Što je pokazalo provedeno kriminalističko istraživanje službenika Policijske postaje Vodice u župnim poslovnim knjigama? Čekajte, kako mislite, crkva nema poslovnih knjiga? Što bi svakako bilo – sad ste i vi shvatili – najgluplje od sviju glupih pitanja. E, sad može “ali dobro”: ali dobro, recimo, da je bilo sve kako kaže vijest: da je “besramna kradljivica” s ciljem ostvarivanja protupravne imovinske koristi ušla u crkvu i iz košarice za milodare svetom Anti pred nosom uzela dva eura (Šibenski). Dobro, pet. U tom slučaju, naime, iscrpili smo sva glupa, i ostalo nam je samo ono ključno teološko pitanje – pa što da je gospođa i uzela par novčića iz košarice za milodare? Ili, da preformuliram: pa što? Sam smisao milodara, tumačio mi je barba Ivo, je poravnavanje između onih koji imaju, a ne treba im, i onih kojima treba, a nemaju. A Gospi sigurno ne treba. Boris Dežulović za N1
Gospodo, u ovom će bordelu sve biti isto kao nekad, jedino smo kurve otjerali
Vedrana Rudan: Tri mužjaka Lijepe naše
U Hrvatskoj postoje dva „mužjaka“ o kojima se stalno govori. Jedan je predsjednik države koji daje izjave na temu genocida i slučaja Zec kojih se ne bi posramio ni pijani Hitler na domjenku u Auschwitzu. Ovlasti su mu nikakve, ego velik poput bivoljih jaja. Drugi je premijer Plenković. I taj gospodin je siguran da mu se među nogama klati kita velika. Ne podnose se zato jer su slični. U životu nisu učinili ništa po čemu ćemo ih pamtiti. Zaboravit ćemo ih jednako brzo kako smo zaboravili njihove prethodnike i prethodnice. Među njima ipak postoji i razlika. Drastična. Nemoćni Milanović baljezga na sve teme i ponaša se poput luđaka koji uporno ne guta tablete. Plenković je tromi gospodin koji malo govori, ali kad progovori svaka njegova riječ snažno ne odjekne. Do danas nisam mogla zamisliti da u Hrvatskoj postoji treći „mužjak“, jedini kome će ovaj dvojac bez pogovora doći na noge. On je – guverner HNB-a, Boris Vujčić. Piše Vedrana Rudan o našim vrlim mužjacima.
