Radnička fronta: Ekonomija se mora podrediti interesima radne većine
Kada je riječ o ekonomskim parametrima i pokazateljima, u hrvatskom javnom prostoru često imamo priliku čuti kako je Hrvatska na putu da doživi sudbinu Grčke koja grca u dugovima te se iz dana u dan suočava sa sve težom krizom kapitalizma koja se manifestira u obliku galopirajućeg rasta nezaposlenosti i siromaštva. Grčki izlazak iz euro zone sve je izgledniji, a situacija je naglo eskalirala izjavom grčkog premijera koji smatra da je došlo vrijeme da europska javnost sudi kriminalnom MMF-u. Na Wall Streetu šanse za grčki bankrot i izlazak iz euro zone su na razini od 75 posto, a i Grčka centralna banka po prvi puta u povijesti upozorava da je zemlja na putu prema bankrotu i napuštanju zajedničke valute.
Hrvatsku kao zemlju europske periferije u budućnosti očekuje sličan scenarij budući da razina javnog duga u odnosu na BDP nezaustavljivo raste, isto kao i stopa nezaposlenosti koju samo prividno smanjuje sezonski rad u turizmu kao i emigracija sve većeg broja radnika u inozemstvo. Industrija je uništena u privatizacijskoj pljački, a plasmani stranih banaka u obliku stambenih i potrošačkih kredita koji su bili zaslužni za gospodarski rast Hrvatske u pretkriznom razdoblju su u slobodnom padu.
Potencijalne „alternative“ zagovaraju tiskanje novca bez stavljanja Hrvatske u kontekst strukturnog okvira periferne kapitalističke ekonomije, te bez uvažavanja temeljne kontradikcije kapitalizma u obliku sukoba između rada i kapitala. Poticanje potrošnje primarnom emisijom u ekonomiji koja je industrijski i proizvodno potkapacitirana siguran je put u inflaciju i još veće ekonomske probleme. Olako se prelazi preko činjenice da je državna revizija početkom 2000-ih pokazala da je u Hrvatskoj provedeno oko 95 posto nezakonitih privatizacija pa je tako 25 godina od samostalnosti ostvaren Tuđmanov san o 200 bogatih obitelji. U Hrvatskoj tako danas imamo 260 multimilijunaša koji posjeduju imovinu u vrijednosti od 30 milijardi dolara, dok s druge strane imamo 350 tisuća nezaposlenih, 323 tisuće blokiranih građana i 60 tisuća radnika koji rade, a ne primaju plaću.
Radnička fronta podržava Syrizinu borbu protiv institucija Trojke koje svojim neracionalnim i ekonomski neutemeljenim zahtjevima ugrožavaju budućnost i egzistenciju grčke radničke klase. Ekonomija mora biti organizirana tako da se podredi interesima radne većine, a ne interesima manjine koja živi od eksploatacije, rentijerstva i špekulacija na financijskim tržištima. Za izlazak iz krize kapitalizma nisu dovoljna polovična rješenja i kozmetički zahvati stoga ovom komparativnom analizom želimo informirati javnost i podržati grčki izlazak iz euro zone i nacionalizaciju bankarskog sektora kao jedini put prema ostvarivanju demokratskog socijalističkog društva, zaključuje Radnička fronta u svom priopćenju.
