Kostanić: Je li nogomet pokVARen? - Monitor.hr
Jučer (19:00)

Najgore je kad se osjećaš preVARen

Kostanić: Je li nogomet pokVARen?

Od samog uvođenja do danas VAR prate dva ključna prigovora. Prvi se tiče doživljaja igre i najčešće se taj prigovor oblikuje tako da se kaže da je “VAR ubio emociju”. U najpoznatijoj inačici: zabije se gol, proslavi se i onda ga VAR poništi. Nadoknada koju smo dobili za ubijanje emocije – ispravna sudačka odluka – ne smatra se dovoljnom kompenzacijom ili uopće konvertibilnom valutom. Drugi se tiče navodno dostupnijeg prostora za manipulaciju. Sama naknadnost odluke i scenografija “duboke države” paradoksalno su pridonijeli tome da se načelno transparentniji proces učini mračnijim i “zakulisnijim”.

Problem s VAR-om je strukturne naravi. Njegova naknadnost nas tjera da krimene – prekršaje ili zaleđa – prije postignutog gola ne procjenjujemo prema pravilima igre već kao konkurenciju proživljenom iskustvu samog gola. Stvara se razumljiv ljudski dojam da usputni prekršaj, minimalno zaleđe ili dlaka kose nisu dovoljni da ponište važan ili lijep gol koji smo vidjeli i emocionalno obradili. VAR nas dovodi u situaciju da sporne situacije ne gledamo sukladno pravilima već po osjećaju pravde. I to po filmskom osjećaju pravde. Marko Kostanić za Novosti


Slične vijesti

25.05. (18:00)

A čuli smo i za legendu o Trojanskom konju pa pušemo i na hladno

Kostanić: O čemu govorimo kad govorimo o investicijama

Investicija je, dakle, dio retoričkog arsenala kojim se ekonomija nastoji depolitizirati. Sama upotreba te riječi ekonomski proces približava onom tehnološkom. I samim tim neupitnim jer, kako narod kaže, tehnologija uvijek ide naprijed. Investicija služi i kao šifra ozbiljnosti: o njoj možete govoriti samo ako ste upućeni, ili barem odajete dojam, u kompleksne matematičke formule na kojima navodno počiva ekonomija ili imate dovoljno novca ili imovine da u investiciji kao procesu možete sudjelovati.

Svi ostali su ili nelegitimni ili naivni sudionici u raspravi. Ne čudi stoga ni što se koristi riječ “investitor” kao eufemizam za kapitalista, a ni pojava niza članaka kada se ti sudionici uključe u raspravu pod naslovom: zašto smo protiv investicija? Kao da smo protiv nekakvog zakona fizike. Prosvjednici žive u ekonomski zapuštenom kraju, a birali bi investicije kako im paše ili kako im se sviđa. Kao da je riječ o razmaženoj djeci koja ne žele jesti kupus za ručak, a roditelji im drugi sigurno neće skuhati.

Pa su tako Lucijan Carić i Marko Rakar, ljudi koje se sigurno ne može optužiti za mržnju prema svemu investicijskom, tekstovima i intervjuima ukazali na niz upitnika koji stoje iznad predstavljenog projekta. Ti su upitnici energetske, infrastrukturne, logističke, tržišne i ekološke naravi… Marko Kostanić za Novosti

15.10.2025. (21:00)

Kad pametni novac upozna glupu ideju – i svejedno uloži

Pamet na kredit: kako kapitalizam od umjetne inteligencije pravi umjetnu glupost

U tekstu Marka Kostanića za Novosti razmatra se kako pojam “pameti” u politici i ekonomiji gubi smisao u doba investicijskog buma umjetne inteligencije. Dok se u Hrvatskoj vode ideološke borbe o prošlosti, Zapad ulaže u AI – no i te “pametne” investicije sve više nalikuju balonu. Autor ističe da kapitalizam selektivno definira racionalnost: dok bogati ulažu u “pametne” tehnologije, većina trpi posljedice. U svijetu u kojem tržište odlučuje umjesto razuma, granica između pametnog i glupog postaje nebitna – sve dok sustav funkcionira.

17.12.2024. (15:00)

Reci mi kojeg si političkog opredjeljenja prema hrani koju jedeš

Kostanić: Ivana Kekin nije kandidatkinja ljevice, premda ‘ljevica’ danas ni nije ‘zacementirana’ pozicija

Prema Katarini Peović iz Radničke fronte, dimenzije i cijena stola u kućanstvu Ivane Kekin iz stranke Možemo!, pa i hrana koju na njemu poslužuje, vidljivi u predizbornoj kampanji, ne odgovaraju statusu lijeve kandidatkinje na predstojećim predsjedničkim izborima. Da budemo pošteni, Peović i Radnička fronta se u proglasu nisu bavili samo gastro sklonostima kandidatkinje Kekin, već i političkim stavovima i ponašanjem.

Netko tko šalje djecu u privatnu osnovnu školu možda se ne bi uopće trebao kandidirati za predsjednicu Republike, ako ni zbog čega drugoga, onda zbog minimuma političke pristojnosti. Valja dodati i ogradu, to što potpisnik ovih redova smatra da Kekin nije lijeva kandidatkinja ne znači da ona to i nije. Ljevica, centar i desnica nisu zacementirane pozicije, već su ishod rasprava i borbi oko toga što su ljevica, desnica i centar. Nadalje, premda neki smatraju da Kekin ne predstavlja kandidatkinju ljevice kako ju zamišljamo, isto tako smatraju da preskupa kuhinja i sklonost japanskoj hrani ne predstavljaju relevantnu političku ili klasnu kritiku, već da se radi o analitičko-političkoj regresiji koja kompleksan i mučan problem lijevog organiziranja i politike svodi na gastronomske sklonosti i kulturno-životne navike. Marko Kostanić za Novosti

24.11.2024. (00:00)

Srednjovjekovni feudalac s Teslom u garaži

Musk kao idealni kolektivni kapitalist

Radi se o tome da mi zapravo ne znamo odakle dolaze genijalni poduzetnici. Je li posrijedi urođeni talent koji se ne može svesti na društvene uvjete ili božja providnost koja izmiče ovozemaljskom? Takvi ljudi se naprosto dogode i oni su taj motor koji vuče čovječanstvo naprijed. Možda zvuči pomalo karikirano, ali takve predodžbe prevladavaju na svim razinama: od teorija inovacije na akademiji preko medijskih priča o uspjehu do svakodnevnih suočavanja s malo zahtjevnijim birokratskim zadatkom. Postoje ljudi, države i poduzetnici. Što uglavnom rade sljedbenici Trumpa iz Silicijske doline? Oni su mahom venture kapitalisti. Ili u ovdašnjem ekonomskom žargonu: upravljaju fondovima rizičnog kapitala. U vezi između države i kapitala prema kapitalu ne vlada baš konsenzus, osim ako se na državu gleda kao na “idealnog kolektivnog kapitalista”.

Elon Musk spaja uloge fordističkog kapitalista, libertarijanskog feudalca i antiwoke influensera, pokušavajući utjeloviti “idealnog kolektivnog kapitalista”. Njegov poslovni uspjeh temelji se na brutalnoj optimizaciji resursa i radne snage, ali ga to ne zadovoljava. Pokreće ga želja za “privatnim kraljevstvom”, impuls koji nadilazi granice kapitalističke ekonomije i cilja modernim pravima. Muskova akvizicija Twittera možda je pokušaj da razbije te barijere i izgradi svoj digitalni feud, no ostaje neizvjesno hoće li takav antimoderni eksperiment preživjeti. Povijest ili budućnost? Musk stremi oboje – ali prema vlastitim uvjetima. Marko Kostanić za Novosti

11.03.2023. (09:00)

Piva nakon posla

“Šta će im marš?” Dramolet u šest činova

Three Astoria Bar/Restaurants Permanently Closed Following COVID-19 - Give Me Astoria

… i još ga onda zovu marš! Mislin, razumin ja ženska prava i sve, i slažen se sa svime, ali ne moreš odma tu neku ratnu priču udrit, sad ćemo promarširat i sve pokosit. – Mae, i onda se žale šta svi govore feministkinje su ovake i onake. Neću ja, al’ će ljudi pomislit odma da je neki napad na njih, da je ovo da je ono… – To se minja postepeno i puno toga se već prominilo, štaš marširat više, bogati. Nije moja baba patila da ja moram gledat marševe. – Eno ti moja pokojna baba. Cili život u kući jadna, nije smila reć ništa od dida, i šta je ona tad tribala, ostavit dicu gladnu i marširat? – Mae, to se minja od generacije do generacije, ne moš ništa priko noći. – Triba vrimena da to ljudi, pogotovo muški, svate.  – A ko će znat više… Eno meni nekidan mala došla doma iz škole uplakana. Prvo ja sta sa strane, čekan da žena vidi šta je…  Bilten