo gađenje i besmisao ovih predizbora koje osjećate, ali i jasna želja i daleka nada je tu (bar za pažljivog optimista), napisano u jednom dahu, jer se očito puno toga nakupilo: I tako, pedalj po pedalj, korak po korak, skok po skok vraćamo se u arkadijsko stanje preddemokracije. Kao što neki dan Romi kažu, važnija je kanalizacija nego demokracija. Ne shvaćaju da je demokracija način da govna odu bez revolucija i krvi. Ballot is stronger than bullet (A. Lincoln). Misle da vlast postoji radi njih, a ne da su je dobili od nas, da su nas uspješno zbunili, gorko prevarili i da će opet na svakim izborima. Izbori ne služe taštinama kandidata, već su poziv na podršku promjenama, a ne osobama, na podršku programima, na to da se obećanja moraju ispuniti. Ne etiketirajući neprijatelja. Josip Kregar, Autograf