Smoje i Milčec kao gradski kroničari: kavane, birtije i konobe bili su im uredi, to je bio način života - Monitor.hr
Danas (23:00)

Ured za šankom, srce na asfaltu

Smoje i Milčec kao gradski kroničari: kavane, birtije i konobe bili su im uredi, to je bio način života

Biti gradski kroničar, barem se tako čini, jedan je od najboljih poslova kojima se čovjek može baviti. Vjerojatno je i pogrešno nazvati poslom nešto što te ispunjava zadovoljstvom, a čime se svakako ne bi bavio da nisi prava osoba za takvo što. Smoje, Milčec i njihovi kolege iz drugih gradova, posebice u Americi gdje je svaki grad koji drži do sebe imao i ima svoje kroničare (Herb Caen – San Francisco, Joseph Mitchell – New York itd.), imali su veliki broj stalnih čitateljica/čitatelja koji su im vjerovali, padali na njihov šarm, humor i poistovjećivali ih s gradom. Taj odnos, veza bili su idealni – kroničarima su trebali čitatelji, a čitateljima kroničari. Vrijeme se, međutim, promijenilo. Booksa


Slične vijesti

05.11.2023. (19:00)

Smeta onima koji se ne usude pogledati u ogledalo

Salvia: Smoji ionako nije mjesto u Hrvatskoj Penave i Glavaša

Miljenko Smoje očito jako smeta dijelu Splićana. Spomenik splitskom piscu i kroničaru postavljen je prije dva tjedna na Matejuški. Već prošlog petka spomenik je uništen tako što ga je nepoznat netko zalio plavom bojom. Ostavljen je i ručnik Partizana. Ubrzo nakon toga društvenim mrežama proširila se snimka muškarca koji urinira po spomeniku. ”Izdajnik, špijun, mrzitelj, psovač, pijanac, kukavica..” Zašto je Smoje takav problem? Onakav kakav je bio, nije bio ljubimac prošlog režima, bio je izbačen iz Saveza komunista, žrtvom i cenzure komunističkih vlasti. Kasnije, u 1990.-ima, pred svoju smrt, počeo je simbolizirati otpor prema Tuđmanovoj Hrvatskoj 90-ih. Drugim riječima, Smoje danas smeta dijelu Hrvata ne zato jer je bio ugledan član Partije, Srbin, Jugoslaven ili suputnik prošlog sistema, Smoje smeta zato jer simbolizira jugonostalgiju. Vedran Salvia za Autograf

10.09.2023. (15:00)

I danas bi mu dobacivali isto: "Smoje, opet pišeš pizdarije", ali čitatelji bi znali da to što on piše je istina

Smojine su “Kronike” dokument povijesti, vrhunska literatura, ali i proročka slika budućnosti

Legendarna serija vječnog sjaja ("Naše malo misto“, D. Marušić) - Ziher.hr

Važnost romana Miljenka Smoje je i u tome što ih možemo smatrati “kabanicom” pod kojom je nastajala proza i publicistika autora kao što su: Senjanović, Ivanišević, Tomić, Lucić, Ivančić, Dežulović i drugi. “Splitska dica” nasreću će vrlo rado priznati tu vrstu pozitivnog utjecaja. Uostalom, najsjajnija epizoda hrvatskog novinarstva, Feral Tribune, kojemu se i Smoje pridružio, također izlazi iz te kabanice. Ono što mi je u Smojinim romanima važno je njihova zajednička crta prikaza malih ljudi i marginalaca u raznim vremenima i ideologijama, ta njihova zajednička nit preživljavanja u različitim okolnostima, gdje se jasno daje do znanja da je politika uvijek oblik represije, a humor ono što pomaže nagonu za preživljavanjem. Rijetko je kome od pisaca uspjelo čitavu plejadu likova smjestiti u kolektivno sjećanje, a Bepina, Luigi, Roko Prč, Ferata, Servantes, Violeta, Meštar, Papundek, Očalinko, Strikan, Netjak i drugi postali su dijelom hrvatske popularne kulture, piše Jagna Pogačnik. Express

 

08.05.2023. (14:00)

U dišpet splitskom retuširanju, evo malo neuništivog originala

Miljenko Smoje: “Javjat ću se i iz pakla!”

DOMOVINSKI POKRET O SMOJI: "Zanemarili ste njegove hvalospjeve u čast Slobodana Miloševića" - DALMACIJA DANAS

  • Sad mi izlazu prid oči slike ditinjstva, glad, mižerija, bolesti, čimavice, gaštapani, pantagane. Svršija san pušku skulu, iša u gimnaziju i upozna gospodsku dicu koja nisu jemala zakrpljene postole i tašelane gaće, koja su jemala po dvi guvernante, za marendu jila sendviče od pršuta, jemali su rokete za tenis i jašili ponije. Bilo je među njima i dobri momak, ali isto smo in, kad bi se zakarali, mi siromaji znali vikat: jeba ti pas oca buržuja!
  • Još ka dite živija san s bunton moga Veloga Varoša, kojega su zvali i Mala Moskva. Volija san demonštracjune, dizanje barikadi prid našin kaletan i štrajkove. Prvi maja sa crvenin bandiran i crvenin garifulima, kad bi se i radnici i težaci svečano obukli i priteći šetali po Rivi i Pjaci. Nisan moga vidit policjote, žandare, soldate, livorvere, pendreke, bajunete na pušku. Odbija me, smrdija mi je, i danas mi smrdi ti vonj sile, kože, cokul, čizama, škripa soldatskoga hoda, smrad oružja…
  • Pazi, ja san novinar i humorista, po i po, i kad mogu zajebat sebe, oli Nju, ča često činin, jasno je da neću oprostit ni kraju, ni caru. I triba znat da je humoru sve podložno, ništa nije izuzetak, ni nacije, ni bandire, ni himne, stranke i ideologije, vire, ni sam dragi Bog. Kad ne bi bilo tako, ne bi se moglo pisat. Zamislite, ne moš taknit viru jer vriđaš vjerske osjećaje, ne moš taknit himnu, bandiru, naciju – vriđaš patriotske osjećaje, ne moš taknit niti jedan ceh, jer vriđaš mesare, glumce, suce… Ja se držin toga da nema nedodirljivosti, ali mislin da je moj humor blag. Bidnome, jadnome, glupome, sitnome čoviku koji se koprca po ovoj baloti zemaljskoj sve ću oprostit. Osim krvološtva. A vlast, vlast zajebajen. Svaku. Lupiga

 

08.05.2023. (13:00)

Umjetna "inteligencija" splitskog gradonačelnika

Split po mjeri Ivice Puljka: Retuširanje Miljenka Smoje

Kako je Split ponovno prigrlio Miljenka Smoju. U ratnim 90-ima je bio potpuno odbačen, a sada su mu posvetili cijelu godinu | Telegram.hr

Puljkov novi Split, dakle, prezentira Miljenka Smoju kao svoj brend i pritom koristi gradske medije istrenirane da plešu kako gazda svira. Split po toj ideji treba prihvatiti “svoga Smoju” kao simbol grada, ali samo onog Smoju koji je lišen kritike prema ovoj državi. Pokojniku koji nema pravo glasa oduzet je dio ne samo njegova karaktera nego i biografije u kojoj se ne spominje njegovo feralovsko pisanje iz 90-ih. Splitski medij upregnut u ovo najnovije retuširanje izbjegava primjerice Smojine tekstove koji veličaju socijalizam, bratstvo i jedinstvo te tekstove koji kritiziraju nacionalizam i ono što on nosi. Da Puljak shvaća bit onoga što je bio bard Miljenko Smoje, znao bi da je autorova ostavština posvemašnja kritika upravo ovakvog Splita kakav je on danas. Lupiga

 

14.03.2023. (12:00)

U zemlji mržnje najviše mrze onoga koji mrziti ne zna. (Ivo Andrić)

Miljenko Smoje: Kronika i komika Dalmacije

Large 1smoje foto klub split

Miljenko Smoje bio je istinski kamenčić u cipeli moćnoj gomilici u loži snobovštine među suvremenicima, njegov humanistički anarhizam nezacjeljivo je rastakao tkivo falšega društva proklamiranog u izvježbano pozlaćenoj laži, a njegovo pero oštreno za skiciranje vrednotâ anonimnoga čeljadeta koje vlastitim žuljevima školuje svoje dijete i uzdržava familiju. Smoji je svetiji bio kalafat, nego kurat, draži mu je bio opančar, negoli kardinal, zanimljiviji mu je svakako bio lopižar od inženjera, klesar od poteštata, marangun od advokata… Bogati spektar slika i priča, glendi i facendi što ih je uhom čuo i okom vidio na terenu, omogućio mu je složiti u glavi koordinatni sustav kronike i komike Dalmacije, gdje će na osi apscisi biti sukcesivno nanizani narativni događaji iz svakodnevice, dok će os ordinata poput pluga zaorati u dubinu vremena i iz njega na površinu iznijeti memoriju baš zaboravljenih ili skoro zametnutih navikâ i adetâ. Novosti

28.02.2023. (11:00)

"To je oni naš Smoje!"

Olja Savičević Ivančević: Smojina slika Splita

Legendarna serija vječnog sjaja ("Naše malo misto“, D. Marušić) - Ziher.hr

Rodila sam se taman u doba da ne mogu sa sigurnošću znati je li Split stvorio Smoju ili Smoje Split, dajući mu u širem diskursu jedan identitet grezog, ali nikad vulgarnog, već zavodljivog i privlačnog pučkog mediteranskog grada – osebujnog kakav uistinu jest i prčevitog, kakav već odavno nije. Kako je Miljenko Smoje, kao kroničar grada i Dalmacije, uzimao ravno iz života, tako su i čitatelji njegovih novinskih priča i reportaža, ili gledatelji slavnih serija “Malo misto” i “Velo misto” snimljenih prema njegovim scenarijima, uzimali njega zdravo za gotovo. Danas će to, oni koji su ga pratili i čitali, komentirati ovako: “Svi smo ga čitali i bilo nam je zanimljivo i mislili smo da je to sad tako i da će trajat zauvik. Ali zapravo smo tek kasnije shvatili da je Smoje bio genijalan i nije se ponovio.” Novosti

18.02.2023. (15:00)

La dolce vita

Tipičan Smojin dan: budija se prije šest, kuva kafu Lepoj i sebi pa bi seja i pisa i onda bi iša vanka

Jutarnji list - Traži se nasljednik Lepe i Miljenka Smoje: Javni bilježnik traži ih oglasom, iako je Lepa oporukom ostavila sve bliskom prijatelju

“Miljenko Smoje se rodija u ovu kuću, sad je to Senjska 23. Bili su velika sirotinja ka i skoro svi u Varošu. Otac je sumnja u ti njegov novinarski posal: ništa ne radi, nešto piše u sobi, a poštar mu donosi pineze! Brontulava mu je neka počne nešto pošteno radit; švercat duvan, lovit ribu, jer bi radi piskaranja moga svršit u pržun!”, kaže Feđa Klarić, Smojin fotoreporer i životni kumpanjon. “Nije nikad dobija državni stan, a na vrata mu je do smrti pisalo ženino ‘Čatipović’, pa i u Žrnovnici je u puničinu grebu”, priča Feđa, a onda skupa virimo u Smojino jutro, sad na Dražancu kad se već afirmira ka poznati novinar. Budija se rano, u šest i prije, onda bi kuva kafu i Lepoj nosija na posteju, bija je infiša da kuva najboju kafu. Pa bi seja i pisa, da šta prije završi i krene vanka. Kad bi bija na terenu radit reportaže, ne bi se stajalo do kasno popodne – ni jist ni pit. Feđa kaže da ga je sto puti uvatila nesvistica od gladi i žeđi. Kad bi ranije završili, obavezno bi bacija tunju u more… Slobodna

12.02.2023. (00:00)

Baš je faca bija ti Miljenko Smoje. Uvik svoj, uvik kontra

Damir Šarac: “Na dobro nan došla Smojina godina!”

Dalmatinski svijet odrekao se Miljenka Smoje - XXZ Portal

Još uvik puno njih kesi zube na Smoju – Jugoslavenčina, partijaš, zlo – a ni dil njegove hrabrosti nisu imali da rečedu ono šta je on pisa kad se “nije smilo”. Split mu je dodilija posmrtno nagradu za životno dilo, proglašena je Smojina godina, slavit će se na sve strane. Sad neki iz njegova kruga sve to preziru: šta su se usprdecali, a kad je nastrada, onda su bidni mučali! Smoje, sa svin svojin licima koja nije skriva pokazuje da je bija samo svoj. Bilo mu je drago izazvat konfužjun: u novine bi anonimno posla dopis di bi napa Smoju. Nastala bi barufa, pusti dopisi i reakcije, još sedmicama su trajale žestoke polemike. Volija je zbunjivat i one šta su mislili da je partijaš i one šta su tvrdili da je nacionalist: “Od ciloga kalendara najdraža su mi tri datuma – Prvi maja, sveti Duje i Badnji dan.” Njegovi likovi svih oduševljavaju, a svoj lik, lik Miljenka Smoje učinija je jačin od svih onih u reportažama i librima. To se nije moglo izmislit. I zato, na dobro nan došla Smojina godina! Slobodna

08.02.2023. (14:00)

Miljenko Smoje

Optuživali su ga da je kockar, bludnik, bogoslov, trockist, moćnik, ludonja i izješa…

Spomen-soba Miljenka Smoje seli u Kaštela! - Portal grada Kaštela

Jedan od raširenih mitova koji se o Miljenku Smoji zdušno šire jest i onaj da je bio uvjereni i nepopustljivi komunist. Nemojte očekivati da vam kažem kako je to potpuna, pače, zgoljna laž. Da, od rane mladosti, još od sedme godine pa sve do smrti, bio je i ostao ljevičar. Zašto je njegovo naginjanje na tu stranu započelo baš u tako nježnoj dobi? Zato što se tada u igri nožem uspio fatalno ozlijediti i nepovratno izgubiti vid na desnome oku. Poslije će govoriti kako svoju ideološku poziciju nije izabrao slobodnom voljom, već je ona bila iznuđena činjenicom da je njegov jedini pogled na svijet dolazio – slijeva. Varoš, siromašna splitska četvrt ribara i težaka, u vrijeme njegova dječaštva donekle nezasluženo uživala je reputaciju male Moskve. Velim, nezasluženo, jer su Varošani dublje štovali Luigija Luchenija, anarhista koji je ubio austrijsku caricu Elizabetu, od milja Sisi, negoli oca boljševizma, Vladimira Iljiča Lenjina. Slobodna

 

04.02.2023. (16:00)

Nudi me lešin, pečenin, gulašon, paprikašon, tripicama, fažolon, kiselin kupuson, kaštradinon…

Miljenko Smoje: Subotnji pazar u Sinju (16. prosinca 1989.)

18.godišnjica smrti Miljenka Smoje | Hercegovina.Info

Feđa, fotoreporter, sidi za volanon: – Oću li slikat? – Ne fermaji! Vidiš da jemadu nože. Pripa san se. Ustravija. Je, znan da se i krave koju, ali judi, ovo se događa u Sinju. Omar uz cestu. Drag je meni Sinj, volin ja Sinj i Ona je iz Sinja, ali ne gre mi u glavu da je u Sinju to moguće, da je to dozvoljeno. Uz cestu, uz ulicu klat kravicu. Ne gre mi u glavu da se to more dogodit na ulican bilo kojega gradića na svitu. Sinj je naša vlaška metropola, zapravo to je sad Split, ali i Sinj je odvajkada kulturno, pitomo misto. Da je koji stranac na moje misto, sad bi on okrenija volan. Di bi civiliziran čovik uša u grad u kojemu se na ulican koje stoka! Gredu judi i u naručje nosidu prajčiće. Jedna baba vuče telca. Prolazu kamioni i traktori a u njima prajci, ovce, telad, krave … Ka i svake subote stočni je sajam u Sinju. Parkiramo auto i gremo i to čudo vidit. Gremo kud kulja narod. Starica, sva u crnini, uz dva zavezana jarca. Zaustavlja se čovik: – Kazuj, baba, šta tražiš? U škatulu od kartuna tri smišna sitna šarplaninca. Ukotila ih je desetoro, tri prigazila. Preostale donija čovik na prodaju. Svaki četiristotine i pedeset miljuna. Već je četvero pasića proda. Pun traktor lipo ispilani drv sto i pedeset maraka. Vrtin se, gacan po blatu. Ne smin doć doma blatnjavi postoli, Ona će vikat. Morat ću poć na Rivu kod Makedonca da mi doktor postole uredi. Asti boga šta je sad ovo?… Slobodna