Viktor Ivančić o zapošljavanju branitelja za ravnatelje: Domina defekt - Monitor.hr
25.05.2018. (22:02)

Kad u vojsku pođeš

Viktor Ivančić o zapošljavanju branitelja za ravnatelje: Domina defekt

“Ovu stvar oko branitelja koji imaju prednost kod zapošljavanja na mjesta školskih ravnatelja pokušaš sagledati iz ženske perspektive’, uputi ga građanka. ‘Da ti olakšam stvar, iznijet ću podatak da među braniteljima ima tek oko četiri posto žena, dok ih je među zaposlenima u školama čak osamdeset posto. Elem, šanse da napreduju ubuduće su minimalne, a izgledi da naj… maksimalni. Vidiš kako je mala spolna devijacija u stanju izazvati grandiozne posljedice”, piše Viktor Ivančić. Peščanik


Slične vijesti

Jučer (23:00)

Razgovor o razgovorima

Četiri magaraca apokalipse: Podzemne devedesete ili arhiv nepristajanja

“Četiri magarca apokalipse” naslov je knjige s pedesetak intervjua koje je novinarka i glavna urednica Feral Tribunea Heni Erceg objavila u Feralu devedesetih i dvijetisućitih, a nedavno izdao izdavač Ex Libris iz Rijeke. “Četiri magarca apokalipse” višestruko je vrijedna i zanimljiva knjiga: kao dokument vremena u kojemu su intervjui nastali, kao svjedočanstvo njihove aktualnosti, zamrznutog političkog vremena u kojemu tavori Hrvatska; kao podsjetnik na iščezla vremena serioznog, temeljitog, obaviještenog i kritičkog novinarstva, te kao prisjećanje na moralne, intelektualne i političke autoritete koje je vlastita zemlja, ali ništa manje i cijela Europa, u posljednjih trideset godina, na vlastitu štetu, uvelike odbacila. Boris Pavelić u razgovoru s autoricom za Lupigu. Viktor Ivančić je donio svoju recenziju prije par mjeseci.

Jučer (23:00)

Loptanje s mržnjom

Ivančić: Roll over Orwell

Unatoč otežavajućoj okolnosti da je razmišljao u dimenzijama Londona i Moskve, a ne Cerića i Trpinje, nijansama neskloni Orwell je prije osamdeset godina dosta britko opisao fenomen, kao i stanje duha što se uz njega veže, ustvrdivši da natjecateljski sport “nema nikakve veze s poštenom igrom”, nego je isti “usko povezan s mržnjom, zavišću, hvatanjem, nepoštivanjem pravila i sadističkim uživanjem u nasilju: drugim riječima, to je rat bez pucanja”. Sve su te dijagnoze potvrđene nedjeljnom razmjenom strasti na relaciji Cerić – Trpinja, a ova je opet bila tek seoska demonstracija općih nogometno-nacionalnih prilika, čije “urbane” verzije nisu ništa manje sirove.

Utakmice i u gradovima služe da, uz sporedne obavijesti o postignutim zgodicima, redovno saznajemo tko će koga zaklati i ispeći, tko će kome ubiti djecu i jebati mrtvu majku, čak i kad objekti demonizacije postaju zamjenski Srbi, kao što su to na primjer za navijače Hajduka navijači i igrači Rijeke. Svejedno je da li se s navijačke retorike i pirotehnike prelazi na bojevu argumentaciju ili stvar putuje u obrnutom smjeru. Nogomet se nametnuo kao jedno od efikasnijih uporišta za odbacivanje demobilizacije. Važeće geslo je: Navucimo kopačke da ne bismo izuvali vojničke čizme! Viktor Ivančić za Novosti

Utorak (21:00)

Razgovor ugodni

Robi K.: Tonino i Lukisha

Onda je barba Tonino rekao: „Za najjeftinije atomsko mi triba cirka sto iljada dolara! Bez dodatne opreme, to ću ja sam pokrit!“ Barba Lukisha je rekao: „Daj, Tonino, nemoj me činit smijat…“ Barba Tonino je rekao: „Nisan ti ja kriv šta si glasa za tiranina!“ Barba Lukisha je podviknijo: „Tramp nije tiranin, nego demokracki izabrani presjednik!“ Barba Tonino je rekao: „E znan, i Hitler je bija demokracki izabran!“ Barba Lukisha je dreknijo: „A tvoj drug Tito nije čak ni to! Zbog njega san i uteka u Ameriku!“

Sutra je na barba Toninov račun u banki legla lovuša. Preksutra je u barba Toninovom vrtlu bagerao bager. Tu je naišao moj dida da obađe frenda. Dida je njega pitao: „I? Kako ide, Tonino?“ Barba Tonino je rekao: „A šta da ti kažen? Kurbin sin mi je posla pedes iljada dolara! A za najjeftinije atomsko mi triba barenko sto!“ Dida je pitao: „Pa štaš sad?“ Barba Tonino je rekao: „A šta mogu? Pokrpaću se sa ovin šta iman!“ Dida je rekao: „Kako, jebate? Pa nemoš izgradit po atomskog skloništa!“ Barba Tonino je rekao: „Al mogu cili apartman!“ Novo poglavlje iz Bilježnice Robija K.

08.03. (17:00)

Fajt kolumnista

Ivančić: O pizdarijama

Nejasno je zbog čega Miljenka Jergovića, suočenog sa “žalosnim” srazom ljevice i desnice oko sudbine štandarca na splitskome Narodnom trgu, prožima “ozbiljna nelagoda”, kada su njegovi argumenti do detalja podudarni s lupetanjem zadriglih desničara. Drugim riječima: ponašat ću se kao zadnji pizdun pristajući da po nalogu vlasti klešem pizdarije koje su suprotne istini i mojim osobnim uvjerenjima, za mastan honorar, ali ću se principijelno ustobočiti kada se pojavi inicijativa da se pizdarija barem djelomično ispravi, da se približi istini i mojim uvjerenjima, žestoko braneći svoje autorsko pravo na pisanje pizdarija po političkom diktatu.

Zbog čega? Zbog toga što moj spomenik, iz naknadne perspektive, funkcionira kao implicitna kritika onih koji su me za tu pizdariju angažirali, jer sam kao plodan i svestran umjetnik evoluirao od pizduna u kritičara vlasti koja me držala na platnome spisku, a i honorar je, uostalom, odavno potrošen. Viktor Ivančić reagira na tekst kolege, za Novosti.

01.03. (15:00)

Ispravljanje nepravdi na spomenicima

Ivančić: Nabijanje na štandarac

Svaka čast Ivici Puljku šta je maka štandarac sa Pjace – rekla je građanka pospanome mužu. “Jedino me brine šta će ta gesta ostat na razini izoliranog incidenta, a ne ozbiljne i sustavne prakse. Umisto da bude tek početak, bojin se da će to bit početak i kraj spliske antifašističke inicijative.”

“Kako to misliš da će antifašizam ostat na razini izoliranog incidenta?” zainteresirao se razbuđeni suprug.

“Mislin onako kako san rekla”, rekla je građanka. “Jerbo je ona lakrdija sa štandarcon bila samo kap u moru hadezeovskoga spomeničkog zagađenja. “I sad, kad su bageri već u pogonu, kad se ljudstvo zagrijalo, umisto da se krene dalje, da se potaracaju i drugi spomenici mračnjaštvu šta unakazuju ovi grad, saće sve stat, viruj ti meni. Sve će završit sa kamilicon na Pjaci.”

“Dobro, ženo božja, al ti bi samo rušila, kršila i taracala!” rekao je suprug, blago porumenjevši. “Pa nemoš tako! Nećemo se valjda jedino sa bagerima borit za tekovine antifašizma?”

“Di god se okreneš, naletiš na Domovinski rat ka izgovor za zatiranje antifašizma. Totalna trapula. Zato je u ovoj zemlji antifašizam posta eksces, a ne pravilo…” Viktor Ivančić za Novosti.

22.02. (11:00)

Kad ubijeni preuzimaju uloge statista

Ivančić: Tirada o krvavim rukama

Ristovski dakle najoštrije osuđuje zaborav “krvavih ruku”, smatra to užasnom “istorijskom sramotom”, ali samo kada krvave ruke nisu srpske i kada vlasnici defektne memorije ne podupiru srpski režim. Kada se, međutim, snima film u Omarskoj, amnezija je dobrodošla. Zločin nad Srbima u Jasenovcu dužni smo trajno pohraniti u kolektivnom sjećanju, a zločin Srba u Omarskoj obilježiti rupom u pamćenju.

“Ma dajte, boga vam, pa kakve to veze sad ima sa bilo čim?!” mogao bi neki student uzvratiti glumcu, kopirajući njegov davni odgovor novinaru, no skoro je sigurno da ovaj ne bi razumio ironiju, a ako i bi, smatrao bi je teškom blasfemijom: uspoređivati dva logora, Jasenovac i Omarsku, nije dopustivo, tim više što je na snazi nepisana nacionalna obaveza da žrtve prvog sakraliziramo, a žrtve drugog ignoriramo. Istini za volju, između Jasenovca i Omarske velika je razlika u intenzitetu i konačnome saldu provedena terora, ali baš nikakva u pogledu njihove suštine: bila su to odlagališta za nepoželjne kategorije ljudi; ključni punktovi u infrastrukturi genocida. Viktor Ivančić za Novosti

08.02. (19:00)

Oprosti im jer ne znaju "šta je bilo"

Ivančić: Grupa traži rupu

Kao alibi za normaliziranje veličanja fašizma uvijek je pri ruci grupacija kojoj se ne može reći “ne”: u slučaju ustaškoga pozdrava “Za dom spremni” to su hrvatski branitelji, postrojeni pod zastavom HOS-a, a u slučaju proustaškog estradnog djelatnika Thompsona to su hrvatski reprezentativci. Naime: tko smo mi da se protivimo volji heroja koji su svojom krvlju stvarali ovu državu, a svojim znojem joj donijeli prestižne međunarodne sportske uspjehe?

Naime: ako se naši nacionalni junaci nakon veličanstvenih postignuća žele odavati slatkim fašističkim užicima, najmanje što možemo učiniti je da ih u tome ne ometamo. Društvena igra “Grupa traži rupu”omogućuje jednostavnu i efikasnu eliminaciju svih koji smrknutih lica reagiraju na simbole ili manifestacije s pronacističkom aromom. Viktor Ivančić za Novosti

03.02. (19:00)

„Nismo ni mi u ustaškoj tajnoj službi završili školu, al radimo anderkaver!“

Bilježnica Robija K.: Ante i Mate

Ja i moj drug Dino sidimo na zidiću iza škole priko velikog odmora. Onda do nas dolaze dvoje barbi. Prvi barba mene pita: „Alo, malac, jesil ti Robi?“ Ja kažem: „Jesan!“ Drugi barba pita Dina: „A koji si ti?“ Dino kaže: „Dino!“ Onda ja barbe pitam: „A koji ste vi?“ Prvi barba kaže: „Mi smo Ante i Mate iz ustaške tajne službe!“ Tu meni i Dinu uleti zbunjoza. Dino pita: „Koja je to ustaška tajna služba?“ Ante kaže: „E pa ne mogu ti reć kad je tajna, klipsone! Jesil ikad čuja da neka tajna služba ide okolo i govori koja je?“ Dino kaže: „A nisan…“

Mate kaže: „Okej, to smo rješili! Nego, Robi, jel ti štancaš onu bilježnicu?“ Ja pitam: „Koju bilježnicu?“ Ante kaže: „Bilježnicu Robija K. šta izlazi na beogradskon Peščaniku!“ Onda Dino pita: „Šta vi od nas oćete?“ Ja dodajem: „E, jebate, šta vi od nas oćete?“ Onda Mate kaže: „Ovako! Ustaška tajna služba planira srušit Vučićev režim u Srbiji! I sad nan triba upad u srpske nezavisne medije! A pošto sve šta se tebi događa isti čas izlazi na beogradskon Peščaniku, saćete ti i tvoj frend bit naši agenti! Bereš?“ Ja kažem: „Ne berem!“ Ante kaže: „Okej, kužin da je naša taktika malo previše složena za tvoj pikolo mozak! Al ništa se ne tribaš brigat, negoš samo činit šta ti mi reknemo!“ Novo poglavlje iz Bilježnice Robija K.

31.01. (20:00)

Crni iznutra

Ivančić: Od Save do Auschwitza

Zašto Andrej Plenković i Ognjen Kraus idu zajedno na komemoraciju u Auschwitzu, a ne i na komemoraciju u Jasenovcu? Odnosno: Kakvu “važnu poruku” Plenković šalje kada već pet godina ignorira Krausovu inicijativu da se zakonom zabrani upotreba fašističkog pozdrava “Za dom spremni”, izumljenog u doba NDH, države koja je otvarala koncentracione logore?

Odnosno: Da li je ta “poruka” suprotna od one kakvu odašilje iz Auschwitza zbog toga što je namijenjena drugim “partnerima”? Recimo – pripadnicima desnijega krila partije kojom rukovodi, ili članovima proustaškoga Domovinskog pokreta s kojima je sklopio koaliciju i sastavio vladu? . Andrej Plenković samo vrti, glanca i usavršava staru hadezeovsku matricu koja se svodi na proizvodnju antifašističkog ugođaja za njegovanje fašistoidnih praksi. Podjednako je važno i da Kraus putuje u Auschwitz i da figa putuje u džep, “kako bismo svi zajedno gradili odgovornije društvo”. Viktor Ivančić za Novosti

27.01. (21:00)

Prigodna zajednička molitva

Ivančić: Zdravo Mafijo

Ukratko: Penavi je pun kufer nesnosne činjenice da DP-ovi ministri snose odgovornost za lopovluke hadezeovaca, a uskraćene su im ovlasti da kriminalnu praksu obustave i spriječe. Slični su sentimenti valjda potaknuli i odluku partije da se, premda participira u vlasti, pridruži opozicijskim strankama i pozove građane da 24. siječnja bojkotiraju trgovine i na taj način iskažu nezadovoljstvo nepodnošljivo visokim cijenama. Sve u svemu, revoltirani depeovci na više ili manje otvoren način iznose teške optužbe na račun premijera Plenkovića, njegove vlade i stranke s kojom su sklopili partnerski odnos: da organizirano pljačkaju državu, da njihovi ministri ostaju nedodirljivi čak i kada su odgovorni za nesreće sa smrtnim ishodima, da su državna poduzeća pretvorili u “legla kriminala”, da se o tom kriminalu mora šutjeti, jer tako naređuje “šef”. Zbog čega je onda DP uopće u koaliciji s HDZ-om? “Zbog para”, kaže naš izvor blizak vrhu stranke. Viktor Ivančić za Novosti.