Saltburn - priča o smrti meritokracije koja pretvara društveni uspon u farsu - Monitor.hr
26.03.2024. (13:00)

Nije za mlađe od 18

Saltburn – priča o smrti meritokracije koja pretvara društveni uspon u farsu

Saltburn (2023), film Emerald Fennell u kojem se isprepliću požuda i zavist, (meta)narativ je o društvenom usponu i onima koji ga (ne) zaslužuju. Premda škrto dijeli pojedinosti o sebi, siromašni Oliver koji se uspije infiltrirati u bogatu obitelj koja živi na dvorcu, je uvjerljiv jer utjelovljuje kulturno čitljiv identitet – kao što sam kaže Felixu, on je izvodio ono što su aristokrati željeli vidjeti – uvijek impresivnog, uvijek inspirativnog, uvijek zahvalnog siromašnog dečka. Iako to čini površno, Oliver kolažira najdramatičnije okolnosti u kojima siromašne dečke obično zatičemo i prisvaja njihove najdojmljivije osobine. Kulturpunkt donosi zanimljivu analizu filma o kojem se diskutira i na Forumu. Ne čitati ako niste pogledali jer ima i spoilera.


Slične vijesti

Prekjučer (20:00)

Na oscarovskom autopilotu

Radiću se ne sviđa Nolanova ‘Odiseja’: Bezličan film kojem ni jači značenjski iskoraci ne bi donijeli puno

Problem filma nisu crni Grci, problem sam po sebi nije ni udaljavanje od izvornog teksta, već to što je Nolan još jednom s ogromnim budžetom uradio standardni holivudski spektakl kao na autopilotu; kao da je holivudska mašinerija sama proizvela film bez ikakvog značajnijeg autorskog dodira. Taj je autorski touch prisutan na nekoliko mjesta, isključivo značenjskih, jer oblikovno Nolan, usprkos najnaprednijim tehničkim uvjetima (film je sniman 70-milimetarskim IMAX kamerama), nije donio nikakav iskorak – u “Odiseji” ne postoji nijedna jedina stilski ekstraordinarna scena. Nolan kroz lik samog Odiseja, sukladno današnjem moralu, osuđuje ratne zločine: Nolanov Odisej osjeća grižnju savjesti i kaje se, vlastitu lukavost on vidi kao podlost. Umjetnost je prije svega u oblikovanju, a u toj sferi nova “Odiseja” ultimativno je mediokritetski film. Damir Radić za Novosti. Komentira se i na Forumu

Petak (16:00)

'Filmovi koji više nisu kao tulumi koji su izmaknuli kontroli'

Gorki Božić: Almodóvar sada čak i kaos pažljivo raspoređuje po bojama

Mlađi Almodóvar bio je filmski razbojnik. Razvaljivao je vrata melodrame, komedije i sapunice, pljačkao ih usred bijela dana i od njih slagao filmove koji su bili istodobno urnebesni, dirljivi, vulgarni, elegantni i beskrajno živi. Današnji Almodóvar puno je mudriji, samokritičniji i filozofskiji, ali i oprezniji. U najnovijem filmu sve je mudro, zrelo, samokritično i promišljeno, ali kao da je ‘almodovarština’ malo previše kontrolirana, estetizirana i potisnuta. Nije to čudno jer film i govori o tome kako umjetnici kontroliraju sebe i druge te svoje i tuđe emocije pretaču u svoja djela – no ipak, teško se ne prisjetiti ‘ranijeg’ Almodovara i nostalgično se ne osmjehnuti prema njegovu liku i djelu. Kaže Zrinka Pavlić za tportal

26.07. (23:00)

Nostalgija za akcijom kakva je nekad bila

Novi film Potsyja Poncirolija je stilska vježba natopljena u retro estetiku sedamdesetih

“Motor City” zapravo dolazi kao dobrodošlo osvježenje u eri Netflixovih filmova i serija snimanih za gledanje jednim okom, koji konstantno (polu)gledatelju moraju objašnjavati što se događa na ekranu dok mu pozornost odvlači skrolanje po mobitelu. Dobili smo na kraju nešto na pola puta između bedastog old school akcića i eksperimentalnog uratka, nedovoljno ni jedno niti drugo od toga da bi oduševilo, ali opet ukupno gledajući dovoljno odvažno da zasluži prolaznu ocjenu. Kažu na Ravno do dna

26.07. (15:00)

Na Olimpu Oscara

Nolan se u ovom slučaju postavio u svojevrsnu ulogu Zeusa koji uspješno krši vlastite zakone

Nolanova je Odiseja inspirirana suvremenim prijevodom Emily Wilson iz 2017. godine, pa je razumljivo su bogovi uglavnom odsutni, da Penelopa glasno iskazuje vlastite stavove i da Odisej prijestolje odluči zamijeniti doživotnim progonstvom u spomen na sve izgubljene članove svoje posade. Njegovo se dugo lutanje u ovom smislu može tumačiti u vidu poslijeratnog razočaranja, generacijske traume i krivnje jer je čitav film uvelike zaokupljen ljudskom sposobnošću za zlo.

Neki su se prepoznatljivi nolanovski elementi, primjerice korištenje IMAX 70–milimetarske vrpce, snimanje na stvarnim lokacijama, izbjegavanje računalne animacije inelinearna montaža, iznimno dobro uklopili s veličanstvenim epom, ili barem s njegovom modernom i neosporno autorskom adaptacijom. Christopher Nolan je, inspiriran vlastitim nametnutim ograničenjima, Homerov ep pretvorio u kvalitetan film za publiku spremnu na hrabre autorske interpretacije. Dunja Ivezić za Magnet

17.07. (09:00)

Pjevaj mi, Muzo, o junaku s IMAX platna kojeg jedni kuju u zvijezde, a drugi šalju k vragu

Vizualno remek-djelo ili dosadno razočaranje? Prve recenzije Nolanove ‘Odiseje’ podijelile publiku i kritiku

Iako najpoznatiji po Trojanskom konju, koji se pojavljuje i u filmu, u originalnoj Odiseji, a i Ilijadi jedva da se spominje, već je legenda o najvećoj Odisejevoj lukavoj dosjetci koja danas napada i vaša računala detaljnije ispričana tek nekoliko stoljeća nakon Homera, kod Vergilija. Nolan si je, ukratko, uzeo velike slobode u prikazu ove mnogima poznate priče (što nitko ni ne zamjera), no mišljenja su već sada nakon prvih dana prikazivanja – oprečna. Na RoberEbert.com hvale film, ističući vrhunsku montažu nelinearne radnje, taktilnost analogne (IMAX) režije te nadahnjujuću, raznoliku glumačku postavu. Matt Damon izvrsno utjelovljuje kompleksnog, moralno nesavršenog Odiseja. Umjesto pojednostavljenih pouka, film nudi vizualno impresivno i slojevito kinematografsko iskustvo koje izaziva gledatelja.

Na Time-u su razočarani. Smatraju ga beživotnim, pretrpanim i vizualno monotonim, a nisu ih oduševili niti glumci. Zaključuju da je film mehanički odrađen i emocionalno prazan spektakl s predvidljivim porukama. Stižu i prve recenzije na Forumu.

02.07. (22:00)

'Kakvi simpatični luđaci'

Jackass 5: Best & Last: Kraj je smijeha i boli, baby

Jackass: Best & Last nije toliko novi film koliko oproštajna i fino reklamirana, ali i primljena razglednica konpilacije MTV ere u kojoj su bol, glupost, zabava i potpuna odsutnost samoočuvanja zabavne anarholivudske ekipe postali oblik filmskog TV serijala i performansa. Ono što oproštajku Best & Last čini posebnim nije količina gadosti, nego količina međusobnog povjerenja i ljubavi između ad hoc ex ganga. Ispod svih doslovnih sranja krije se priča o prijateljstvu ljudi koji su desetljećima vlastita tijela pretvarali u rekvizite kako bi nasmijali sebe i publiku. U doba kada je sve pažljivo isplanirano, algoritamski optimizirano i ispeglano, njihova anarhična spontanost djeluje gotovo romantično. Naravno, humor je i dalje krajnje infantilan i neće pri dobiti nove poklonike. Ali onima koji su odrastali uz Jackass, zadnji čavao u lijes filma nije tek zbirka najluđih trenutaka, nego sentimentalni pozdrav generaciji koja je vjerovala da su najbolji specijalni efekti stvarni udarci, pravi padovi i iskrena ludost. Anđelo Jurkas za Mixer

25.06. (15:00)

Oskvrnuti Batman

Recenzija filma ‘Citizen Vigilante’: Katastrofa prerušena u potragu za pravdom

Kralj treša Uwe Boll ima novi film – prvotno ironično nazvan “The Dark Knight”, priča prati Sandersa (Armie Hammer), ksenofobnog američkog stanodavca u Europi koji uzima zakon u svoje ruke, financirajući brutalnu osvetu protiv imigranata novcem od stanarina. Na Varietyju film ocjenjuju kao narativno nepovezanog, te eksploatacijski i moralno poražavajućim radom, prepunom predrasuda. Umjesto obećanog holivudskog povratka, Hammer pruža beživotnu izvedbu u projektu koji bezuspješno pokušava parodirati ili imitirati klasike vigilante žanra, rezultirajući pukim i sramotnim skretanjem pozornosti na račun stvarnih žrtava. U Njemačkoj je zabranjen za prikazivanje (Variety)

23.06. (09:00)

'Bliski susreti svježe vrste'

Radić o Spielbergovom ‘Danu razotkrivanja: Jedan od boljih u njegovom precijenjenom opusu

Prema vlastitoj priči i scenariju dobro znanog Davida Koeppa, Spielberg je film režirao kao izrazito dinamičan spoj akcijskog trilera i SF-a, u prvom ga dijelu vodeći tako da se prate dvije paralelne narativne linije, a u drugom ih objedinjujući. Narativno, film je vrlo složeno postavljen, barata s poprilično motiva, od kojih su neki prelako potrošeni. No svejedno kompleksnost naracije veliki je plus, kao i redom vrlo dobri, pa i odlični glumački nastupi, osobito još relativno mlade, a vrlo iskusne Emily Blunt te Josha O’Connora. Damir Radić za Novosti

22.06. (22:00)

Od olimpijskog bazena do emotivnog uragana

Kronologija vode: Svjež i hrabar film koji pomiče granice

Film je adaptacija istoimenog memoarskog, odnosno autobiografskog romana Lidije Yuknavitch iz 2011. godine. Priča prati protagonisticu Lidiju od teškog odrastanja s ocem koji je emocionalno, fizički i seksualno zlostavljao nju i njezinu sestru Claudiju, dok je majka sve ignorirala. Stoga se Lidia s takvim životom nosi pomoću visokih stremljenja i ekscesnog ponašanja, od plivačke karijere koja je došla skoro do olimpijske razine, do auto-destruktivnih manira poput promiskuitetnog ponašanja, drogiranja, napijanja i upadanja u volatilne veze s pogrešnim ljudima. Traumu je lakše iskomunicirati riječima u razgovoru ili na terapiji, ili je putem tih istih riječi, ali i drugih izražajnih sredstava (glazbom, slikanjem, pokretom) pretočiti u umjetničko djelo. S narativnim filmom, kao visoko sinkretičkom umjetnošću koja sve navedene elemente koristi, zadatak je nešto kompleksniji, a redateljica Kristen Stewart pokušava nešto svježe i iz duše, i u tome u priličnoj mjeri uspijeva. Marko Stojiljković za Lupigu.

11.06. (18:00)

Horor uredskih prostora

Radić o filmu ‘Backrooms’: Prostor traži likove

Na svom YouTube kanalu Kane Pixels, tinejdžer Kane Parsons 2022. počeo je objavljivati kratke videouratke u pretežnom trajanju od dvije do desetak minuta, nazvavši ih “Backrooms” serijalom i oslonivši ih na tzv. creepypasta fenomen. “Jeziva pašta” odnosi se na internetske vizuale koji prikazuju neke nedefinirane prostore nalik na uredske, u koje korisnici interneta upisuju različita značenja, redovito jezovita, a spomenuti Parsons to je dignuo na višu razinu rečenim nizom kratkih videa hororskog sadržaja ili sugestije. U kreiranju dugometražnog kinodebija našao se pred izazovom kako sistem nepovezanih kratkih videa s YouTubea sublimirati u cjelovitu i smislenu cjelinu dugog trajanja. Da izazov nije bio mali, svjedoči činjenica da nije radio prema vlastitom nego dobivenom scenariju. Film osvaja dizajnom, a ne sadržajem u užem smislu, kaže Damir Radić za Novosti.