Što je pokazalo provedeno kriminalističko istraživanje službenika Policijske postaje Vodice u župnim poslovnim knjigama? Čekajte, kako mislite, crkva nema poslovnih knjiga? Što bi svakako bilo – sad ste i vi shvatili – najgluplje od sviju glupih pitanja. E, sad može “ali dobro”: ali dobro, recimo, da je bilo sve kako kaže vijest: da je “besramna kradljivica” s ciljem ostvarivanja protupravne imovinske koristi ušla u crkvu i iz košarice za milodare svetom Anti pred nosom uzela dva eura (Šibenski). Dobro, pet. U tom slučaju, naime, iscrpili smo sva glupa, i ostalo nam je samo ono ključno teološko pitanje – pa što da je gospođa i uzela par novčića iz košarice za milodare? Ili, da preformuliram: pa što? Sam smisao milodara, tumačio mi je barba Ivo, je poravnavanje između onih koji imaju, a ne treba im, i onih kojima treba, a nemaju. A Gospi sigurno ne treba. Boris Dežulović za N1
Hoću da to uđe u Ustav
Šajatović: Hrvatskoj treba zakon o zabrani prekomjernog štancanja zakona
Hiperprodukcija nacrta zakona, prijedloga zakona, izmjena i dopuna ranije usvojenih zakona, uključujući i poplavu provedbenih podzakonskih akata, po mnogočemu je za ovdašnje gospodarstvo i većinu društva devastirajuća gotovo kao i inflacija cijena za većinu građana. Krivnja za hiperprodukciju na dva je načina povezana s članstvom Hrvatske u EU. S jedne strane 32.000 zaposlenih u tijelima Europske komisije, plus 9000 činovnika u EU parlamentu nema drugog posla nego štancati nove, sve češće besmislene direktive i uredbe. Pa se ta poplava nizvodno prelije u nacionalne državne aparate. Da bi u tranšama stizalo spasonosnih 700 milijuna eura, državni aparat mora producirati dodatne količine zakonskih tekstova. Svaki je zakon jedno mjerilo. Doneseš zakon, to ti se piše kao mjerilo i ako je dovoljno zakona – dobiješ nepovratnu lovu iz EU proračuna, kojom onda kupuješ ciljane skupine glasača. Miodrag Šajatović za Lider.
