Nobelova nagrada za književnost pripala mađarskom književniku Lászlu Krasznahorkaiu - Monitor.hr
09.10. (14:00)

Pleše se u ritmu Sátántanga

Nobelova nagrada za književnost pripala mađarskom književniku Lászlu Krasznahorkaiu

Mađarski autor poznat je po “vizionarskom opusu koji, usred apokaliptičnog terora, potvrđuje moć umjetnosti“. Švedska akademija opisala ga je kao nasljednika srednjoeuropske tradicije od Kafke do Bernharda, poznatog po apsurdu, groteski i kontemplativnosti. Nagrada, vrijedna oko milijun eura, bit će uručena 10. prosinca u Stockholmu. Krasznahorkai se tako pridružuje nizu suvremenih velikana poput Ernaux, Tokarczuk i Ishigure, dok Nobel sve više slavi manje jezike i književne glasove izvan zapadnog kanona. Njegov književni svijet snažno je povezan s filmom – dugogodišnji je suradnik redatelja Béle Tarra, s kojim je stvorio kultne filmove poput Satantanga i Torinskog konja. tportal… otvorili i prigodnu temu na Forumu


Slične vijesti

14.10. (20:00)

Kad Nobel postane zabranjena lektira

Dragan Jurak o dobitniku Nobela za književnost: U znaku apokalipse

S ove strane Drave mađarski Nobel proslavljen je uz automobilske sirene i opću ludnicu koju su ispred redakcije zagrebačkog izdavača izazvale Krasznahorkaijeve hrvatske urednice i navijačice. OceanMore već ovaj tjedan objavljuje “Herscht 07769” (2021.), roman o rađanju neofašizma u prijevodu Xenije Detoni, a festival Sa(n)jam knjige se pridružuje prigodi i najavljuje krajem studenog gostovanje Krasznahorkaija u Puli. No s gornje strane Drave čini se da je malo drugačija situacija.

Kako javljaju domaći mediji, prije nekoliko tjedana knjige novopečenog nobelovca izbrisane su iz nastavnog plana mađarskih škola. Krasznahorkai nije predvidio kraj komunističkog režima, kako kaže Sem-Sandberg, jer se nakon pada komunizma u Mađarskoj ništa u smislu ljudske egzistencije nije promijenilo, niti će se išta korjenito promijeniti nakon pada trenutačne “iliberalne” vlade. Što se tiče mađarske vlade i ministarstva obrazovanja, brisanje knjiga novopečenog nobelovca nije ništa drugo nego neobično priznanje. Dragan Jurak za Novosti

13.10. (22:00)

Gledajte i čitajte ili, možda bolje, čitajte i gledajte

Kako su jedan sumorni roman i sedmosatni film o uznapredovaloj koroziji željezne zavjese postali remek-djela

Kad je 1985. godine Laszlo Krasznohorkai objavio roman Sátántangó istočni blok se suočavao s demisijom, željeznu zavjesu je nagrizala korozija krize institucija i sve glasnijeg negodovanja naroda, a smrtna vura je počela otkucavati. No, tada je trebalo mnogo građanske i umjetničke hrabrosti poručiti da je gotovo i da će u alegorijskom imaginariju romana cijeli taj društveni eksperiment završiti baš poput pustih hala kombinata, blatom okruženih trošnih kuća, neurednog doktora s patološkim interesom za plitku egzistenciju suseljana, birtije u kojoj se društvo znoji uz posljednji zaluđeni tanac i paralizirajuću prazninu neizvjesnosti.

Suočen sa zeitgeistom, sve izvjesnijom propašću rigidnog sistema, najkvalitetniji mađarski filmaš (uz Miklozsa Jancsa) Bela Tarr u toj sumornoj literarnoj alegoriji raspada društva pronašao je inspiraciju za film, ali mu 1985. nisu dopustili snimati, a čitajući roman jasno je i zbog čega. Koji bi si šepajući režim s apsolutnim arbitrarnim ovlastima pucao u nogu? Čekao je Tarr, igrao iscrpljujuću igru s cenzorima i na kraju pobijedio: ideološke ograde su se srušile, donedavno monolitni sustav raspao se, a Krasznohorkaijev roman posto je prikladan posljednji tango, ne početak kraja, već kraj kraja. Revija HAK donosi članak iz 2018. povodom dodjele Nobelove nagrade za književnost.

11.10. (15:00)

Braća po peru iz susjedstva

Jergović: Teofil o Laszlu

Prije desetak godina za jednu je hrvatsku publikaciju Teofil Pančić pisao tekst o knjizi priča “Seiobo je bila tamo dolje”, u prijevodu Viktorije Šantić i u izdanju Naklade OceanMore. Vrijeme je to kada i relativno liberalne hrvatske novine prihvaćaju taj običaj da članke svojih srpskih suradnika, ili intervjue sa srpsko-ekavskim sugovornicima prepjevavaju na loš hrvatski. Teofil se jednako grozio lošeg hrvatskog, kao i lošeg srpskog, pa je svoje tekstove za hrvatsko novinstvo počeo pisati na odličnom, vrlo bogatom i bujnom hrvatskom jeziku, u finoj ijekavici, s dalekim zagrebačkim štihom. Tih čisto hrvatskih tekstova Teofila Pančića nije, na žalost, bilo mnogo. Nije ih, na žalost, bilo dovoljno da poprave uvijek ukočeni i ceremonijalni jezik hrvatskoga novinstva, koji će se u najnovije vrijeme transformirati u bakelitni jezik Umjetne Inteligencije. Ovaj Teofilov tekst naročito mi je drag, jer je valjda i najljepši, najprisniji esej/prikaz o Laszlu Krasznahorkaiju, do danas objavljen u hrvatskom tisku. Teofila o Laszlu možete čitati na Jergovićevom blogu… povodom Nobelove nagrade za književnost, na fejsu.

10.10. (14:00)

Kad beskrajna rečenica dobije Nobelovu točku

Nobel za Lászla Krasznahorkaija – majstora apokalipse i beskrajne rečenice

Njegova proza, poznata po beskrajnim rečenicama i apokaliptičnoj atmosferi, istražuje granice jezika, smisla i ljudske upornosti. Hrvatski izdavač OceanMore, koji objavljuje njegova djela od 2014., najavljuje i novi prijevod romana Herscht 07769, napisanog u jednoj jedinoj rečenici. Krasznahorkai bi uskoro trebao stići u Pulu, gdje će s hrvatskom publikom obilježiti trenutak koji je – kako mnogi kažu – odavno bio zaslužen. jegov novi roman Herscht 07769, koji upravo izlazi u hrvatskom prijevodu, napisan je u jednoj jedinoj rečenici – savršen simbol njegova stila koji briše granice između misli i jezika. Hrvatski izdavač OceanMore, koji objavljuje njegova djela već deset godina, najavljuje i njegov dolazak na Sa(n)jam knjige u Istri – sada, napokon, s Nobelom u džepu i apokalipsom pod rukom. tportal… Kulturpunkt podsjeća na video zapis njegova čitanja eseja “UnutraJeŽivotinja” koje se održalo davne 2014. u Zagrebu…

09.10. (21:00)

Poruka za Viktora: knjige ne trebaju vize

Djela novopečenog Nobelovca nedavno su uklonjena iz mađarskih škola

Po drugi put otkako se od 1901. dodjeljuje Nobelova nagrada za književnost, ovo odlikovanje odlazi u ruke jednog mađarskog spisatelja. Krasznahorkai živi u Budimpešti, Beču, a u posljednje vrijeme i u Trstu gdje se, kako piše britanski časopis Magazine u uvodu intervjua s književnikom, „sklonio od režima Viktora Orbana“. Već godinama spada među najuži krug favorita za Nobelovu nagradu za književnost. Kao ovogodišnji favoriti za Nobelovu nagradu za književnost su se proteklih dana u medijima spominjali Australac Gerald Mirnane, Japanac Haruki Murakami te Švicarac Christian Kracht. Nakon što je prošle godine iznenađujuće Nobelova nagrada za književnost korejske spisateljice Han Kang, očekivalo se da će ove godine negrad biti dodijeljena „spisatelju iz zapadnjačkog kulturnog kruga“. Krasznahorkai je ove godine u Austriji dobo i Državnu nagradu za europsku književnost a tom prilikom je istaknuto kako su njegova, kao i djela nobelovca Imre Kertesza, uklonjena s nastavnog plana škola u Mađarskoj. DW