Viktor Ivančić: Proljev oko curenja - Monitor.hr
25.02.2022. (21:00)

Tajming je pravi

Viktor Ivančić: Proljev oko curenja

Uzbuna zbog curenju informacija uzrokovana nečim drugim: vlast je nenadano izgubila nadzor nad procedurom ozloglašavanja kakva je dosad bila uobičajena. Što je tome stvarni razlog još uvijek se ne zna. “Dobro upućeni izvori” tvrde da je riječ o svojevrsnoj osveti šefice USKOK-a Vanje Marušić, budući da su je državna odvjetnica Zlata Hrvoj-Šipek i premijer Plenković naumili smijeniti. Ovdje nas to zapravo ne zanima, jer anomalija ne dovodi u pitanje uvriježene standarde – ni koruptivno biće hrvatske politike, ni slugansku dušu hrvatskoga novinarstva. Bez obzira na “interes javnosti”, ima nečega dubinski odvratnog u bliskoj suradnji organa progona i novinara, čime mediji preuzimaju ulogu svojevrsne terenske inkvizicije. Naricaljke i proteste HDZ-ovih odličnika stoga je moguće razumjeti, no – što bi rekao uvaženi premijer – indikativan im je tajming. Ili, da ovom zapisu dodamo populističku notu: Nosite se, gospodo, bestraga! – piše Viktor Ivančić. Novosti…


Slične vijesti

Prekjučer (23:00)

Zvuči kao svaka druga vožnja

Robi K.: Na trajektu

Moj dida sa Šolte je išao sa trajektom kod nas doma u Split. Dida je sidijo do ponistre i gledao je u more, dok nije zaspa. Onda je iz razglasa na trajektu se čulo: „Poštovani putnici! Na šanku brodskog kafića, uz osvježavajuće i tople napitke, možete po povoljnoj cjeni kupit i plastične figurice kralja Tomislava! Kupovina nije obavezna, al će vas carinski službenici na izlazu pitat imate li je!

Ko je nema, jeba je mačku ježa! Hvala liepo!“ Barba Tonino je tresnijo sa čikarom po stolu i rekao je: „Evo je, dupla! Drmni na eks da dođeš sebi!“ Dida je pitao: „Jesi donija i figuricu kralja Tomislava?“ Barba Tonino je zinijo: „Molin? Ko ti je ti kralj Tomislav?“ Dida je rekao: „Neam blage! Znan mu samo ime i titulu!“

Onda je nešto proletilo kraj stakla od ponistre i čulo se splašššš. Barba Tonino je dignijo ombrve: „Šta je ovo?“ Dida je slegnijo sa ramenima: „Neam blage!“ Onda je iz razglasa na trajektu se čulo:

„Poštovani putnici! Obraća van se komandir ilegalne jedinice narodnooslobodilačke vojske! Upravo smo oteli ovo plovilo iz ruku mrskog dušmana! Kapetana i noštroma smo isti čas itnili u more! Posadu ćemo možda poštedit! Sad minjamo kurs i okrećemo trajekt prema Visu, di je slobodni teritorij i naš vrhovni štab! Želimo van ugodnu vožnju!“… novo poglavlje iz Bilježnice Robija K.

Petak (15:00)

Ali molim Vas, tiho, da ne izgubim posao

Ivančić: Rukometna Endehazija

“Htio bih vam prenijeti poruku moga klijenta da je Vlada spremna organizirati doček naših rukometaša s gospodinom Thompsonom kao glavnom zvijezdom večeri. Tako da zajedno zajebemo onoga jugokomunistu na čelu sekte koja vlada Zagrebom.”

“To je dobra vijest. Moj klijent vrlo rado pjeva na takvim domoljubnim feštama.”

“Ali uz jedan uvjet.”

“Koji uvjet?”

“Da gospodin Thompson prilikom nastupa na izvodi pjesmu ‘Bojna Čavoglave’ i ne uzvikuje pozdrav ‘Za dom spremni’.”

“Može li se znati koji su razlozi za to?”

“Razloga je mnogo, oko petsto tisuća, pa ne znam odakle da počnem. Moj klijent razmišlja ovako: ključni prizor koji potvrđuje profašističko ustrojstvo današnje Hrvatske neće biti nastup neonacista na dočeku hrvatskih rukometaša, nego trenutak kada pripadnici policije, po direktivi Vlade, rastjeruju komunalne redare s Trga bana Jelačića i onemogućuju im da rade svoj posao. Policija koja štiti bezakonje – to je rentabilni fašizam, a ne pjevanje pjesmica! No nema razloga da ga tako nazivamo. ”

Viktor Ivančić za Novosti

06.01. (21:00)

Ne smije više ni snijeg pasti a da se ne posvađamo

Bilježnica Robija K.: Manjinsko pitanje

Moj drug Dino se keserijo i vrtijo je sa glavom. Ja sam njemu rekao: „Nemoš virovat koja bolesnica! Cili šou je izvela! Umisto da lipo reče – sori, nemamo lovuše i ne idemo na zimovanje! Roditelji misle da smo mi debili!“ Dino je rekao: „Možda te samo prca u glavu!“ Ja sam rekao: „Dobro, ista stvar!“ Dino je rekao: „Moji su ove godine uzeli skroz drugu taktiku!“ Ja sam pitao: „Koju taktiku?“

Dinov tata je dignijo prst uzbrdo i rekao je: „Ne pada snig da pomori svit, već da zviri pokažu svoj trag!“ Dino je pitao: „Kakvi trag?“ Dinov tata je rekao: „Trag od skija, tupsone! Šta će drugo bit na snigu?“ Dino je rekao: „I to je sve šta imaš za reć šta ja jedini u razredu ne iden na zimovanje?“ Onda je Dinova mama dobacila: „Jedini, je li? A viš, ja san juče pričala sa Robijevom materon, pa znan da ne idu ni oni!“ Dinov tata je rekao: „Meni je Kanin ćaća reka da ne idu ni oni!“ Dinova mama je rekla: „Aj sad nan reci tačno ko iz razreda ide na skijanje! Al bez muljanja!“

Dino je rekao: „Ide ona Nela Svinjogojstvo… ide onaj flomić Boban… ide, ide…“ Dinov tata je pitao: „Ko još?“ Dino je rekao: „Ne mogu se sad sitit…“ Dinova mama je rekla: „Eto viš! Znači, oni koji idu na zimovanje su teška manjina!“ Novo poglavlje Bilježnice Robija K.

31.12.2025. (00:00)

Sto pitanja, malo odgovora

Ivančić: Hrvat u Areni

Zašto domoljubi poput Marka Perkovića Thompsona u pravilu registriraju napade na temelje hrvatske države, a ne, na primjer, i na njezin krov? Ima li hrvatska država krova? Što je sa zidovima? Ako napadače na temelje hrvatske države treba izvesti pred zid, je li to zid hrvatske države?

Treba li “svaka Hrvatica ili Hrvat gdje god živio” imati pravo glasa na izborima u Zagrebu, pa da biračko tijelo, okupljeno od Vrgorca i Imotskog do Ottawe i Melbournea, zbriše ostatke jugokomunista koji su uzurpirali vlast u njihovome glavnom gradu?

Bi li se sȃm Marko Perković Thompson prilikom izlaska na izbore za zagrebačku gradsku vlast koristio glasačkim mjestom na splitskome Žnjanu ili u rodnim Čavoglavama? Ako je Domovinski rat formalno završio 1995., a danas, potkraj 2025., i dalje bilježimo napade na njega, i to sve intenzivnije, gdje je Domovinskom ratu kraj? Ili je primjerenije govoriti o beskraju? Viktor Ivančić za Novosti.

27.12.2025. (10:00)

Poruke mira za svaku situaciju

Ivančić: Gospa van Sebe

Viktor Ivančić se za Novosti poigrao s božićnom porukom zagrebačkog nadbiskupa Dražena Kutleše, upotrijebivši vlastita pitanja:

Zar ne bi bilo normalno da na očitu zloupotrebu crkvenih prostorija u svrhu proustaške propagande, i to od strane samih svećenika, reagira barem Biskupska konferencija?

Mir na zemlji ne započinje u konferencijskim dvoranama, nego u srcima pojedinaca. Taj se pak mir ondje ne zaustavlja, nego zahvaća društvo, odnose među osobama, skupinama i narodima i tako postaje odraz Božjega mira.

O čemu Vi pričate? Što je to “odraz Božjeg mira”?

Anđeli pjesmom zazivaju mir, ali mir se ne može graditi na neistini, zaboravu ili iskrivljavanju stvarnosti.

Dobro, a kakvo je osobno mišljenje Vaše preuzvišenosti o jaslicama koje su načičkane šahovnicama s bijelim početnim poljem, ukrašene zastavom HOS-a i opremljene pseudopovijesnim tekstualnim prilozima o masovnom stradanju Hrvata pod strašnom partizanskom čizmom?

Slobodni smo u Kristu i upravo zato možemo, svatko na svojem mjestu, malim koracima mijenjati svijet: pravednim radom, kršćanskim odgojem djece, poštenim obavljanjem javne službe, hrabrim svjedočenjem istine u društvu koje se ponekad boji istine…

23.12.2025. (15:00)

'Aj budi se, čako! Gotov je obid!'

Robi K.: Slučaj Bombiša

Mi obitelj smo za vikend bili kod mog dide na Šolti. Mama je za obid kuvala manistru sa bobom i bižima. Dida je rekao: „Moran poć!“ Mama je pitala: „Di ćeš sad? Brzo će bit ručak!“ Dida je rekao: „Iden čas u partizane! Vratiću se za uru vrimena!“ Mama je zakolutačila sa očima. Ja sam uletijo: „Mogu li ja sa tobon, dida?“ Dida je rekao: „Pre si ti mali za u partizane! Nisi još dorasta ni za kurira!“ Ja sam se rascmoljijo: „A pliiiiiiz, dida!“ Dida je rekao: „Aj okej! Uzmi oni buketić gerbera iz moje sobe, pa gibamo!“

Ja i dida i onaj njegov frend barba Tonino smo stajali isprid spomenika. Na spomeniku je bijo neki vojnik sa bombom u ispruženoj ruki. Dida je meni rekao: „To ti je naš Bombiša!“ Barba Tonino je rekao: „Već priko seandes godina pokušava itnit bombu i ne polazi mu za rukon!“ Dida je rekao: „A nanišanija je drito na zgradu općine! Jesi ubra?“ Ja sam rekao: „Ubra san!“ Barba Tonino je rekao: „Ali ne odustaje! Čelična volja!“ Dida je rekao: „Odnosno mramorna!“ Novo poglavlje iz Bilježnice Robija K.

20.12.2025. (15:00)

U kazalište kao na pogreb

Ivančić: Kultura hrama

Smjena intendanta Bilandžića, za čijeg je mandata splitski teatar nakon dugogodišnje hibernacije napokon prodisao i uspostavio umjetničku i kritičku komunikaciju sa stvarnošću, nikoga nije iznenadila, jer HDZ-ova strategija okupiranja kulturnih punktova od nacionalnog značaja, čim se za to steknu iole povoljne političke pretpostavke, ne priznaje iznimke. Stvarni grijeh Vicka Bilandžića u tome je što je otvorio prostor slobode na nedoličnome mjestu, pa su se dogodile neke neželjene iritacije, neke nesnosno provokativne predstave, koje kritički progovaraju o “aktualnim prilikama”, koje izazivaju rasprave i sporenja, koje ne previđaju političku zbilju, čak se s njom i sprdaju. Umjesto živog i angažiranog teatra, Split će dakle opet dobiti “hram kulture”, odnosno kulturu hrama, jer je hram zadnje mjesto na kojemu je dopušteno propitivati svetinje, odavati se blasfemičnim ispadima i, uopće, bilo koga uznemiravati. Viktor Ivančić za Novosti

10.12.2025. (23:00)

Stisnit daljinski i ugasit televiziju, e to ti je lik!

Robi K.: Posjet ambulanti

Moj dida sa Šolte je došao u ambulantu. Ona doktorica Singolo je spustila cvike i pitala je: „Onda? U čemu je problem?“ Dida je rekao: „Ma problem mi je ova ustašija na vlasti! I ovi šta urlaju Za dom spremni po ulici i po stadijonima, i ovi šta navuku crne kapuljače i napadaju dicu koja plešu folklor, i ovi šta cipaju strane radnike iz Nepala i Sirije, i naročito ovi ministri iz vlade šta seru da Srbe, Jugoslavene i komuniste triba satrat… E, čin to vidin isti sekund mi skoči tlak, srce mi se uzbuba, cili se opotin i dođe mi totalno slabo!“

Doktorica Singolo je piljila u dida. Onda je ona pitala: „I šta bi ja tu mogla učinit?“ Dida je rekao: „Otkud ja znan, jebate! Nisan ja likar!“ Doktorica Singolo je rekla: „Pa ne mogu ja te stvari rješavat, čoviče božji!“ Dida je pitao: „Nego ko će?“ Doktorica Singolo je rekla: „Neam blage! Ja ne mogu!“ Dida je rekao: „Pa šta je ovo? Dođeš u ambulantu, detaljno opišeš siptome i zdrastvene tegobe, rečeš da ti je tlak ukurcu, da te drma teška aritmija, da ti je nonstop slabo, a likar kaže da to nije njegov poslal! Koji je to način?“… Novo poglavlje iz Bilježnice Robija K.

08.12.2025. (21:00)

Što ti čini loš odgoj

Ivančić: Povratak u svoju kožu

Osuđujući marševe protiv fašizma – na kojima se u četiri hrvatska grada okupilo tisuće ljudi – kao antidržavni prosvjed, premijer Andrej Plenković ustvrdio je da je HDZ “zadnja brana normalnoj Hrvatskoj”. Što je to “normalna Hrvatska”? Hrvatska u kojoj je normalno da crnokošuljaši prekidaju kulturne priredbe, u kojoj je normalno napadati Srbe zato što su Srbi, u kojoj je normalno iživljavanje nad migrantima, u kojoj je normalno uzvikivanje nacističkog pozdrava, u kojoj je normalno otvarati lov na “jugoslavensku gamad” i “škovace”, u kojoj je, naposljetku, normalno podignuti spomenik herojima Domovinskog rata pred objektom u kojem su ti heroji mučili i ubijali zarobljene civile. Pa što je tu novo? Novo je to što su se borci za “normalnu Hrvatsku” odjednom susreli s masovnijim otporom nego što su ga u svojoj oholosti očekivali. Viktor Ivančić za Novosti

29.11.2025. (13:00)

Kako sam naučio prestati misliti i zavolio kontradikciju

Ivančić: Idiotizam kao sistem

Mene, recimo, već duže vrijeme proganja pitanje zašto sljedbenicima ustaštva, koji se hvastaju svojom nacionalnom sviješću i domoljubljem, ne smeta to što su ustaše uslužno predavali teritorij vlastite zemlje stranim silama. Iz uobičajenoga nacionalističkog rakursa, radi se o nacionalnoj izdaji najvišega ranga, pa je nedvojbeno da se veličanjem Endehazije veliča izdajništvo, a ipak današnji ustašofili sebe smatraju elitnim patriotima, na čelu s kolektivnom maskotom Markom Perkovićem Thompsonom. Kakav je misaoni sklop nužan da se taj procijep premosti i neizdrživo proturječje anulira?

Spomenuti je, usput budi rečeno, također njegovao karakterističnu relaciju spram Židova. Nakon svojedobne zabrane nastupa u Nizozemskoj zborio je ovako: “Židovi su za sve krivi… Nemam ništa protiv Židova, ali znamo da ni Isus Krist nije imao ništa protiv njih, pa su ga svejedno razapeli, a kamoli neće mene, malog običnog čovjeka.” Ne bi trebalo čuditi da u nastavku okršaja s Tomislavom Tomaševićem “mali obični čovjek”, Kristuš iz Čavoglava, optuži zagrebačkoga gradonačelnika za antisemitizam zbog njegovih propalestinskih stavova.

Osim prirodnih predispozicija, postoji i obaveza da se bude glup. Postoji prešutna zabrana korištenja mozga u polju javnoga djelovanja. Aktivni fašist dužan je nastupati s neaktivnim umom. Moralni idiotizam više nije dovoljan; na snazi je i opća redukcija mišljenja – idiotizam kao sistem. Viktor Ivančić za Novosti