Što je pokazalo provedeno kriminalističko istraživanje službenika Policijske postaje Vodice u župnim poslovnim knjigama? Čekajte, kako mislite, crkva nema poslovnih knjiga? Što bi svakako bilo – sad ste i vi shvatili – najgluplje od sviju glupih pitanja. E, sad može “ali dobro”: ali dobro, recimo, da je bilo sve kako kaže vijest: da je “besramna kradljivica” s ciljem ostvarivanja protupravne imovinske koristi ušla u crkvu i iz košarice za milodare svetom Anti pred nosom uzela dva eura (Šibenski). Dobro, pet. U tom slučaju, naime, iscrpili smo sva glupa, i ostalo nam je samo ono ključno teološko pitanje – pa što da je gospođa i uzela par novčića iz košarice za milodare? Ili, da preformuliram: pa što? Sam smisao milodara, tumačio mi je barba Ivo, je poravnavanje između onih koji imaju, a ne treba im, i onih kojima treba, a nemaju. A Gospi sigurno ne treba. Boris Dežulović za N1
Čovjek za sva vremena
Klauški: Hrelja je “ubrzivač procesa”. Procesa političkog propadanja
“Ja sam ubrzivač procesa”, poručio je Silvano Hrelja, saborski zastupnik Hrvatske stranke umirovljenika, nakon što je prošloga petka i službeno prešao na stranu HDZ-ove većine u Hrvatskom saboru. I točno, Hrelja doista jest “ubrzivač procesa”: procesa demokratskog propadanja, političke kontaminacije, klijentelizma, prodaje glasova, izdaje birača, trgovanja mandatima, legaliziranja “žetončića”… I nije Hrelja isključivi krivac za ovo što se dogodilo u petak u Saboru. Kriv je SDP koji ga je stavio na svoju listu, i to nakon što je Hrelja već jednom izdao stranku koja ga je dovela u Sabor i 2018. godine digao ruku za HDZ. SDP je na parlamentarnim izborima koristio Hrelju za ubiranje glasova umirovljenika, kao što je Hrelja koristio SDP da se probije do saborske fotelje, baš kao što je svojedobno iskoristio i Sanaderov HDZ da se domogne vladajuće većine… – piše Tomislav Klauški za 24 sata.
