Pregled tjedna by Dragan Markovina: Tomašević i otpad, optužnica iz BiH, Thompson i susjedi, pad Kabula - Monitor.hr
16.08.2021. (13:00)

I onda pričajmo o sezoni kiselih krastavaca

Pregled tjedna by Dragan Markovina: Tomašević i otpad, optužnica iz BiH, Thompson i susjedi, pad Kabula

Najvažniji događaji koji su obilježili protekli tjedan, za Telegram pripremio Dragan Markovina:

 

 

  • Optužnice iz Bosne i Hercegovine – Cijeli tjedan vodeći ljudi u zemlji bavili su se optužnicama iz Bosne i Hercegovine protiv generala Hrvatske vojske, povodom Bljeska, Željko Komšić po prvi put rekao nešto da se hrvatska javnost složila s njim. HDZ BiH po tom pitanju spava.
  • Prijavljen načelnik Borova – njegove objave o Oluji na društvenim mrežama dio su priče o suočavanju s ratnim nasljeđem. Ali itekako i one o nerazumljivom nastojanju da se u 21. stoljeću propisuje ekskluzivna državna istina o prošlosti. Najbolje bi bilo da izađemo iz psihoze devedesetih.
  • Medeni mjesec Zdravka Mamića i BiH – nastavlja se medeni mjesec Zdravka Mamića i njegove nove domovine, budući da odluke o izručenju i nakon posljednjeg ročišta nema. Sam Mamić pak javno se odriče primarne domovine i povlađuje bosanskohercegovačkoj javnosti.
  • Nikad više požara – Paralelno s rekordnim turističkim prometima i gužvama, uslijed tko zna kojeg po redu toplotnog udara ovog ljeta, šire se nikad brojniji ljetni požari. Vatrogasci, kao i uvijek, rade čuda, a požari sve češće prelaze iz Hercegovine u Dalmaciju.
  • Stečaj Orljave – Nastavlja se i tužna priča o stečajevima nekad velikih tvornica koji ne prijete tek brisanjem velike prošlosti, nego i ozbiljnim egzistencijalnim problemima za radnice i radnike. Požeška Orljava otišla u stečaj, ministar obećaje rješenje koje bi spasilo tek dio radnika. Lijeve stranke šute.
  • Prvi veliki potez Tomislava Tomaševića – Poništavanjem raspisanog natječaja za firmu koja bi prikupljala krupni otpad u Zagrebu i umjesto toga organizirao da to rješava sam grad uštedio 33 milijuna kuna.
  • Prijedlog prisege prilikom dobivanja državljanstva – Prošlog tjedna zabavljali smo se i novim prijedlog zakona o državljanstvu, točnije tekstom prisege koja bi se uvela kao obavezna. Priča naravno jeste smiješna, ali i dalje bolja od prakse čije posljedice i dalje živimo, o dodjeli državljanstva bez kriterija iz tzv. mostarskog kontingenta.
  • Thompson i susjedi u Splitu – U Splitu smo pak zabilježili spor Thompsona i susjeda oko zemljišta i stanova na Žnjanu, što je priča koja se logično nadovezuje na nedavna uhićenja građevinskih poduzetnika i gradskih urbanističkih službenika. Pri čemu Žnjan, uz Bačvice, predstavlja ključni primjer poraza urbanizma u Splitu.
  • Sezona i pandemija – Turistička sezona nastavlja se kao da pandemije nije ni bilo, vikend-kolone se nisu uopće smanjile, brojke su skoro na razini iz 2019., ljudi su očito željni povratka starom životu i nikakve gužve i cijene ih ne smetaju, a pandemija je i dalje tu. Bit će (opet) veselo najesen.
  • Sarajevo film festival – Sarajevo je pak ovog tjedna bilo u središtu pozornosti. Otvoren je Sarajevo film festival, koji nije samo uskočio na mjesto koje je imala Pula, nego je postao i svjetski relevantan. Prvu večer Wim Wenders je dobio Srce Sarajeva za životno djelo, a novi film Danisa Tanovića bio je prvi koji je prikazan, da bi se trećeg dana na SFF-u ukazao Bono Vox.
  • Talibani preuzeli Afganistan – Afganistanska vlast se logično raspala kao kula od karata nakon definitivnog povlačenja SAD-a. Talibani su jednostavno osvojili čitavu zemlju, čak ponudivši mirnu tranziciju u glavnom gradu. No, jasno je što njihova vlast donosi.

Slične vijesti

11.07. (23:00)

Ako nema neprijatelja, trebalo bi ih izmisliti

Markovina: Dalićev odlazak je više od fudbala

Zlatko Dalić je maksimalno pomaknuo granice, doživljavajući otvoreno vlastitu poziciju kao političku funkciju koja mu je omogućila vođenje ratova s onom polovicom društva koja nikad nije dijelila ovakve vrijednosti. Posljednjih godina je izgledalo kao da Katolička crkva, Thompson i Dalić nastupaju koordinirano, jer nije bilo te akcije klerikalaca koju ovaj nije podržao, nastupajući retorički doslovno kao da je prepisao uputstva po kojima se ravnao Thompson. Takvih Dalićevih izjava u kojima prokazuje i traži neprijatelje, proglašavajući ih manjinom i izdajnicima koji ruše idealizirano zajedništvo ima more. Postaviti nogometnu reprezentaciju kao bitno simboličko mjesto društva pa i nacije, na branik desničarskih vrijednosti koje isključuje barem polovicu društva, da bi ih se onda, kad jasno kažu da imaju problem s tim, optuživalo da su neprijateljska manjina, niti je slučajno, niti se događalo bez plana. Dragan Markovina za Peščanik.

17.06. (17:00)

Podijeljeni iznutra, ujedinjeni u nogometu

Markovina: Navijanje i emocije, BiH i Hrvatska

Sve što se upravo u Bosni i Hercegovini događa u vezi s Mundijalom i nastupom reprezentacije na njemu, predstavlja savršeni odraz sveopće unutrašnje destrukcije, ali i svega onoga lijepog od čega je ta zemlja sačinjena i svega onoga kakva bi u ljepšem svijetu mogla biti. Evidentni rat simbolima i zastavama i čitava rasprava oko toga, s argumentacijom među nacionalističkim dijelom Hrvata da bi oni sasvim sigurno navijali za BiH, da nema toliko zastava Republike Bosne i Hercegovine, s ljiljanima, koje njih traumatiziraju i podsjećaju ih na ratne traume.

Kada pak govorimo o drugome, ne možemo zaobići da su svim destruktivnim nastojanjima unatoč, vodstvo saveza, stručni štab i ekipa reprezentacije doista sastavljene od svih u Bosni i Hercegovini, da evidentno dišu kao jedno i da su tu činjenicu i emociju prepoznali mnogi u zemlji, regiji i svijetu Konačno da je plasman na Mundijal probudio neku utopijsku nadu da je drugačija Bosna i Hercegovina moguća. Dragan Markovina za Peščanik

21.05. (19:00)

Željezničar bez željezare

Markovina: Huliganski Zenica blues

Nije, naravno, neodigrana utakmica s huliganskim divljanjem kao razlogom neodigravanja, označila početak rata, ali je savršeno pokazala do koje mjere se država raspala, a pokazala je to zbog uvida u punu slobodu huliganskog divljanja i zbog očite povezanosti njihovih vođa s tajnim i policijskim službama. Što je proces koji do danas traje, ali je u Bosni i Hercegovini posebno aktiviran u posljednje vrijeme. Pa tako već zadnjih nekoliko godina, a posebno intenzivno u posljednjih par mjeseci huligani u Mostaru rade što žele, unose nemir i strah među stanovništvo, a policija i pravosuđe tek formalno reagiraju, iako se radi o gradu u kojem svako takvo nasilje može lako eksplodirati u opće nasilje širih razmjera.

A sad smo dobili i zenički slučaj, gdje su huligani koji sebe predstavljaju kao navijače Čelika, uspjeli spriječiti održavanje predstave u Bosanskom narodnom pozorištu, u sklopu festivala bosanskohercegovačke drame, i to iz razloga što se ta predstava Sarajevskog ratnog teatra, pod naslovom „Za život cijeli“, bavi Fudbalskim klubom Željezničar. Drugim riječima, takav zaštićeni status huligana i opća atmosfera u društvu doista podsjećaju na atmosferu i raspad jugoslavenske države kao aparata, s početka devedesetih godina. Dragan Markovina za Peščanik.

07.02. (08:00)

Što se vidi u društvu, ne i u Saboru

Markovina: Tuđmanova Hrvatska 2.0

U društvenom smislu postoje tri Hrvatske. Partizanska, ustaška i domobranska. Može i obrnuto, a to obrnuto jeste realno stanje stvari posljednjih desetljeća. U normalnim okolnostima, ma što nam danas izgledalo normalno, te tri Hrvatske koegzistiraju, i to na način da ritam udara domobranska građanska i centristička Hrvatska, ona ustaška pak živi kroz crkvena i navijačka okupljanja te na marginama javnog prostora, svjesna svoje brojnosti, ali i frustrirana činjenicom stvarne društvene nerelevantnosti, dok je partizanska u političkom smislu u stalnoj defanzivi, ali u društvenom okuplja jedine relevantne kulturnjake, kreativce, umjetnike, novinare i intelektualce. Ova zadnja činjenica strahovito frustrira ustašku Hrvatsku koja misli da je to tako zbog neke zavjere elita, a ne zbog vlastite potkapacitiranosti na svim nivoima. Europu i svijet koji klize u fašizam, ustašku Hrvatsku koja osjeća da je došlo njezino vrijeme, političkog vođu koji je svjestan da nema većinsku podršku u javnosti, pa uz pomoć nasilnika planira ostati na vlasti i domobransku Hrvatsku koja se sada nerado nalazi pred odlukom što da radi. Dragan Markovina za Peščanik

16.01. (19:00)

Ipak nije još jedna 'belosvetska zavera'

Markovina: Jesu li Picula i ostali mrzitelji Srbije?

„Sjeli mrzitelji Srbije i dogovorili se da će doći u Beograd i nisu nas pitali niti su nas obavijestili. Mi ih nismo zvali. Dolaze nepozvani.“ Ovim riječima Aleksandar Vučić otpisao je posjetu delegacije Europskog parlamenta Srbiji i bez obzira što se tvrdnja o tome da vlasti u Srbiji nisu bile obaviještene o posjeti ispostavila kao laž, vrlo je izgledno da u sintagmu „mrzitelji Srbije“ vjeruje i sam Vučić, a ako ne on, taj stav zaista dijeli dobar dio društva. Što zbog višedesetljetne paranoje i uvjerenja da zapad ima nešto protiv Srbije, što zbog propagande koja ih u to svih tih desetljeća uvjerava. Na kraju krajeva, to što je Tonino Picula, čovjek iz Hrvatske imenovan za službenog izvjestioca Europskog parlamenta za Srbiju, dodatno je učvrstilo to uvjerenje jer se počelo podrazumijevati da je Hrvatska zapravo ustaška zemlja i da manje-više, ako već ne baš svi Hrvati, a ono svakako kompletna politička scena mrzi Srbiju. Picula na tu poziciju, suprotno uvjerenju mnogih u Srbiji, nije imenovan da bi provocirao Srbiju, nego kao poruka da više nema planskog sljepila i da je sada EU stvarno zainteresirana i želi biti izravno upućena i jasna oko stanja u zemlji… Dragan Markovina za Peščanik

31.12.2025. (12:00)

E, kad bi sve sukobe rješavali - nogometom

Markovina: Božićno primirje, 111 godina nakon

Na Božić, 1914. godine, na Zapadnom frontu, na granatama iskopanim poljima Belgije, dogodilo se čudo ljudskosti, o kojem je snimljen i odličan film. Riječ je o Božićnom primirju, događaju koji se dogodio spontano, tako što je jedan njemački vojnik izišao iz rova, potom su isto napravili i Britanci s druge strane, da bi se taj božićni dan odvio u njihovim međusobnim nogometnim utakmicama. U to vrijeme, kad je Prvi svjetski rat praktično tek počeo i kad je najveći dio javnosti europskih zemalja još uvijek euforično pozdravljao klaonicu koja se upravo zahuktavala, vjerovatno su tek ljudi koji su izravno bili u rovovima na frontu, vidjeli o čemu se radi i kamo sve to vodi.

I onda su ti isti ljudi imali dovoljno hrabrosti, samosvijesti i ljudskosti za prekid besmisla i manifestaciju ljudskosti i bazičnog duha Božića. Ništa slično se više nikad nije ponovilo, niti smo iz Prvog svjetskog rata, pa onda niti iz Drugog, kao ni iz naših postjugoslavenskih ratova bilo što kao čovječanstvo naučili. Uostalom, dovoljno je pogledati Ukrajinu i Gazu te sav cinizam nedosljednosti kod odnosa prema tim dvjema agresijama, da bismo shvatili o čemu govorimo. Dragan Markovina za Peščanik.

03.12.2025. (11:00)

Da su ga nazvali "marš protiv mržnje", ne bi bio isti efekt...

Markovina: Bauk Jugoslavije kruži Hrvatskom

Ako je Hrvatska ustavno definirana kao nasljednica ZAVNOH-a, nasuprot NDH, a jeste. I ako je ta petokraka simbol ZAVNOH-a i antifašizma, u čemu je onda zapravo problem, što je sporno i kako se to točno u Hrvatskoj može biti antifašist bez simbola ovdašnjeg antifašističkog pokreta? Na kraju krajeva, sve su to glupe izlike da se na ljepši način kaže ono što je bivši splitski gradonačelnik napisao i što zapravo svi u HDZ-u misle o partizanima i antifašističkoj baštini.

No, ovdje zapravo nije riječ o baštini, nego o budućnosti zemlje. Koja će biti dosta mračna ostane li HDZ, sa svojim ekstremističkim satelitom na vlasti. Jer oni koji uličnu rulju koja fizički svako malo napada obične mirne građane, ljude koji plešu folklor ili idu na otvaranje izložbe, koji napadaju novinarke i traže zabranu kulturnih festivala, rulju koja na punim stadionima skandira ustaški pozdrav… zapravo isturaju tu rulju da nastupa u njihovo ime. I to je nakon proteklog vikenda posve jasno. Dragan Markovina za Peščanik.

03.12.2025. (09:00)

Tito&Laibach: The Remix

Laibach u Jajcu: Isprika Titu i buđenje Antifašizma

Jajce je 29. studenoga, na Dan Republike, ugostilo provokativni AVNOJ Fest, čija je zvijezda bio slovenski Laibach. Kontroverzni koncert održan je u dvorani Drugog zasjedanja AVNOJ-a, a slovenska grupa iznenadila je publiku izravnom isprikom Titu zbog “pornografske repeticije” i sudjelovanja u uništenju države. Lider grupe istaknuo je da je Jugoslavija trajna inspiracija. Istovremeno, povjesničar Dragan Markovina je za Vidu TV naglasio nužnost ponovnog brendiranja antifašizma, jer je ta baština “odbačena i ponovno aktualna” zbog bujanja fašizma.

15.10.2025. (00:00)

Kad desnica čuje “Sve što znaš o meni” — odmah se uvrijedi

Markovina: Desnica u ratu s Arsenovim porijeklom

Okomio se tako Radić, lider raskolničke, radikalno desne stranke Domino, zapravo i na ideju izgradnje mreže tih kulturnih centara, ali i na ono što on naziva prisvajanjem Arsena od strane srpske zajednice. U tome je otišao toliko nisko, da je dodao kako su čekali da umre Gabi (Index), da bi to mogli izvesti, promatrajući je valjda kao ženu na braniku hrvatstva u obitelji Dedić. Nije mu to vjerovatno bila namjera, budući da desni radikali u pravilu kriju zadnje namjere, ma koliko one prozirne bile, ali Radić je s ovim istupom otkrio da desnica zapravo želi Hrvatsku bez Srba. Što se pak samog Arsena tiče, koji je nerado govorio o politici, pa i o neugodnosti koja se dogodila s njegovom kućom u Šibeniku devedesetih, činjenica je da je snimio dva nevjerovatna ratna albuma, „Tihi obrt“ iz 1993. i „Ministarstvo straha“ iz 1994. godine, koji su dva najsnažnija svjedočanstva o ratu u Hrvatskoj i o tome kako ga je sam Arsen teško doživio. Dragan Markovina za Peščanik.

05.10.2025. (16:00)

Kako poništiti ono što je već davno poništeno

Markovina: Pravda za AVNOJ

Tragikomična inicijativa Matije Bećkovića i četvorice skupštinskih poslanika za ukidanje odluka AVNOJ-a može se čitati i kao pokušaj skretanja pažnje s aktualne društvene pobune protiv Vučićevog režima u Srbiji, može se promatrati i kao deluzija o poništavanju nečega što je u praksi svakako poništeno, ali čije se posljedice ne mogu ukloniti, niti se povijest može promijeniti, a na koncu se može promatrati i kao nastavak neprekinutog i uvijek tragičnog ciklusa bavljenja prošlošću u Srbiji, koje zapravo onemogućava pogled u budućnost. Suštinsko nezadovoljstvo većeg dijela Srbije, kad govorimo o odlukama AVNOJ-a, višedesetljetno je i primarno se svodi na pitanje stvaranja federalne Jugoslavije i njenih unutrašnjih republičkih granica, odnosno puno više je problem iz kuta srpskog nacionalizma bio u tome, nego u samoj činjenici dokinuća kraljevine. Dragan Markovina za Peščanik.