Što je pokazalo provedeno kriminalističko istraživanje službenika Policijske postaje Vodice u župnim poslovnim knjigama? Čekajte, kako mislite, crkva nema poslovnih knjiga? Što bi svakako bilo – sad ste i vi shvatili – najgluplje od sviju glupih pitanja. E, sad može “ali dobro”: ali dobro, recimo, da je bilo sve kako kaže vijest: da je “besramna kradljivica” s ciljem ostvarivanja protupravne imovinske koristi ušla u crkvu i iz košarice za milodare svetom Anti pred nosom uzela dva eura (Šibenski). Dobro, pet. U tom slučaju, naime, iscrpili smo sva glupa, i ostalo nam je samo ono ključno teološko pitanje – pa što da je gospođa i uzela par novčića iz košarice za milodare? Ili, da preformuliram: pa što? Sam smisao milodara, tumačio mi je barba Ivo, je poravnavanje između onih koji imaju, a ne treba im, i onih kojima treba, a nemaju. A Gospi sigurno ne treba. Boris Dežulović za N1
Kolumna o kolumni
Šajatović: Kako nastaju ‘Ekonomalije‘? Muka živa!
Recept za pisanje kolumni je, naizgled, vrlo jednostavan. Potrebna su, što bi kuhari rekli, četiri sastojka. Prvo vam treba povod za kolumnu. To može biti neka vijest ili nečija izjava. Nakon povoda, drugi sastojak je teza odnosno stajalište o vijesti ili izjavi. Kad imate povod i stajalište, treći sastojak je nekoliko argumenata kojima ćete potkrijepiti svoje stajalište. S obzirom na to da je povod kolumni obično neki problem, nakon njega, teze i argumenata, dobri ‘kuhari‘ završavaju prijedlogom što bi trebalo učiniti da se problem riješi. I to je to: povod – teza – argumenti – prijedlog rješenja. Najgore je kad već imaš poluskuhanu kolumnu, ali osjećaš da bi mogao bolje. Pa tri dana ne započinješ pisati finalnu verziju. Kopaš dublje, dovodiš u pitanje vlastitu tezu. Dosađuješ i sebi i drugima. Pisanje kolumne nije umjetnost, ali stvaralački proces ima sličnosti. Najteže je povući prvi potez, na danu otvorenih kolumni za Lider vodi vas Miodrag Šajatović.
