Bilo u subotu
The Pretty Explosions i The Detroit Manifest u Spunku
Kurspahići i Biljan iz Hereticsa (drugi dio). Izgleda da je dobro bilo. Kao i uvijek dobro prati scenu SubsiteTV.
Kurspahići i Biljan iz Hereticsa (drugi dio). Izgleda da je dobro bilo. Kao i uvijek dobro prati scenu SubsiteTV.
Na koncertu u Boogaloou mogao se čuti i primjer kako zvuči bend koji još nije uspio pronaći svoje unutrašnje bilo, a to je bila predgrupa Kosan koja isto broji nemali broj članova. Plivaju oni u nekoj vrsti etno psihodelije, ali je kao krajnji produkt to sve kaotično. Da se razumijemo, voli publika i „kaotično“, ali ne bez groovea. Razlika između njih i Kriesa bila je nebo i zemlja. Kries su nakon njih zvučali kao neki Rolling Stonesi iz kamenog doba koji kao da imaju u živom sjećanju kako tutnji stampedo mamuta i sve to zorno dočaravaju svojom glazbom. Sedam godina je prošlo od albuma „Selo na okuke“ i jest da većini njih koji su na koncertu Kriesa to nimalo ne smeta, jer zadovoljština nikad ne izostaje, no bend je očigledno na pragu novog kreativnog poglavlja. Zoran Stajčić za Ravno do dna.
Riječ je o “platformi” koja prvenstveno mlađoj koncertnoj publici predstavlja bendove njihovih vršnjaka, a bendovima pruža priliku da iskuse sviranje po klubovima, da se međusobno druže i povezuju, a zbog čega u nekoj stalnoj dinamici uvijek nastaju i novi bendovi. Pritom je možda u svemu najvažnije i najpametnije da Superval nije natjecanje poput, recimo, HGF-a i da nema veze s raznim našim “strukovnim organizacijama” koje, pokazale su, već godinama najbolje znaju što bi i kako trebalo s našim mladim izvođačima. Superval nije “nagrada” i nema nekakve dosadne press konferencije na kojima neki dosadni stari ljudi mladima nešto pametuju ili nekakav “stručni žiri” koja onda o nečemu na neki način nešto odlučuje. Superval su mladi srednjoškolski bendovi, a promocija Supervala su koncerti koji ti bendovi sviraju pred vršnjačkom publikom u raznim klubovima diljem zemlje. Točno onako kako bi to i trebalo biti. Ravno do dna
Nakon jake prošle koncertne godine, kako stvari trenutno stoje, sljedeća bi trebala biti još jača. Muzika donosi popis jačih koncerata:
Uz Iggyja Popa, Patti Smith je posljednja živuća punk ikona koja još uvijek krstari svjetskim pozornicama, a pritom – u današnjem vremenu nije nevažno – i posljednja žena. I to kakva. Žena koja ni u 77. godini života ni milimetra ne odstupa od etosa borbe za potlačene, obezvrijeđene i podcijenjene. Žena koja i u 77. godini života na pozornici izgleda kao djevojčica s kikicama te unatoč kašljucanju uspijeva otpjevati sve vokalne dionice, u rasponu od dubokog vještičjeg alta do slobodarskih krikova. Žena koja je uplivavanjem u svijet moderne tehnologije na Instagramu u 77. godini uspjela postati i neočekivana ikona mladih, zvučeći debelo uvjerljivije od Grete Thunberg kad vapi za planetom koji smo upropastili. Bojan Stilin o koncertu prije dva mjeseca u Cassa Rossi, za tportal.
Dan nakon njegovog devedesetog rođendana na samom kraju travnja ove godine u legendarnom Hollywood Bowlu održan je koncert u Williejevu čast na kojem je cijeli niz country divova starije i mlađe generacije prodefilirao pozornicom izvodeći pjesme koji je stari napušeni kauboj napisao ili izvodio unazad više od pola stoljeća. Sve to sada je objavljeno na albumu koji u svom cjelokupnom obliku donosi čak 53 pjesme u više od tri sata trajanja. Među brojnim imenima izvode i Nora Jones, Beck, Kris Kristofferson, Tom Jones, Neil Young, Keith Richards pa i Snoop Dogg. Ovaj trosatni koncert može služiti kao hvalospjev i svjedočanstvo veličine koja ne posustaje ni na ulasku u deseto desetljeće života. Ravno do dna
Cane u onoj svojoj nepromjenjivoj pozi možda izgleda kao karbonizirani Han Solo, ali ta glaščina, ti stihovi i ta energija i dalje kuljaju prema van. Pjesme pune slika i sudbina. Tajna tatina devojka. Na putu za jug. Najbolje se putuje kad se putuje sam… Ne treba više od par linija strofa pa da slike ožive dok gitare i bubnjevi sabijaju vrijeme i prostor u kojem je svaki solo vrisak nečije sudbine, svaki boogie tračnice života po kojima se kotrljamo. Uz takvu glazbu je lako razmišljati, lako je i pisati, lakše se osjećaš i kao čovjek koji se treba povremeno rasteretiti bremena, bez da se ide na sub-level mamlaza – kaže Zoran Stajčić za Ravno do dna, napomenuvši kako mu je ipak drago što nije otišao na Bryana Adamsa.
Zbog svog interesa za zarađivanjem novca, Dickinson je gostujući u jednoj radijskoj emisiji ustvrdio da korporacije promoviraju velike headlinere, ali ne dovode bendove koji imaju priču kako bi u budućnosti okupili bazu obožavatelja, tj. stvorili dovoljno veliku predanost publike da ih podigne na višu razinu popularnosti. Headliner postaneš tako što odradiš hrpu koncerata na hrpi mjesta, a obožavatelji i ljudi te prate i naizgled odjednom si u Wembley Areni, napominje Dickinson, prisjetivši se uspona Iron Maidena, rekavši da su počinjali kao predgrupa i posebni gosti na nastupima u Chicagu, New York i drugim gradovima kako bi im se ime potom spominjalo u mreži promotora. Ti bi promotori, rekao je, na kraju “izgradili” bendove dok ovi ne bi bili u stanju biti glavni u gradu. To je nekad bila praksa. Ravno do dna
Kada je moćan vokal nevjerojatne Lzzy Hale zagrmio dvoranom mogao se naslutiti samo dio sirovog i žestokog doživljaja koji je uslijedio. Halestorm su moćna rock mašina koja na pozornici ostavlja posljednji atom snage, kao da sutra (i ostatak svjetske turneje) ne postoji. Sirova energija koja ruši sve pred sobom… osvrt na Glazba.hr
Pet rasprodanih koncerata u Areni Zagreb, rezultat koji su hrvatske i srpske estradne veličine mogle samo sanjati, postigla je transnacionalna folk diva Aleksandra Prijović. Fanovi su naravno totalno oduševljeni, konkurencija pomalo kipti od zavisti, a znatiželjni promatrači pokušavaju skužiti što se zapravo događa. Turneja Od istoka do zapada ipak nije pokrenuta kao srpskohrvatska mirovna misija nego kao lukrativan biznis na najvišem levelu balkanske folkerske koncertne produkcije. U igru su uključeni i beogradski Sky Music (čiji je vlasnik treći najmoćniji čovjek šou biznisa u Srbiji), Travel4Fun kontroverznog dobojskog poduzetnika, kao i Extra FM, dio grupacije koji sada drži medijski kartel povezan s braćom Pripuz. Ako su u radijskom sektoru, pod tvrdom zakonskom regulativom, uspostavili monopol koji je narastao do efektivne kontrole oko 70% tržišta u Hrvatskoj i blizu 90% u Zagrebu, što li će tek napraviti u labavo reguliranom koncertnom biznisu, gdje nema gnjavaže s Agencijom za zaštitu tržišnog natjecanja, pa trebaju samo platiti porez, namiriti ZAMP i pripaziti da se nikad ne zamjere gazdi? Kronologiju donosi Ravno do dna