Što je pokazalo provedeno kriminalističko istraživanje službenika Policijske postaje Vodice u župnim poslovnim knjigama? Čekajte, kako mislite, crkva nema poslovnih knjiga? Što bi svakako bilo – sad ste i vi shvatili – najgluplje od sviju glupih pitanja. E, sad može “ali dobro”: ali dobro, recimo, da je bilo sve kako kaže vijest: da je “besramna kradljivica” s ciljem ostvarivanja protupravne imovinske koristi ušla u crkvu i iz košarice za milodare svetom Anti pred nosom uzela dva eura (Šibenski). Dobro, pet. U tom slučaju, naime, iscrpili smo sva glupa, i ostalo nam je samo ono ključno teološko pitanje – pa što da je gospođa i uzela par novčića iz košarice za milodare? Ili, da preformuliram: pa što? Sam smisao milodara, tumačio mi je barba Ivo, je poravnavanje između onih koji imaju, a ne treba im, i onih kojima treba, a nemaju. A Gospi sigurno ne treba. Boris Dežulović za N1
Plesanje na grobu
Klauški: Hasanbegović je izgubio Brunu i stranku, a za utjehu ostaju mu ‘Bog i Hrvati’
Lijep nekrolog za političkog Hasanbegovića napisao je Tomislav Klauški: I gotovo sve ratove je izgubio. Osim onog jednog: za micanje Titova trga iz Zagreba. Bila je to njegova najvažnija misija, možda čak i jedina konkretna, a kad je u njoj uspio – i to zahvaljujući trgovini s Bandićem – Hasanbegovićeva svrha u politici kao da se ispuhala. Kad zakopaš svoju opsesiju gubiš razlog za životom. Ostaješ bez goriva koje te pokretalo. Kad se ispuše ona gorčina i izliže mesijanstvo, Hasanbegović ostaje šuplja priča. Niti on više zna protiv koga bi se borio. Niti je on ikome više potreban.




