Šonje: Stanje stvari u pandemiji - Demetrina tuga - Monitor.hr
18.07. (09:30)

Mitovi i predaje

Šonje: Stanje stvari u pandemiji – Demetrina tuga

Panaceja ne postoji. Efikasan i radikalan lockdown u europskom okviru, kao i brza kolektivna imunizacija cjepivom koja će respiratornu bolest staviti pod kontrolu jednom zauvijek vjerojatno ne postoje. Teško je priznati da je „cijepi se – misli na druge“, inače tako plemenito zamišljena poruka, možda bila promašaj. Ako ni zbog čega drugog, onda zbog vjerojatno veće učinkovitosti slogana „cijepi se – misli na sebe“ koji se mogao koristiti kao okvir za kampanju edukacije i informiranja koja bi usporedbom rizika na primjerima pokazala ljudima za koga je rizik zaraze mnogostruko veći od bilo kakvog zamislivog rizika cijepljenja. Piše Velimir Šonje za Ekonomski lab


Slične vijesti

Prekjučer (23:00)

Nadbiskupski prioriteti

Drago Pilsel: Poruka iz sela koji odumire i pamti mojega brata heroja

Stojim tako na groblju u selu Doli, promatram praznu, trajno zatvorenu osnovnu školu, Zadružnu kuću braće Mihanović, selo koje nestaje pred našim očima, poput mnogih drugih mjesta Domovine, i kažem si: tko će ovdje biti kada nas više ne bude? I zbog čega su se borili ovi zanesenjaci koji su u leutu, manjem čamcu sa sporim motorom, na izuzetno hrabar ali istodobno jako glup način jurišali na patrolni čamac naoružan Boforsom od 40mm? Jesu li život dali za praznu, opljačkanu, prevarenu, nepravednu, siromašnu i od HDZ-ovskih i drugih termita zglodanu zemlju iz koji nam mladi bježe dok se hrvatski (nad)biskupi kao pura dreku čude i tri puta krste? Piše Drago Pilsel za Autograf

Prekjučer (23:00)

Historia magistra vitae est ili...

Basara: Mikazi i prikaze

Da skratim. Mikaz & Co su po Titu pljuvali po odobrenju „s vrha“. Nikakvih problema nisu imali. Neki su bili i nagrađivani. Što nije bio slučaj sa pojedincima izvan disidentskog sistema koji bi se drznuli da nešto lanu. Makar i bukvalno zalajali. Tako je, recimo, bard Jaša Grobarov zaglavio dva meseca u Padinskoj skeli jer je pred „Gradskom kafanom“ dobacio nekim pesnicima, među kojima je bilo i disidenata: „Av-av-av, samo nek je Tito zdrav.“ Zvuči kao kosmodisk, ali je sušta istina. Piše Svetislav Basara za Kurir

Prekjučer (19:00)

Kazalište u kazalištu

Vesna Pešić: Telohraniteljka na straži smrti

Poslednji put se opsežna provera bezbednosti predsednika vršila prilikom otkrivanja spomenika Stefanu Nemanju u januaru ove godine. Iako je od tada prošlo dosta vremena, Ana Brnabić se vratila na taj događaj, kada je tobože za vreme ceremonije otkrivanja spomenika bio planiran atentat na predsednika. Opet je ustrebala ta priča. Usred dramatičnog umiranja od kovida 19, što se ne sprečava zarad predizbornih interesa predsednika Vučića, a zatim i planiranja sve većeg zatezanja (što se videlo u predlogu zakona o policiji koji je povučen i nacrtu zakona o ograničenju i kažnjavanju slobode mišljenja), kada postaje više nego jasno da je Jovanjica njegov državni biznis – Ana Brnabić je pokrenula priču o ugroženosti predsednika. Ona je tu navodnu opasnost po njegov život obelodanila u jutarnjem poselu na Pinku. Piše Vesna Pešić za Peščanik

Prekjučer (14:00)

Šuti i trpi

Sanja Modrić: Kako je moguće da u jednoj članici EU-a, s javnim zdravstvom koje skupo plaćamo, žene moraju rađati u mukama

Nakon što se iz Dubrovnika javila skupina žena koje su obavijestile javnost da epiduralnu anesteziju u njihovoj bolnici eventualno mogu dobiti samo one mame koje dođu roditi između osam ujutro i 16 popodne jer bolnica nema dovoljno specijalista anesteziologa, pada mi na pamet jedna bizarnost. Kako bi, recimo, bilo ja sutra dođem na svoj zahvat i da me tamo obavijeste kako, eto, ništa od narkoze jer je užasna stiska s liječnicima koji uspavljuju pacijente da ne crknu od bolova. Pa da malo pretrpim dok rasijeku to što treba rasjeći jer oni stvarno nemaju nikakvo drugo rješenje, u teškoj su kadrovskoj situaciji. Piše Sanja Modrić za Telegram

Ponedjeljak (21:00)

Čitajući Hugoa

Književna Groupie: Za šankom u birtiji u Dubravi

Za šankom sjedim u birtiji tu u Dubravi blizu mog stana. Priđe mi visok snažan tip kratko ošišan, s ožiljkom pod okom.
– Ajde tu knjigu čitat negdje u pizdu materinu. Ovo je birtija ne čitaonica, knjižnica. Nerviraš me s tom knjigom. Ovdje izlazimo mi kriminalci. Rušiš nam reputaciju tom svojom pojavom, naočalama, knjigom – saspe mi.
– Ej, Džek, ne sudi po izgledu… To je Pavle. Napisao je knjigu u kojoj između ostalog piše kako je u Parizu u nekom restoranu koji je ujedno i muzej francuske revolucije naočigled svima ukrao neku jako staru, vrijednu knjigu… – uzme me konobarica u obranu. Nije mačji kašalj. Kažem ti, krao je po Parizu. Uz to je i načitan, i piše, al nije neki gospodincic, lažni ljevičar koji u svilenim papučama piše o odmetnicima. Jedan je od nas… I piše o nama.
Džek me pogleda zainteresirano.
– Pa, u redu, daso, preporuči meni neku dobru knjigu koja bi bila po mom guštu… uobičajeno sjajni Pavle Svirac na svom Facebooku.

Ponedjeljak (10:00)

Dnevnik melankolične introvertuše

Andrea Andrassy: Kako izgledaju izlasci na zalasku života

Može za početak minuta šutnje za stričeka koji je u emisiji Brak na prvu rekao “pojavila se žena koja ima 38 godina, na zalasku života?” Šalim se, šta vam je, nećemo trošit minutu na to – barem ja neću jer imam 36, što znači da mi je svaka minuta dragocjena. Ali kad smo već spomenuli zalazak – što života, što mozga – bila sam vani za vikend i ne mogu reć da nisam osjetila otrovni žalac starosti o kojoj striček priča. Svi koji me znaju, znaju da ne izlazim baš često jer su vani ljudi, a meni je to teško – izađem otprilike 5 puta godišnje, što bi 16-godišnjoj verziji mene zvučalo kao najgora kazna u životu, ali ovoj od 36 (na zalasku) zvuči kao idealna količina. Pet dana u godini za izlaske, 360 dana za oporavak – ako vam ova matematika zvuči krivo, vjerojatno niste introvert i vjerojatno vam oporavak od izlaska ne traje 5 do 7 radnih dana, na čemu vam od srca čestitam… piše Andrea Andrassy za Miss7/24 sata

Nedjelja (19:00)

Pitaj doktora

Berecki: Prebolio sam COVID-19, trebam li se svejedno cijepiti?

Na pitanje koje muči mnoge pedijatar-internist te kolumnist nakon iscrpne analize legitimnih istraživanja te jasnih primjera piše: Zaključak je, čini se, jasan i jednostavan: varijabilni imunološki odgovori na infekciju, niža razina neutralizacije delta-soja i jasan porast zaštitnih protutijela osoba koje su prethodno preboljele COVID-19 nakon cijepljenja vrlo sigurnim i visoko učinkovitim cjepivima, snažni su argumenti u korist cijepljenja preboljelih. Piše Igor Berecki za Bug

Nedjelja (16:00)

Kulačin: Diplomatija SAD-a na Balkanu: Gotovo je sa ćevapima

To da će Hil i Eskobar da uvedu demokratiju na Zapadni Balkan, to odmah možemo da “okačimo mačku o rep”. Ako se negde interes SAD-a bude poklapao sa razvojem demokratskih procesa, to je drugo pitanje. Problem je što je često zbog tih američkih interesa umeo da strada običan narod, pa ipak ostaje koliko-tolika nada da će ovoga puta možda biti nešto drugačije. Obojica su ovde, utisak je, da isporučuju zahteve. Hil i Eskobar u Beogradu će imati bitno drugačiju situaciju od one koju su Ričard Holbruk i Hil imali krajem devedesetih godina prošlog veka. Na našu sreću, Vučić nije takav kalibar da će se kockati sa svojom vlašću zarad interesa Amerikanaca. Leći će taj na rudu šta god bude trebalo da se uradi. Možda je on uspeo da ubedi sebe i druge oko sebe da nikada neće priznati Kosovo, ali neka se niko ne iznenadi ako se na kraju puta tako nešto bude i desilo, naravno, uz još jednu pobedu sa nulom naspram Kosova. Piše Nenad Kulačin za Al Jazeeru

Nedjelja (14:00)

Iz HDZ-ova samoubilačkog dnevnika

Dežulović: Pucanj u noći

Da postoji nekakvo svjetsko, ili barem državno prvenstvo u toj disciplini – pucanju dakle malokalibarskim oružjem sebi u koljeno – HDZ bi i momčadski i pojedinačno uzeo sve medalje ikad… U najboljoj tradiciji HDZ-a, pravomoćnu presudu za organizirani kriminal i izvlačenje državnih para Plenković je tako predstavio kao materijalni dokaz HDZ-ova poštenja. Ustani, Franjo, i pokloni se! Aplauz i ovacije za premijera prekinuo je samo trećerazredni kolumnist Novosti, zapitavši Plenkovića što to cijelo vrijeme drži u desnoj ruci i otkud mu crvena mrlja na nogavicama. Na što je Plenković desnom rukom podigao pištolj, a lijevom opipao koljeno i šeretski odgovorio: “Izgleda da je krv.” Na pitanje zašto je, zaboga, iz čista mira sam sebi pucao u koljena, premijer je odgovorio šeretskim protupitanjem: “Kako to mislite?” Piše Boris Dežulović za Novosti

Nedjelja (12:00)

Šumasti zakoni

Baretić: Požalili ste se doktorici na epizode teške depresije, a i dalje biste vozili? E ne može. A za sve je kriva teta tipkačica

Ova je država, nažalost, rasadnik nebuloza i besmislica, nedosljednosti i neravnopravnosti, prijesnih laži i gadljivih opravdanja, ali malo što se može usporediti s veličanstvenom glupošću prijedloga da liječnici prijavljuju pacijente koji koriste analgetike na recept, zato da bi se ovima oduzela vozačka dozvola dok ih ne prestane boljeti! A za sve je zapravo, kako rekoh, kriva teta tipkačica i njezin vječno isti tipfeler, to vječno “o” umjesto “i”. Možda žena ima artitis, pa uzima analgetike na recept? Hm valjalo bi to provjeriti… Piše Renato Baretić za Tportal