Viktor Ivančić o zapošljavanju branitelja za ravnatelje: Domina defekt - Monitor.hr
25.05.2018. (22:02)

Kad u vojsku pođeš

Viktor Ivančić o zapošljavanju branitelja za ravnatelje: Domina defekt

“Ovu stvar oko branitelja koji imaju prednost kod zapošljavanja na mjesta školskih ravnatelja pokušaš sagledati iz ženske perspektive’, uputi ga građanka. ‘Da ti olakšam stvar, iznijet ću podatak da među braniteljima ima tek oko četiri posto žena, dok ih je među zaposlenima u školama čak osamdeset posto. Elem, šanse da napreduju ubuduće su minimalne, a izgledi da naj… maksimalni. Vidiš kako je mala spolna devijacija u stanju izazvati grandiozne posljedice”, piše Viktor Ivančić. Peščanik


Slične vijesti

Jučer (22:00)

Cinizam i ljudska prava

Viktor Ivančić: Vazalova batina

Morate poštovati ljudska prava dok ubijate boga u njima – otprilike glasi tajni briselski nalog Zagrebu. Morate poštovati ljudska prava dok ubijate boga u njima – otprilike glasi tajna direktiva hrvatske vlasti odredima hrvatske policije. Morate poštovati ljudska prava dok ubijate boga u njima – otprilike glasi tajna molba većega dijela hrvatskoga građanstva političkoj eliti koja rukovodi strojem državne represije… Naime, kada laže, ministar Božinović to ne čini zato što doista vjeruje da itko može vjerovati njegovim lažima, već, obratno, zbog toga što vjeruje kako je cinična zajednica u dovoljnoj mjeri izgrađena (a to će reći dovoljno ogrezla) da njegove laži prihvaća kao regularni modus kolektivne političke egzistencije. On polaže nade u solidarni nacionalni dosluh i opće raspoloženje kakvo dočarava moralni idiotizam Mirjane Hrge… piše punom snagom Viktor Ivančić za Novosti.

Petak (19:00)

Modrice su crvene, tajne su skrivene

Ivančić: Vazalova batina

Aktualni prizori bezobzirnog premlaćivanja migranata uvjerljivije od bilo čega drugog potvrđuju da je brončani konjanik bio posađen na pravo mjesto: za razliku od zbrisane i zaboravljene Republike, sadašnja “članica Europske unije” punim se plućima odaje vazalstvu, obavljajući prljave poslove za račun tutora sa zapadne strane (i njihova ugroženog kapitala), a vjekovne snove o “suverenosti” i “samostalnosti” realizira nudeći europskim centrima moći usluge pouzdanih hrvatskih batinaša koji će bez milosti braniti istočne granice trulog carstva… Modrice na leđima migranata i isprike na usnama lažova množit će se dok god je ciničnom matricom usmjeravan društveni život. Ta matrica, naime, jamči da će se nasilni duh sistema do kraja ostvariti kroz tobožnje greške u sistemu – piše Viktor Ivančić. Novosti

06.10. (11:00)

Po osjećaju

Bilježnica Robija K.: Popis stanovništva

Moj dida i njegov frend barba Tonino su sidili u šjor Bepovoj konobi. Za stolom je bijo onaj studoš Lorenco i tipkao je u tablet. Tablet je Lorencu služijo za popis stanovništva. Lorenco je mom didi rekao: Najvažnija pitanja su koja van je nacijonalnost, koja van je vira i kojin se jezikon služite! Moj dida je namrštijo se i drinknijo je guc biloga. Onda je on rekao: Nou frks, aj piši… Nacijonalnost Hrvat, vira pravoslavna, jezik bosanski! Lorenco je od zbunjoze zinijo prema didi. Dida je rekao: Tonino, a kako se ti danas osjećaš? Barba Tonino je rekao: Nacijonalnost Bošnjak, vira katolička, jezik srpski! Sad je Lorenco zinijo prema barba Toninu. Onda je šjor Bepo njemu dobacijo sa šanka: Aj odma zatefteri i mene! Nacijonalnost Srbin, vira muslimanska, jezik hrvacki! Lorenco je trepućao sa očima i zaškarpunijo se po faci. Dida je rekao: Eto, tako ti se mi tri danas osjećamo! A da si doša juče, Lorenco, bila bi neka skroz druga kombinacija! Barba Tonino je dignijo čašu biloga uzrak i zavrtijo je sa glavom: Eeee koje bogastvo vira, nacija i kultura! A svi rođeni na iston otoku! Šjor Bepo je rekao: SFR Šolta! Peščanik

28.09. (15:00)

Promoviranje hristospolne zajednice

Viktor Ivančić: Jebo zastavu

Društvena organizacija kojoj treba demonstrativno iskazati lojalnost – tako što će Srbi, “ma gde živeli”, okačiti nacionalne zastave na prozore, balkone i sl. – zove se Republika Srbija, čiji je predsjednik i uputio blagdanski apel. Već sam naziv rečenoga praznika – “Dan srpskog jedinstva, slobode i nacionalne zastave” – dovoljno je tragikomičan. Nije na meni da se miješam, no ipak bih preporučio nešto ležerniji odnos prema nametnutim simboličkim nedodirljivostima koje služe utjerivanju u tor i nacionalizaciji svakodnevice. Na primjer: Jebo zastavu, kako hrvatsku, tako i srpsku! I na Balkanu i u “univerzumima”. Odnosno: Jebo nacionalizam! Između onih opranih gaća što se suše na štriku i zastave koja ponosno vijori na jarbolu, daleko je mudrije iskazati poštovanje rublju. Te izvješene gaće, naime, ljudi će sigurno upotrijebiti, dok izvješena zastava daje do znanja da će ljudi sigurno biti upotrijebljeni.ideologije prostire se široki dijapazon bojišta na kojima se vode odsudne bitke za obranu himere “nacionalnog identiteta”, hrvatskoga, srpskog ili bilo kojeg. Viktor Ivančić za novosti.

17.09. (23:00)

Perfidno vjersko politikanstvo

Ivančić: Oklopno pravoslavlje

Izraz je odurne dvoličnosti kada nakon cetinjske demonstracije sile napišeš na Instagram profilu, kao što je to učinio Porfirije, kako si “tužan, čak i užasnut činjenicom da su se nazirali neki ljudi koji su namjeravali snajperskom puškom spriječiti ovaj čin ljubavi prema svima”, jer te snajperske puške nitko nije ni zapazio ni “nazirao”, dok su šok-bombe, otrovna dimna zavjesa i do zuba naoružana garda koja štiti desant oklopnog pravoslavlja bili bjelodani svima… Obrazac je, što bi se reklo, transparentan: drobim o pomirenju, radim na sukobu; usta su mi puna negacije vlastitih djela; opskrbljujem nacionalističku rutinu šupljom popovskom frazom… Obožavateljima se to silno dopada, cikću od ushićenja kao šiparice kada zavodnik, opremljen s više kilograma religijskog kiča, saopći da se on i Hrvatska javno vole. Piše Viktor Ivančić za Novosti

16.09. (21:00)

Intervju s kvalitetom kolumne

Viktor Ivančić: Od raznih “izama” na ovim prostorima, uvijek je najgori bio oportunizam

Viktor Ivančić dao je intervju za portal Radničke Fronte koji vrijedi pročitati. Najkraći opis današnje Hrvatske glasio bi da je ona takva da ne vrijedi ni kapi krvi koja je za nju prolivena. Bila je to klasična promašena investicija, u gotovo svakom pogledu. Sve one slavne tlapnje o državnom suverenitetu, o nacionalnom samoostvarenju, o demokratskom oslobođenju, o kulturnoj emancipaciji i slično, danas, kada smo nakon tridesetak godina u prilici evidentirati njihovu konkretnost, dakle nekakav realan život tih fantazija, pokazuju se kao najobičniji bofl. I to bofl prodan po najskupljoj cijeni. Što bi se reklo: džaba se krečilo! Zbog toga se i dalje inzistira na mitološkom govoru o „državi“ i svemu što je uz nju vezano, dok se jezik lišen sakralnog ugođaja, jezik koji uzima u obzir suhu realnost, automatski otpisuje kao neprijateljski. Ako je, dakle, Hrvatska na samome početku devedesetih bila zamišljeni promašaj – promašaj romantično „sanjan od stoljeća sedmog“ i tome slično – onda je ona danas dokazani promašaj, projekt koji izdiše pod teretom ostvarenih ideala.

09.08. (21:00)

Zaokruži ispravan odgovor

Viktor Ivančić: 25 pitanja o Za dom spremni

Profesor Viktor Ivančić napisao je test pitanja za Novosti, ovdje su samo neka:
4. Da li se razgovori, dogovori i pregovori o prijedlogu zakonske zabrane širenja fašističke propagande produžavaju bez kraja i konca da bi se naglasilo kako je antifašizam naše trajno opredjeljenje?
6. U slučaju da jednoga (dalekog) dana zaista bude usvojeno zakonsko rješenje kojim se nedvosmisleno zabranjuje korištenje parole “Za dom spremni” i drugih ustaških simbola, da li bi to bio pokazatelj da se klima u Hrvatskoj promijenila ili da Hrvatska više ne postoji?
10. Ako su pripadnici HOS-a u Domovinskom ratu “pod znakom Za dom spremni umirali za Hrvatsku” – kako se, u svrhu osporavanja zakonske zabrane ustaškog pozdrava, kaže u saopćenju HDZ-a iz siječnja ove godine – zar nisu “pod znakom Za dom spremni umirali za Hrvatsku” i pripadnici vojske NDH u Drugom svjetskom ratu?
25. Bi li bilo mudro da se Hrvatska ugleda na Njemačku, gdje je korištenje nacističkih pozdrava “Heil Hitler” i “Sieg Heil” strogo zabranjeno, pa da i ona zabrani “Sieg Heil” i “Heil Hitler”, e kako se ne bi morala baktati sa “Za dom spremni”?

27.07. (11:30)

Farma za budale

Viktor Ivančić: Uzgoj kunića

Ono što ne zvuči realno, međutim, jest neobično inzistiranje onih koji su serviranjem i amenovanjem Kunića još jednom pucali novinarstvu u glavu (s tim da je tikva već prilično izbušena, i treba malo napora da se uoči šteta), na privremenosti takvog izbora, na v. d. statusu novog namjesnika, na tome da je u igri tek rješenje za međuvrijeme. Jedan od koncilijantnijih saborskih govornika čak je naglasio kako u ovom interregnumu nema smisla baviti se imenima, jer Bačić je “prošlost”, dok Kunić “nije budućnost”, pa je valjda baš radi toga – što je dakle Bačić prošlost, a Kunić nije budućnost – ovaj potonji nametnut kao neizbježna “sadašnjost”, pri čemu se očekuje da vjerujemo kako je iz tog nametanja ispumpana prepoznatljiva politička volja. Piše Viktor Ivančić za Novosti

26.07. (19:00)

Dida sve zna

Viktor Ivančić: Bilježnica Robija K. – Slučaj Tesla

Ako je tačno da je Tesla reka, ka šta mu pripisuju, da je ponosan na svoj srpski rod i hrvacku domovinu, to znači da je debil. A zašto bi iko sa dvi čiste iša stavljat sliku debila na munitu? Zaludu ti, moj brale, i nauka i izumi i genijalni tehnički um kad si toliko puknut u glavu da moš bit ponosan na svoj srpski rod i hrvacku domovinu, odnosno obratno. Lipo kaže ona narodna da se budala ponosi sa onin čega se pametan srami.“

Zašto, dida?

Dida je rekao: „Sva moguća i nemoguća sranja šta su se ovde desila su došla od veličanja srpskog roda i hrvacke domovine, odnosno hrvackog roda i srpske domovine, isti kua. Ratovi, koljačine, silovanja, logori, mučenja, kasapljenja, streljanja, genocidi, masovne grobnice… sve se to radilo u slavu srpskog roda i hrvacke domovine, odnosno hrvackog roda i srpske domovine, isti kua. Evo, ja se ne mogu sitit nijedne jedine dobre stvari šta se desila u ime srpskog roda i hrvacke domovine, ili hrvackog roda i srpske domovine, isti kua. Nego samo katastrofa do kataklizme. Strava do užasa. Ko god rekne da je ponosan na svoj srpski rod i hrvacku domovinu – odnosno obratno – taj ne samo da je debil, nego je opasan po okolinu.“ piše genijalni Viktor Ivančić, a još je i bolji u nastavku.

14.07. (22:30)

Ljetne ljubavi

Bilježnica Robija K.: Lito sa Tamarom

Tamara je sidila do mene na muliću i šljapkala je sa nogama u moru. Onda je Tamara meni rekla: Robi, jel ti znaš da se ljubiš u usta? Ja sam porumenkijo po faci i pitao sam: Sa jezikom? Neam blage, možda bi i zna… Tamara je pitala: Pa jel bi onda hteo da probamo? Ja sam zaškarpunijo se po ušima: A ajmo… Onda je Tamara zažmirila i otvorila je usta. Onda sam ja zažmirijo i otvorijo sam usta. Onda smo mi nagnili se i naslonili smo usta na usta. Onda sam ja isplazijo jezik. Onda je Tamara isplazila jezik. Onda smo mi muljali i mišali i balavili jezik o jezik – piše Robi K. Peščanik