A čuli smo i za legendu o Trojanskom konju pa pušemo i na hladno
Kostanić: O čemu govorimo kad govorimo o investicijama
Investicija je, dakle, dio retoričkog arsenala kojim se ekonomija nastoji depolitizirati. Sama upotreba te riječi ekonomski proces približava onom tehnološkom. I samim tim neupitnim jer, kako narod kaže, tehnologija uvijek ide naprijed. Investicija služi i kao šifra ozbiljnosti: o njoj možete govoriti samo ako ste upućeni, ili barem odajete dojam, u kompleksne matematičke formule na kojima navodno počiva ekonomija ili imate dovoljno novca ili imovine da u investiciji kao procesu možete sudjelovati.
Svi ostali su ili nelegitimni ili naivni sudionici u raspravi. Ne čudi stoga ni što se koristi riječ “investitor” kao eufemizam za kapitalista, a ni pojava niza članaka kada se ti sudionici uključe u raspravu pod naslovom: zašto smo protiv investicija? Kao da smo protiv nekakvog zakona fizike. Prosvjednici žive u ekonomski zapuštenom kraju, a birali bi investicije kako im paše ili kako im se sviđa. Kao da je riječ o razmaženoj djeci koja ne žele jesti kupus za ručak, a roditelji im drugi sigurno neće skuhati.
Pa su tako Lucijan Carić i Marko Rakar, ljudi koje se sigurno ne može optužiti za mržnju prema svemu investicijskom, tekstovima i intervjuima ukazali na niz upitnika koji stoje iznad predstavljenog projekta. Ti su upitnici energetske, infrastrukturne, logističke, tržišne i ekološke naravi… Marko Kostanić za Novosti
