Ma bolji je Klauški
Pozdrav rado citiranom kolumnistu
Klauški komentira našu objavu. I nama je promaklo. 🙂
Ovo mi promaknulo na https://t.co/0GFUzne4FQ. Laskavo 🤣🤣🤣 pic.twitter.com/sn0EpeIPeb
— Tomislav Klauski (@Tomiklauski) April 5, 2021
Klauški komentira našu objavu. I nama je promaklo. 🙂
Ovo mi promaknulo na https://t.co/0GFUzne4FQ. Laskavo 🤣🤣🤣 pic.twitter.com/sn0EpeIPeb
— Tomislav Klauski (@Tomiklauski) April 5, 2021
U svojoj 250 godina dugoj povijesti Amerika je trpala Indijance u rezervate nakon što ih je protjerala i oduzela im zemlju, trpala je afričke robove na plantaže gdje su držani u zatočeništvu, trpala je Japance u Drugom svjetskom ratu u konc-logore, dok je nakon 11. rujna muslimanske zatvorenike i navodne teroriste trpala u zatvor u Guantanamu. A sada je Donald Trump smislio plan da će imigrante i sve ljude druge boje kože, pod sumnjom da su “kriminalci” slati u zloglasni zatvor u El Salvadoru. Tamo je njegova administracija nedavno poslala jednog američkog državljanina kojeg je optužila da je član bande, bez ikakvog pravosudnog procesa, bez prava na žalbu, ali i bez volje da se tog državljanina vrati u zemlju nakon što je Vrhovni sud jednoglasno donio odluku o njegovu povratku… piše Tomislav Klauški za 24 sata. Pročitajte do kraja.
Jedan navodni “HDZ-ov dečko”, drugi pripadnik liberalne političke, poduzetničke i društvene elite, bivši potpredsjednik Hrvatske narodne stranke i nekadašnji žestoki kritičar HDZ-a. Nobilo je branio Hrvoja Petrača pred sucem Županijskog suda Ivanom Turudićem u procesu za otmicu sina generala Vladimira Zagorca, Nobilo je zastupao Josipa Perkovića i Zdravka Mustača u vrijeme kad je sudac Turudić odobravao zahtjev za njihovim izručenjem njemačkom pravosuđu… A sada, obojica su osvanula na istoj strani u pravosudnom i političkom udaru na zagrebačku vlast i Možemo!. Jedan kao glavni državni odvjetnik koji hapsi Milu Kekina, drugi kao poduzetnik s konkretnim poslovnim interesima u Gradu Zagrebu, kao odvjetnik koji podnosi kaznene prijave protiv gradskih vlasti, a onda i kao osnivač političke stranke znakovitog naziva Prava socijaldemokratska partija ili Pravi SDP. Što je opet zanimljivo: Turudić je bio oduvijek bio babaroga liberalne ljevice i medija, a Nobilo njezin miljenik i rado viđen gost, čak i nakon optužbi za obiteljsko nasilje i prijateljsko-poslovne odnose s pripadnicima takozvanog podzemlja. Sada su, na ovaj ili onaj način, uključeni u kampanju za lokalne izbore u Zagrebu. Piše Tomislav Klauški za 24 sata.
Prvo je krenuo u izvide o Milanovićevim aferama u zdravstvu prije deset godina, a sada kreću izvidi o nabavi zemljišta obitelji Kekin. Turudić se nadovezao na Nikicu Jelavića i Velimira Bujanca, a Primorac glumi žrtvu. Primorac glumi žrtvu, glumi čistunca, ne prlja ruke i ne vodi prljavu kampanju, jer zna da ima onih koji će to napraviti umjesto njega. A taj državni odvjetnik ne hvata Jelavića kojeg je Primorac označio kao “pripadnika podzemlja” s kojim se Mile Kekin ne bi smio sastajati na kavi, već se bavi Ivanom Kekin, predsjedničkom kandidatkinjom koja najviše proziva i napada Primorca… piše Tomislav Klauški za 24 sata
Ako ništa drugo, Andrej Plenković potrudio se biti bolji od Zorana Milanovića. Sadašnji predsjednik države u vrijeme dok je bio predsjednik Vlade tvrdio je kako je prometna nesreća njegova prvog potpredsjednika Radimira Čačića “etički neutralna”. Ono što je sigurno jest da je Plenković ove subote mislio na Radimira Čačića, ali još više na samoga sebe, vodeći računa o tome da s Banožićem ne prolazi političku kalvariju kakvu je HDZ – ali ne samo on – svojedobno priuštio Milanoviću. Nije bilo apsolutno nikakve šanse da Plenković provede svoju kampanju u superizbornoj 2024. godini tumačeći biračima etičke nijanse Banožićeve nesreće, braneći njegovu nevinost do pravomoćnosti presude i pozivajući se na slične slučajeve. Primjerice, Čačićev… piše Tomislav Klauški za 24 sata.
Ivica Todorić slavi svoju veliku pobjedu. Ali to je kao udarac na prazan gol. Svaka velika zvjerka, izrasla u političkoj ili ekonomskoj džungli u modernoj Hrvatskoj, mogla je biti sigurna da će u jednom trenutku, na jednom koraku, u jednoj fazi, na jednoj karici pravosudnog lanca, čitav proces puknuti i procedura se slomiti… Paradoksalno, u državi koja bi bila očišćena od korupcije i čije bi pravosuđe bilo kompetentno, a što Ivica Todorić svojim izjavama neizravno zaziva, upravo bi on najteže opstao. Ovako, slavi pobjedu pravne države u državi za koju je govorio da je pod utjecajem političke korupcije. A dok on slavi, hrvatski građani očajavaju. Piše Tomislav Klauški za 24 sata
Do jučer, radikalna desnica parazitirala je na antisemitizmu i mržnji protiv Židova. Dok nije stala na stranu Izraela i Benjamina Netanyahua s kojim dijeli mržnju prema muslimanima, kao i prema liberalnoj demokraciji. Danas je Donald Trump izrazio divljenje mađarskom premijeru Viktoru Orbanu koji je proteklih godina probudio mađarski antisemitizam svojim obračunom s Georgeom Sorosem i nacističkim proglasima, a ovih dana se svrstao uz Benjamina Netanyahua i Izrael u bombardiranju Hamasa i Gaze. Kako su širitelji antisemitizma postali najveći saveznici Izraela? Marine Le Pen, liderica nekadašnje Nacionalne fronte poznata po parazitiranju na antisemitizmu i negiranju Holokausta, daje podršku Izraelu u obračunu s Hamasom i granatiranju Gaze. Podršku Izraelu daje i liderica njemačkog radikalnog, neonacističkog AfD-a. Ono što Netanyahu radi Palestincima, europski desničari željeli bi raditi muslimanskim migrantima, doseljenicima, izbjeglicama. Ali i više od toga: Netanyahuove ideje i metode podudaraju se i nadopunjuju s europskom desnicom, ne samo u širenju islamofobije i obračunu s islamskim teroristima (a i civilima), već i u gušenju liberalne demokracije. U gušenju slobode građana, slobode medija i slobode manjina, u gaženju neovisnosti pravosuđa, kao i u promociji religijskog ekstremizma, nacionalizma, neofašizma, autokracije i diktature. Nekada je europska desnica skupljala glasove na mržnji protiv Židova, sad ih skuplja na mržnji protiv muslimana… piše Tomislav Klauški za 24 sata
Na pozive oporbenih stranaka da sazove izvanrednu sjednicu Hrvatskog sabora zbog afere u HEP-u i višetjedne blokade pravosuđa, Zoran Milanović jutros je odgovorio kako je “skeptičan prema odredbama Ustava koje 30 ili 20 godina nisu korištene”, te da je svjestan da time “staje na nečiju stranu otvoreno”. “Neću proceduralno zauzimati ničiju stranu, iako je osobno zauzimam, moji stavovi su jasni”, kazao je jutros predsjednik države. Oporba bi tako mogla dobiti definitivni odgovor na pitanje na čijoj strani je Zoran Milanović: na strani oporbe koja traži daljnju saborsku raspravu o HEP-u i štrajku pravosudnih službenika ili na strani HDZ-a koji je raspustio Sabor i nada se da će preko godišnjih odmora afera definitivno ugasnuti… piše Tomislav Klauški za 24 sata
“Poučeni svim iskustvima od 2019. godine”, kazao je jučer Željko Stipić iz sindikata Preporod, “uvijek kada se premijer uključuje u konfliktnu situaciju, onda je na pomolu i rješenje”… Kao što don Corleone na dan vjenčanja njegove kćeri ispunjava sve molbe, tako i HDZ u predizborno vrijeme ne odbija zahtjeve sindikata. Kad kupuje glasove, HDZ kupuje na veliko, a svi korisnici državnog proračuna debela su štaka na koju se oslanjaju Plenkovićeve ambicije za ostanak na vlasti. Predizborno vrijeme stanoviti je “happy hour”, kada sindikati osjećaju da je najbolji tajming za ostvarenje zahtjeva, podizanje standarda, iskamčivanje povišica i regresa. Ili makar za sastanak s premijerom. A onaj tko se ugura u Plenkovićev kabinet, neće izaći praznih ruku. I zato, tko god se domogne sastanka s premijerom u godini prije izbora može računati na uspješan ishod razgovora. Plenković nikada ne nosi loše vijesti, to ostavlja suradnicima… piše Tomislav Klauški za 24 sata.
Zbog nogometa u drugi plan padaju korupcija i inflacija, katastrofalna obnova i socijalna propast, politički i pravi ratovi, ministri u zatvoru, Ustav na aparatima… I po mnogima, tako ne bi smjelo biti u zemlji koja toliko grca u problemima. Nogomet ne bi smio skrenuti pažnju javnosti s okrutne svakodnevice. Nažalost, to je očekivano i normalno upravo u zemljama kao što je Hrvatska. Zemljama koje su zatrovane korupcijom, kriminalom, inflacijom, sporom obnovom, socijalnim propadanjem nogomet služi da se dobro osjećaju. Zemaljama poput Hrvatske, zarobljenima u permanentnim krizama i slijepim ulicama, nogomet služi za podizanje samopouzdanja, izgradnju nacionalnog dostojanstva i identiteta. Zemlja turizma i nogometa zvuči kao zemlja Trećeg svijeta. Uspješnim državama, koje čak i ne moraju biti velike, nije potreban nogomet za izgradnju samosvijesti i samopouzdanja. Njihov život bio je dobar prije utakmice, bit će i nakon nje, s pobjedom ili porazom, svejedno. Njihovi građani vraćaju se uređenim životima u uređenim zemaljama. A čemu se Hrvati vraćaju? Tomislav Klauški
Lijeva oporba ima veliki problem. Mora slijediti Milanovića, ali se ne slaže s njegovim stavovima. Treba rušiti Plenkovića s kojim prečesto dijeli stavove. Tako je sada i u raspravi o obuci ukrajinskih vojnika u Hrvatskoj. Stvari bi u Hrvatskom saboru bile mnogo jednostavnije da se radi o izboru između Ukrajine i Rusije. I oporba se s time jutros nosila kako je znala: neki su oportunistički pobjegli od rasprave, poput Mosta, neki su očajnički tražili alternativne formulacije, poput Možemo!, neki su uporno tvrdili da su protiv HDZ-a, ali za Ukrajinu, poput Suverenista. Pritom je ponovno Ustav bio kolateralna žrtva političkih natezanja i manipulacija. Svatko se za njega hvata kad mu to odgovara, ignorira ga kad mu smeta. I Ustav je bio paravan iza kojeg je oporba željela sakriti svoju izgubljenost u odlučivanju između Plenkovića i Milanovića, više nego između Ukrajine i Rusije… piše Tomislav Klauški za 24 sata o problemu nerazmišljanja vlastitom glavom.