Teolog koji je glasao za Istanbulsku: Kao da smo zapali u 13. stoljeće - Monitor.hr
23.04.2018. (07:16)

Još malo pa ćemo otkriti Ameriku

Teolog koji je glasao za Istanbulsku: Kao da smo zapali u 13. stoljeće

Netko ti priča nemoguće priče, da ćemo u ljudskom smislu usvajanjem Konvencije biti promijenjeni. Pitao sam se je li moguće da postoje ljudi koji žive u takvom svijetu i vjeruju u takvu realnost… Kao da smo zapali u 13., 14. ili 15. stoljeće – kaže teolog i saborski zastupnik Marko Vučetić, koji je privukao pozornost govorom u Saboru. Kaže da je ostao zatečen funkcioniranjem Sabora te da je “hitno potrebno uključiti nove ljude koji će promijeniti tu paradigmu, da u politici kao predstavnici građana budu oni koji drže do vrijednosti spoznaje, argumentacije i donošenja zakona koji neće proizlaziti iz naših vlastitih pozicija”. Tu je ključno dizanje građanske svijesti – “putem obrazovnog sustava. Reforme obrazovnog sustava nema ako naše učenike i studente ne osposobimo za sudjelovanje u građanskom društvu”. Slobodna


Slične vijesti

30.03. (10:00)

Puno je njih nakon pandemije izašlo iz spilje

Vučetić: Riječ o ljudima koji nikada ništa realno nisu bili

Kultura je nekada širila horizonte, njezina uloga je bila da čovjeka očovječuje, da mu omogući da uistinu bude čovjek, a to može biti samo ako se susretne s univerzalnom ljudskošću, a ta ljudskost je prisutna u kulturi. Epoha u kojoj se nalazimo je, da iskoristim Heideggerov ”zaborav bitka”, epoha zaborava kulture i favoriziranja pseudokulture. No, zaborav kulture ili bitka je, u konačnici, zaborav ljudskosti. Naš suvremenik, angažirani filozof kulture Rob Riemen, kao jedan bitan segment pseudokulture navodi fetišizaciju znanosti i tehnologije odnosno reduciranje istine isključivo na ono što se empirijskim putem može provjeriti. On upozorava kako tim putem neizostavno završavamo u Platonovoj spilji. Vjerujem da je svima poznata ova Platonova alegorija, stoga nema potrebe da je prepričavam, dovoljno je što ovu alegoriju susrećem na svakom koraku. Marko Vučetić za Autograf

07.03. (19:00)

Eurosong iz teološke perspektive

Vučetić: ”Poison Cake” za nemoralne kuhinje hrvatskih biskupija

Pogledajmo samo raspravu o pobjedniku ovogodišnje Dore – Marku Bošnjaku. Njegova pjesma je postala teološki problem, jer govori o trovanju. ”Poison Cake” se ne preporučuje vjernicima. Prema kriterijima naših dušobrižnika, stručnjaka za poetiku, pjesma Marka Bošnjaka truje duše katolika, dok pastoralna aktivnost svećenika pedofila te duše osnažuje. Nema većeg otrova od otrova sakramentalno podržavane pedofilije.

Smeta li navedena pjesma našim klericima zbog poetike ili zbog toga što razotkriva sve kuhinje u kojima nas kojekakvi zluradi kuhari, pa i oni sakramentalni, s predumišljajem truju i ubijaju? Ja odgovor znam, a znate ga i vi. ”Poison Cake” je pjesma koja je najprije zlokobno trijumfirala po nemoralnim sakramentalnim kuhinjama hrvatskih biskupija, a potom, eto, i na Dori. Ona je teološki problem, zato je uzbunila teološke krugove koji sada posežu za novim krugom moralnog osljepljivanja. Marko Vučetić za Autograf.

28.02. (00:00)

Zakukuljeni u vlastitoj ironiji

Vučetić: Thompson je zabludjeli knjigovođa bez povijesnog sluha

Njegove su pjesme knjigovodstvene forme, a tko ih smatra bitnima ima etički, estetski i povijesni problem, izjavio je filozof, povjesničar i teolog s Filozofskog fakulteta u Zadru Marko Vučetić za Zavidavanje. Vučetić je kazao kako se s estetskim likom hrvatske desnice treba “suočiti ironijski”. On na odsustvu svoga sluha zgrče novce. Oni koji se okupljaju oko njega i misle da sudjeluju u nečem nacionalno bitnom imaju estetski, etički i povijesni problem. Krajnja hrvatska desnica u takvoj spoznajnoj insuficijenciji ne shvaća da se zalaže za marksističko-lenjinistički koncept države. Novosti

22.02. (14:00)

Premijer kao domar

Vučetić: Završena je lažna priča o Plenkovićevoj moći izvan RH

Plenković, dakle, ima oteti ili ukradeni legitimitet. On je formirao saborsku većinu, a potom i vladu, s onima koji su se biračima kleli kako ni pod koju cijenu neće podržati Plenkovića. Birači su glasali za Domovinski pokret zbog toga što je on bio protiv Plenkovića, a onda je Domovinski pokret izigrao volju birača i formirao saborsku većinu i vladu upravo s Plenkovićem. Pretpostavljam da to nije nikoga iznenadilo, politička desnica u Hrvatskoj i služi da HDZ, na ovaj ili onaj način, provodi politike otimanja, krađe, varanja i uništavanja.

Plenković je jak onoliko koliko je jaka država kojom upravlja. Hrvatska je malena država, nikada nije bila i nikada neće biti neki faktor u međunarodnoj politici, ali to nije nedostatak. U beznačajnosti imamo prilike urediti državu, a mi, umjesto toga, desetljećima sustavno uništavamo državu i, posve besmisleno, sebi utvaramo kako smo bitni. Da smo bitni, zasigurno nam Srbija ne bi bila glavni neprijatelj. Marko Vučetić za Autograf

13.01. (18:00)

Svjestan izbor

Vučetić: Mi smo država bez političkog sadržaja, zato biramo egoiste

Mi na ovim predsjedničkim izborima ne biramo predsjednika države, već biramo ili „političku trsku” čiji je egoizam komplementaran s Plenkovićevim egoizmom, ili, naprotiv, biramo „političku trsku” koja će se zbog duboko egoističnih razloga suprotstavljati Plenkovićevom egoizmu. Ja pripadam u ovu drugu skupinu – biram egoizam konfrontacije, duboko svjestan da je tu prije svega riječ o egoizmu.

Naravno da nam se egoisti ne nude kako bi nešto učinili za nas, mi njima trebamo da ne bi bili sami jer, sjetite se, najviše mrze samoću, ona im oduzima one koji im se dive. Mi njima trebamo kako bi se oni sebi samima divili. To je, u kratkim crtama, zajednička karakteristika političara ove zapuštene države. Marko Vučetić za Autograf.

09.01. (19:00)

Sad može govoriti i ono što ne misli

Vučetić: Milanović ima odjek zakašnjelog Tuđmana

Što je Tuđman govorio, dijelom se oživotvorilo u Milanoviću. Pomirio je ustaštvo i partizanstvo na način da nije dao prednost ustaštvu kao što je to učinio Tuđman u svojoj šutnji. Realizirao je Tuđmanov projekt i time postao veći HDZ-ovac od Plenkovića. Dobio je HDZ-ovo biračko tijelo koje je za HDZ i Tuđmana, a protiv Plenkovića. Smatram da Milanović radi smišljene varke.

Kad je vratio odličja Glavašu, kad daje izjave o obitelji Zec, na jedan vrlo perfidan način osvaja srca desnice i braniteljske populacije HDZ-a. Sjetimo se šatoraša u Savskoj, tad je premijer Milanović od branitelja imao samo Antu Kotromanovića i Freda Matića uz sebe. Budimo svjesni da je HDZ mogao poraziti Milanovića samo u jednom slučaju – da su uspjeli motivirati generala Antu Gotovinu za predsjedničkog kandidata. Ali Gotovina nikad neće ići protiv Milanovića, zato što je Milanović učinio sve da se Gotovina oslobodi, dok ga je HDZ procesuirao. Marko Vučetić u razgovoru za Novosti.

02.01. (21:00)

Pozitivne misli za početak godine

Vučetić za prvi dan godine: budite odgovorni prema vlastitom vremenu

Novu godinu dočekujemo kao da je riječ o nečemu uistinu novom i drugačijem u odnosu na ono dosadašnje, gotovo kao uskrsnuće koje je uslijedilo nakon smrti i pokopa stare godine. Uvjeravamo sebe da je iza nas sve loše što nam se dogodilo, da je sve to pokopano jer se radi o smrti prošlih događaja od kojih se, eto, jednom godišnje, točno u ponoć, trajno odvajamo otpuštajući još jednu godinu u bezdan prošlosti.

Imamo izvanrednu mogućnost da biramo gdje ćemo se, kako to kažu egzistencijalisti, vremeniti. Sloboda je zapravo gospodarenje osobnim vremenom. Njega nemamo napretek, zbog toga je važno kome ćemo se i čemu ćemo se posvetiti ili vremeniti. Nisu svi događaji, procesi, osobe, situacije, teme i stvari vrijedni našeg vremena.

Kada bi čovjek uistinu bio svjestan vlastite vremenitosti, život bi mu bio sadržajniji, kvalitetniji i smisleniji, ne bi se gubio u jalovim raspravama i živciranjima oko onoga što, primjerice, pogledom zahvaća iako u tome ne sudjeluje. Marko Vučetić za Autograf

28.12.2024. (19:00)

Zato budimo ovih dana svi u miru

Vučetić: Koliko ima istinskih kršćana, toliko ima i kršćanstva

Prvoloptaški prigovori bi ovu rečenicu proglasili tipičnim protestantizmom, ali, ako je smisao kršćanstva da se kršćanska poruka spozna snagom individualnog razuma te da se oživotvori snagom individualne volje, onda je jasno da kršćanstvo nije religija kolektiviteta. To što neki, redovito oni koji imaju političkih i financijskih pretenzija, žele drugima nametnuti svoju viziju kršćanstva kao kozmičko rješenje, time samo pokazuju protukršćansku narav kolektiviteta bez individualnog egzistencijalnog pristanka.

Riječ je o nasilju, a ne o religioznosti. Nametanje svoje volje ili svoje interpretacije cjeline smisla drugima nije čin dobrohotnosti i humanosti, na djelu je svirepo nasilje. Nasilno kršćanstvo je samo jedno, dok slobodnih kršćanstava ima onoliko koliko ima slobodnih kršćana. MAlo filozofije za Božić donosi Marko Vučetić.

28.11.2024. (08:00)

U potrazi za identitetom s kojim su neki, kad ga i nađu, u sukobu

Vučetić: Naše hrvatstvo je uhićeno hrvatstvo

Našem hrvatstvu nedostaje ljudskosti. Kada je već riječ o Hrvatskoj, prosječni građanin je, a sud donosim po temama zastupljenima u javnom prostoru, više opterećen borbom za hrvatstvo od borbe za ljudskost. Zbog toga posežemo za povijesnim događajima. U njima pokušavamo pronaći naše identitete ili, što je još gore, pokušavamo izbrisati našu prošlu identitetsku praksu. Zbog navedenog razloga hrvatski građani honoriraju identitetsko konvertitstvo.

Hrvatska je država konvertita i to je čini manje ljudskom državom. Ona je, od osamostaljenja do sada, organizirana kao komuna u koju se, za razliku od komuna u koje ulazi ovisnici o narkoticima s namjerom da se riješe te štetne navike, ulazi s namjerom pojačavanja konvertitske ovisnosti. Konvertitstvo je odraz plemenske zajednice koja se uvijek okuplja oko neke ljudske žrtve. Tako se i hrvatsko društvo okuplja oko konvertita, konvertiti su te ljudske žrtve koje, razvijajući sadašnji oportunizam, u sebi nose smrtne ostatke onoga što su nekada bili.

Naša nevolja je da smo devedesetih godina prošlog stoljeća, kada smo se, u političkom smislu, osamostaljivali kao država, ujedno formirali kao konvertitska komuna, pa sada u prošlosti tražimo taj kamen na kojem su, u metaforičkom smislu, uklesane zapovijedi ovog konvertitskog hrvatstva. Posebno je poražavajuće što se naši konvertiti pozivaju na kršćanstvo. Kršćanstvo nije politički program, a da kojim slučajem i jest, to bi bio program radikalne političke ljevice. Socijalni nauk Crkve se u daleko većoj mjeri podudara s politikama, da upotrijebim ovu zastarjelu ali zato kod nas još uvijek aktualnu podjelu, ljevice nego desnice. Marko Vučetić za Autograf.

21.11.2024. (18:00)

Veliki naš (dobro, njihov) Andrej

Vučetić o aferi s Berošem: Plenkoviću suradnici trebaju kao terapija

Plenković bi, da ima imalo razvijeno kritičko mišljenje, trebao strahovati od Turudićeve odluke da USKOK i DORH vode Berošev slučaj. Jasno je da Plenkovićevi ministri ništa ne rade samostalno. On ih je izabrao da njemu služe, da ugode njegovoj patološkoj potrebi da bude iznad drugih, a posebno iznad bliskih suradnika. Pogledajte samo Gordana Grlića Radmana, Olega Butkovića ili Šimu Erlića. Riječ je o karikaturama koje je lako izmijesiti, riječ je o ljudima koji poprime oblik prvog nadređenog, a onda preuzmu i njegove karakteristike. Plenkoviću suradnici trebaju kao terapija. Plenković u vladi ne želi nikoga osim samoga sebe i sve suradnike birao po tom ključu – njihov zadatak je da Andreja Plenkovića podsjećaju da je odrastao u jakog i moćnog muškarca, odnosno da je izašao iz sjene oca i da on sad nudi svoju sjenu da u njoj žive svi oni koji bi mu trebali biti suradnici. Marko Vučetić zanimljivo analizira za Autograf.