Spaljena zemlja
Tomić: Ako sam ih zaje**o, neka sam. I opet bih
“Knjige, đavo ih odnio, kontali su u Prološcu svijajući i zavarujući željeznu konstrukciju u garaži, natežući platno i oblikujući Krnjino lice prema mom licu. Ja i moje ušljive knjige i moji prokleti novinski članci upropastili smo jedno bogato i sretno mjesto, kazali su primičući baklju lutki, a onda plesali i cerekali se kao demoni plešući oko lomače”, piše Ante Tomić. “I meni to, po duši govoreći, nije bilo mrsko. Ako sam ih nekako zaje**o, neka sam. I opet bih. Pa i da me još jednom spale, nema veze, lijepo ću se ogrijati.”