Milan Kundera: "Plaši me svijet koji je izgubio smisao za humor" - Monitor.hr
05.02. (18:00)

Shvatio sam vrijednost humora u doba staljinističkog terora

Milan Kundera: “Plaši me svijet koji je izgubio smisao za humor”

Možda je nepodnošljiva lakoća postojanja samo šala i knjiga smijeha i zaborava... / Bljesak.info | BH Internet magazin

Razgovor koji je 1980. godine s francusko-češkim književnikom Milanom Kunderom vodio američki pisac Philip Roth nalazi se u knjizi eseja i razgovora “Čitajući sebe i druge”.  Roth: Misliš li da će uskoro biti propast svijeta? Kundera: Ovisi o tome kako shvaćaš riječ “uskoro”. Roth: Sutra ili prekosutra. Kundera: Osjećaj da svijet juri k propasti je veoma staro. Roth: Onda nemamo razloga za zabrinutost. Kundera: Upravo suprotno. Ako je taj strah stoljećima prisutan u ljudskom umu, sigurno postoje razlozi za to. Roth: Čini mi se da je ta briga u pozadini svih priča u tvojoj najnovijoj knjizi (“Knjiga smjeha i zaborava”), čak i onih koje su izrazito humorističke. Kundera: Kad sam bio dječak, da mi je netko rekao: „Jednog dana ćeš vidjeti kako tvoj narod nestaje s ovog svijeta“, smatrao bih to nezamislivom besmislicom. Čovjek zna da je smrtan, ali uzima zdravo za gotovo da njegov narod ima neku vrstu vječnog života. Ali nakon ruske invazije 1968. svaki Čeh suočio se s idejom da bi njegov narod mogao biti tiho izbrisan s mape Europe, kao što je u prethodnih pet desetljeća 40 milijuna Ukrajinaca tiho nestalo s ovog svijeta, a da nitko to nije ni primijetio. Ili Litvanci…. Buka

 

 


Slične vijesti

27.02. (11:00)

A kak da si drugač sam pomorem?

Nedjeljom u 2: Ima li nam pomoći od samopomoći?

Velimir Grgić napisao je knjigu “Industrija sreće” u kojoj analizira koliko novca se zarađuje u self help industriji i kakve su namjere ljudi koji nam s interneta i televizije poručuju da je sreća iza ugla i treba se samo usuditi uhvatiti je. Što nije dobro u self help literaturi? Grgić ističe kako je to literatura osobnog razvoja, a u njoj ima puno lošeg, prvenstveno potencijala za prijevaru. Mnogi ljudi koji se bave self helpom u sebi imaju nešto mračno i nesretno i kroz proces liječe sami sebe. HRT

16.02. (00:00)

Ukrajina mora opstati

Slavoj Žižek: Rusija nudi neofašistički model lažne međusobne tolerancije među autoritarnim režimima

Ovo upućuje na stvarnu opasnost. Putin i ljudi oko njega rade nešto prilično lukavo i opasno. Ne oslanjaju se samo na pravoslavne konzervativne mislioce poput Aleksandra Dugina i Ivana Iljina. Oni također rabe antikolonijalni ljevičarski jezik, govoreći svijetu da nastupaju u ime svih potlačenih naroda u njihovoj borbi protiv kolonijalne imperijalističke dominacije. I to ima određenu privlačnost kod nekih naroda Trećeg svijeta. To vidim kao veoma zloslutan znak. Putinovo obećanje pluralizma, gdje zemlje puštaju jedna drugu da na unutarnjem planu rade što žele, osnova je njegova dogovora s talibanima u Afganistanu. Dogovor s kineskim liderima: dopušteno vam je raditi što hoćete sa svojim muslimanima. Ali to nije antiimperijalna emancipacija, već zapravo prijedlog novog neofašističkog jedinstva. Imam noćne more o tome da će se sve to povezati s novom desnicom u SAD-u i zapadnoj Europi i da ćemo dobiti antiliberalnu osovinu. Mislim da je to najveća opasnost. Jednostavno, Rusija ostatku svijeta nudi neofašistički model lažne međusobne tolerancije među autoritarnim režimima. Peščanik

12.02. (23:00)

Nije bitno na kojem jeziku, samo dajte duši da pjeva

“Glazba je proces disanja i percepcije života. Bez nje svijet bi bio nepotpun, neiskren i nevoljen”

BOŽO VREĆO | Događanja | Lisinski

Artistički i emotivni vrhunci koje dostiže ovaj 40-godišnji umjetnik kozmosa i građanin svijeta imali su visoku osobnu cijenu. Sudbina mu je dodijelila usud rata i drugosti istodobno – Božo Vrećo s majkom i sestrama preživio je ratne nesreće, patnju i smrt, a utjelovljujući muškarca i ženu, samo je naizgled mogao birati: pod pritiskom sredine, mogao je ili propasti ili se izdignuti. Na fascinantan način uspjelo mu je ovo drugo: “Kad je bog Ljubav uzeo moj život u svoje ruke, tada sam i postao nedodirljiv na ljudske uvrede, otrovne strijele koje su se zaricale u moje tijelo, ali ga nisu učinile slabim i nemoćnim; naprotiv, postao sam imun na otrov zala i moje dobro je postajalo jače, zasljepljujuće i odvažnije da promijeni tok i mog života i života hiljada drugih. Kada čovjek nadvlada strah od ljudi, u njemu ostaje samo božansko sjeme, a tada sve već ima puno dublji smisao.” Lupiga

12.02. (15:00)

Bilo je jedno vrijeme, između 2000. i 2012., kada smo bili bolji ljudi

Ante Tomić: “Ološ zaslužuje sve ružno što mu se dogodi”

To mi je osobito bolno gledati, kakva smo sebična govna, nesposobna uživjeti se u tuđu muku, premda su nam muke jednake, jedni drugima činili smo identične svinjarije. Kninski Hrvati, tako, plaču da su ih devedeset prve Srbi otjerali iz njihovih kuća, a vesele se da su im devedeset pete istom mjerom vratili. Naslađuju se nesrećom svojih pravoslavnih susjeda, drago im je da su neke bolesne starice i uplakana djeca bježali na traktorskim prikolicama, a četiri godine ranije bili su u istoj situaciji. Kad ih slušate, takve okrutne, zlurade, lišene svake empatije, kršćane koji ne shvaćaju ni osnove kršćanskog morala – ne možete se pravo ni sažaliti nad njima. Dođe mi često da pomislim kako taj ološ zaslužuje sve ružno što mu se dogodi. Buka

05.01. (14:00)

Spoznaj svoje pretke kako bi spoznao sebe

Bogojević Narath: Ilirsko nasljeđe mogu prisvojiti svi južnoslavenski narodi

U formalnom i izvedbenom smislu “Illyricvmom” sam pokušao sam sebi odgovoriti na pitanja što bih, koga bih i kako bih ja to nešto vidio i čuo da se nekim slučajem nađem 37. godine pr. n. e. negdje na Velebitu, bez poznanika, bez prevoditelja, bez mobitela. Da li bih išta razumio i shvatio? Tema antičkih Ilira prekompleksna je za samo jedan igrani film i o njoj ne mogu govoriti iz pozicije znanstvenika jer to nisam. Međutim, na “Illyricvmu” je radila multidisciplinarna ekipa eksperata u svojim poljima, kao što su arheologija, povijest, antropologija… Ako neku hipotezu podržavaju svježi podaci genetike, arheologije i lingvistike, onda smo prisiljeni uzeti je u ozbiljno razmatranje i promijeniti paradigmu i vlastiti stav, sviđalo se to nama ili ne. Arheogenetika ruši mnoge identitetsko-nacionalne mitove, pri čemu treba razlikovati genetiku od jezika i kulture koji su naslijeđeni, kaže autor filma Illyricvm za Novosti.

25.12.2022. (22:00)

Europa je odavno problem i svojim najstarijim članicama, a ne univerzalno rješenje

Boris Buden: “Hrvatska će i dalje kasniti za moćnijima i bogatijima jer je to u njihovu interesu”

BORIS BUDEN: Samo revolucija može zaustaviti rat - Autonomija

U politički podijeljenoj Hrvatskoj Vlada je čvrsto stala iza Ukrajinaca i pomoći Ukrajini, dok predsjednik države smatra da treba biti oprezan. Koja opcija je vama bliža? – To je klasična hrvatska reakcija. Jednoga smo poslali u partizane, a drugoga u domobrane, pa ćemo vidjeti. Ne možemo izgubiti nikako. Naravno, ni jedno ni drugo nije rezultat ni principa ni strateškog promišljanja, nego samo i isključivo oportunizma. A ja sam još u vrijeme onih naših ratova napisao da su Hrvati oportunisti iz strasti. To znači, čak ne ni iz računice. Tako da to doista izgleda autentično. Imate jednoga koji se strasno poistovjetio sa svojom vazalskom ulogom, koji sve, ali baš sve radi kako mu gazda kaže i pritom još u tom svom strasnom podčinjavanju javno “svršava”. I imate drugoga koji glumi da je on gazda, znate onu, “hrvatska puška na hrvatskom ramenu”, pa isto s lisnicom, pa s bogom, “Bog i Hrvati”. Sve, također, autentično, tako da izgleda kao da ipak ima neka alternativa o kojoj mi odlučujemo svojom glavom. Ustvari, sve je to predstava kao u dječjem kazalištu Trešnja. Imate “Crvenkapicu”, “Snjeguljicu i sedam patuljaka” i sad je na repertoaru još bajkovitija “Hrvati, svoji na svome”. Nije da nije zabavno. GlasIstre

22.12.2022. (09:00)

Što je dobro, a reći ću ti i zašto

Korlević: Homo sapiens je proživio svoje najbolje vrijeme na Zemlji. Stiže nam vrijeme kaosa

Neki spominju da je najbolje vrijeme bilo kraj sedamdesetih godina 20. stoljeća kad je dosegnut vrh inteligencije. Za intelektualce su to bile najbolje godine, imali su najveću publiku i kreativnost. Danas su oni koji su sposobni daleko sposobniji nego što su najsposobniji bili tada, prije 40, 50 godina, samo što su danas jako sposobni, jako rijetki. Iako, bilo kakvo korištenje riječi inteligencija može izazvati krivo shvaćanje, jer ne postoji samo jedna inteligencija. Na žalost, testira se samo ona akademska, rješavanje zagonetki, a ne ispituje se kakva je mudrost i drugi aspekti. Dakle, ja ne bih rekao da su današnje generacije manje inteligentne, nego da su u prosjeku manje sposobne opstati nego prijašnje. Korado Korlević o tome, ali i koječemu drugome za Teleskop

15.12.2022. (20:00)

Slušajte i plačite (s njim)

Razgovor Nick Cave & Sean O’Hagan – Faith, Hope and Carnage: Artikulacija nemogućeg

“Mogu se lako zamisliti kao vođu religijskog kulta,” kaže Nick Cave prijatelju i novinaru The Guardiana Seanu O’Haganu u jednom od posljednjih telefonskih intervjua zabilježenih u njihovoj zajedničkoj knjizi razgovora. Dalek je put stari Nick prevalio, posebno posljednjih godina koje je obilježila tragična smrt njegovog sina Arthura. Upravo to je vječna tema koja se konstantno proteže i kroz njegovu umjetnost i kroz ove razgovore s O’Haganom. Otprilike u vrijeme tog razornog događaja, Cave je prestao u pravilu davati intervjue. Stoga ovi razgovori s O’Haganom predstavljaju izvanredan uvid u njegovo trenutno stanje. O’Hagan zna slušati, ali i nenapadno usmjeravati razgovor u smjeru koji će jednako iznenaditi i Cavea kad shvati koliko se iskreno otvara po pitanju stvari o kojima još nije imao priliku ili želju govoriti. Ovu knjigu novinari početnici mogli bi koristiti kao priručnik za vrhunski intervju. Ravno do dna

02.12.2022. (21:00)

Optimizmu, ime ti je Pavao

Pavličić: Današnja djeca u mojim knjigama zapažaju isto što i ona prije 40 godina

Uvijek sam se užasavao pisaca koji o svojim tekstovima govore kao o nesumnjivoj vrijednosti, očekujući da i drugi prihvate taj ton. Autor o vrijednosti vlastitoga teksta zna malo ili ništa, a tek mu drugi mogu reći da taj tekst nešto vrijedi. Prema tome, bolje mu je da upotrijebi kakav skromniji (ili autoironični) izraz, a taj izraz neće ni na što utjecati ako se pokaže da je drugim ljudima stvar dobra, rekao je Pavao Pavličić u razgovoru s Krunom Lokotarom, osvrnuvši se i na neke današnje trendove u vezi čitanja. Moj je dojam da se kod nas danas piše više i bolje nego ikad prije, a to znači da se, barem u nekoj mjeri, više i čita. A taj me dojam veseli, pa ga ne bih htio kvariti dodatnim, koliko god istinitim spoznajama.