Što je pokazalo provedeno kriminalističko istraživanje službenika Policijske postaje Vodice u župnim poslovnim knjigama? Čekajte, kako mislite, crkva nema poslovnih knjiga? Što bi svakako bilo – sad ste i vi shvatili – najgluplje od sviju glupih pitanja. E, sad može “ali dobro”: ali dobro, recimo, da je bilo sve kako kaže vijest: da je “besramna kradljivica” s ciljem ostvarivanja protupravne imovinske koristi ušla u crkvu i iz košarice za milodare svetom Anti pred nosom uzela dva eura (Šibenski). Dobro, pet. U tom slučaju, naime, iscrpili smo sva glupa, i ostalo nam je samo ono ključno teološko pitanje – pa što da je gospođa i uzela par novčića iz košarice za milodare? Ili, da preformuliram: pa što? Sam smisao milodara, tumačio mi je barba Ivo, je poravnavanje između onih koji imaju, a ne treba im, i onih kojima treba, a nemaju. A Gospi sigurno ne treba. Boris Dežulović za N1
Čaša je konstatno na pola
Šonje: Zašto sam kratkoročno optimist, a dugoročno pesimist
U prethodnom serijalu od tri nastavka Gdje je nestao pesimizam Šonje je širio optimizam i rekao: Vjerujem kako nije potrebno naširoko objašnjavati koliko nas pesimizam okružuje i koči. Pesimizam je prirodna protuteža pretjeranom optimizmu koji može završiti jednako loše, ako ne i lošije kao i pretjerani pesimizam. Sada se vraća preporučenom balansu.
Prošli tjedan je protekao u znaku dobrih vijesti, lista je impresivna:
- Vrijednost fiskaliziranih računa u trgovini povećana je za 14% u odnosu na isti tjedan 2019.
- Broj zaposlenih u srpnju bio je veći za 2,3% u odnosu na srpanj 2020. i što je još važnije, za 0,5% u odnosu na srpanj 2019.
- Stopa nezaposlenosti naglo je pala na 7,4% u srpnju i bliži se povijesnom minimumu.
- Prosječna neto plaća isplaćena u srpnju veća je za 5,9%, a realna za 3,8%
A zašto sam dugoročno pesimist? Radi se o tradicionalnim boljkama – visokim poreznim i neporeznim opterećenjima, slabim institucijama, korupciji, nereformiranoj administraciji, slabašnom poslovnom i investicijskom okruženju, ukratko svemu onome što nam ne dopušta sanjati kako će i moja generacija (rođeni 60-tih) dočekati dan kada će životni standard u Hrvatskoj dostići europski prosjek ili ga barem učiniti bliskim nadohvat ruke… Piše i crta grafove Velimir Šonje za Ekonomski lab