Viktor Ivančić: Vika i salama - Monitor.hr
21.01.2022. (14:00)

I državna banana

Viktor Ivančić: Vika i salama

Svaka primjedba na račun rada Vlade i vladajućeg aparata poprima težinu protudržavne djelatnosti, a njezin autor stječe status nitkova koji Hrvatskoj radi o glavi. “Demontaža države” tako funkcionira kao šifra preko koje se kritika izjednačava sa sabotažom. U toj optici društvo se u političkom smislu dijeli na dvije temeljne grupacije: na one koji vladaju i one od kojih se traži da ne ruše državu. Ne možeš imati negativan sud o Plenkovićevoj administraciji ako voliš Hrvatsku. A sama Hrvatska – jer je ipak riječ o plodu muških fantazija – jezdi kroz politički govor kao falusno uobličena metafora: čas je banana, čas je salama, a čas neki treći kurac od države – piše Viktor Ivančić. Novosti…


Slične vijesti

Utorak (11:00)

Smeta im predstava koju nisu ni gledali, ili koju ne mogu gledati

Ivančić: Pilanje Pilatom

Za razliku od ambasadora Ukrajine u Hrvatskoj, Vasilja Kiriliča, otišao sam u Hrvatsko narodno kazalište u Splitu pogledati predstavu „Woyzeck“, koju je po predlošku Georga Büchnera režirao Borut Šeparović, osnivač kultnog Montažstroja, i iz teatra izašao – oduševljen. Budući da buket teških optužbi i kvalifikacija u saopćenju nije popraćen konkretnim zamjerkama – pa se može tek nagađati što je uistinu sporno – dojam je da domoljubi iz veleposlanstva ne prosvjeduju zbog onoga što predstava sadrži, već zbog onoga čega u njoj nema. A nema jednosmjernoga pamfletskog demoniziranja Pilata-agresora, niti petparačkoga nacionalnog beatificiranja žrtava, niti epskih prikaza herojske oslobodilačke borbe, u dvije riječi – nema propagande. „Woyzeck“ u splitskom teatru moćno upozorava na normalizaciju militarizma, na rat kao sustav, kao tržište smrti na kojem korporacije regularno ubiru svoje profite, a ljudski su životi svedeni na bezlične stavke u bilancama. Što reče sam redatelj: „Rat je sustavna bolest, a ne ‘sukob kultura’“. Viktor Ivančić za Novosti.

20.04. (16:00)

'Pokreću medijsku hajku zbog sijanja straha, ali će to zbog straha prešutjeti'

Ivančić: 30 pitanja uz “slučaj Kekin”

  • Ako se hajka na obitelj Kekin, režirana u generalštabu HDZ-a, taktički oslanja na model čopora koji se raspomami kada namiriše krv, bi li preokretanje združene energije u suprotan smjer, prema pokretaču hajke, vodilo zaključku da je čopor namirisao govno?
  • Kada premijer Plenković izjavljuje da protiv hapšenja Mile Kekina larma “besramna i licemjerna ljevica”, koja bi htjela “Hrvatsku dvostrukih kriterija”, zašto to govori u proizvodnom pogonu koprivničke Podravke, a ne u dnevnome boravku nekadašnjeg stana HDZ-ova predsjedničkog kandidata Dragana Primorca, koji je ovaj od Grada Splita otkupio po besramno niskoj cijeni, a nakon dva dana ga licemjerno prodao za duplo veći iznos?
  • Kada tužilac Turudić izjavljuje da je Državno odvjetništvo potpuno neovisno u svome radu i da podjednako tretira sve za koje se sumnja da krše zakon, zašto to govori na konferenciji za štampu, a ne na zadnjem sjedalu limuzine osuđenog kriminalca Zdravka Mamića?

Viktor Ivančić ima prava pitanja, za Novosti.

12.04. (12:00)

Lezi, diž' se, ustaj, sjedi

Ivančić: 30 napomena o vojnom roku

  • 3. Temeljna vojna obuka je, prema tome, samo formalno vojna, a zapravo osigurava sveobuhvatno osposobljavanje za harmoničan i društveno-produktivan odnos između današnjih ročnika i vječitih moćnika.
  • 4. Devizu da se s oružjem u šakama iskazuje ljubav prema domovini smislili su oni koji s domovinom u šakama iskazuju ljubav prema oružju.
  • 8. Protivite li se obaveznom služenju vojnog roka, pokazujete patološki manjak osjećaja za Hrvatsku, s tim da emocionalna invalidnost nije na popisu zdravstvenih tegoba s kojima možete izbjeći odlazak u vojsku.
  • 9. Tko pokuša izbjeći služenje obaveznog vojnog roka uz pomoć lažne medicinske dokumentacije – na primjer liječničkim nalazom koji dijagnosticira anemiju – smatrat će se dezerterom, pičkicom, kukavicom ili premijerom.
  • 16. Ako biste obavezni vojni rok radije odslužili u civilstvu, obavještavamo vas da su i zatvori civilne institucije.
  • 19. Pošto je jedan od najvažnijih ciljeva obaveznog služenja vojnog roka taj da u sklopu redovne obuke izgubite svoje ja, lakše ćete ga postići ako svoje ja ostavite kod kuće prije odlaska u vojsku.
  • 20. Kada se nakon odsluženoga vojnog roka vratite doma, velika je vjerojatnost da ga nećete naći…

Viktor Ivančić za Novosti.

09.04. (10:00)

„Ma znan da je koncert za tri miseca, al tili bi uvatit šta bolje mista, biće gužvara zapopizdit…"

Bilježnica Robija K.: Tomson na Hipodromu

Ona pita: “A jesi reka Grišpi?” On pita: “Šta jesan mu reka?” Ona kaže: “Da idemo na Tomsona na Hipodrom!” On kaže: “Naravski da san mu reka! Grišpe je glavni ustaša u firmi! Ako ne rečeš Grišpi, to je ka da nisi ni iša na Tomsona!” Ona pita: “I šta ti je Grišpe reka?” On kaže: “Ma daj ga u kurac!” Ona kaže: “Mišuuu…” On kaže: “Reka mi je – svaka čast, ti si prvi Srbin kojeg znan šta ide na Tomsonov koncert!” Ona kaže: “Nemoj me jebat?!” On kaže: “Časna rič! I to da ga čuje po firme!” Ona kaže: “Koji gubaš, čoviče!” On kaže: “Gubaš i laživac!” Ona kaže: “Dobro sad, pa nije ništa slaga…” On podvikne: “Šta san ja kriv šta mi je pokojni ćaća bija pravoslavac?! Jel ja sad zbog toga ne bi smija ić na Tomsona na Hipodrom arlaukat protiv četnika?!” Ona kaže: “A baš! A ti baš zbog toga i ideš!” On kaže: “Pa to ti i govorin…” Novo poglavlje iz Bilježnice Robija K.

05.04. (09:00)

Vjerujem, cijenjena glavo, da si i učio pravo

Ivančić: Turudićev PORH

Za razliku od DORH-a, akronima kakav je dosad bio u optjecaju, PORH označava Partijsko odvjetništvo Republike Hrvatske, kojemu je na čelu Glavni partijski odvjetnik. Osnovna zadaća PORH-a je da borbu protiv kriminala i kršitelja zakona uskladi s akutnim interesima vladajuće stranke, pa ga se – poput podružnica u Imotskom, Osijeku, Gospiću ili Žrnovnici – može smatrati podružnicom HDZ-a u pravosuđu. Partijsko odvjetništvo Republike Hrvatske, tijelo pod rukovodstvom Ivana Turudića, svedeno je na ulogu psa prijetećeg izgleda koji se rita i otima na uzici političkoga gospodara. Po intenzitetu režanja i pokazivanja očnjaka možemo procjenjivati kolikim je stupnjem bjesnila trenutno zahvaćen gospodar. Viktor Ivančić za Novosti

29.03. (09:00)

Neoustaški srpski špijun i dio vladajuće većine koji je protiv vladajućih, a podržava ih. Tko tu koga?

Ivančić: Mir i Dabro

Tko razbija hrvatsku desnicu? Svakako ne hrvatska ljevica koja već dugi niz godina nema ama baš nikakva utjecaja na rad i kadrovski sastav policije i DORH-a. Sumnja bi prije mogla pasti na tipove poput državnoga tužioca Ivana Turudića, HDZ-ova čovjeka za specijalne operacije, koji nemilosrdno progoni Josipa Dabru, i kojeg opozicija uporno pokušava ukloniti s funkcije, ali bez izgleda za uspjeha, jer ga – eto nezgode – svojim glasovima štite parlamentarni zastupnici Domovinskog pokreta, uključujući Josipa Dabru. A i o samoj će se hrvatskoj desnici zacijelo stvoriti drukčija predodžba kada se pokaže da je jedan od osnivača neoustaškog DP-a – Mario Radić – zapravo srpski špijun.

Djeluje prilično glupo, no ovdje nam nije namjera baviti se ograničenim kapacitetima Dabrina uma. Važnije je konstatirati da čovjek koji kao “76. glas” u Saboru osigurava stabilnost vladajuće većine smatra da policija i tužilaštvo rade za račun notornoga srpskog špijuna, da vladajući aparat već trideset godina štiti jednog ubojicu, lopova i okupatorskog slugu, da ga čak i danas opslužuje povjerljivim informacijama, a ipak on, Dabro, kao “76. glas” u Saboru, tome vladajućem aparatu – oličenom u figuri tužioca Turudića – poslušno udjeljuje podršku i jamči opstanak. Viktor Ivančić za Novosti.

28.03. (00:00)

Šifrirani jezik poricanja

Ivančić: Što je Lora?

Grlić Radman je upitan namjerava li hrvatska vlast nešto učiniti da se rasvijetli slučaj logora Lora u Splitu, u kojem je stradalo 14 pripadnika bivše JNA iz tzv. nikšićko-šavničke grupe. Kompletan odgovor glasi ovako: “Prvo, ne postoji i nikad nije postojao nikakav ‘logor Lora’. Drugo, to o čemu govorite nije otvoreno pitanje. To je narativ koji cilja na izjednačavanje agresora i žrtve. Sve oko događanja u zatvoru u Lori je procesuirano i presuđeno, te je u domeni pravosudnog postupanja…”

Zaista – što je Lora ako nije logor? Kako na pravilnome hrvatskom jeziku nazivamo mjesta gdje su, protivno međunarodnome humanitarnom pravu i važećim konvencijama, zatvarani civili i ratni zarobljenici, da bi tamo bili zlostavljani i mučeni, a neki od njih i ubijeni? Da nije bio spriječen brojnim obavezama, Grlić Radman bi možda razjasnio da je Lora bila zdravstveno-rehabilitacijski centar, specijaliziran za elektroterapiju… Viktor Ivančić za Novosti.

25.03. (08:00)

Ja domovinu imam; tek u srcu je nosim (a mislima u Irskoj)...

Robi K.: Moja domovina

Mi đaci u razredu smo pisali zadaću iz hrvackog. Naslov zadaće je bijo Moja domovina. Ona učiteljica Smilja je dok smo mi pisali šetkala oko klupa. Ona je držala ruke na leđima i skupljala je usta. Plus bi svako malo žešće uzdahnila. Mi smo škrabali u bilježnice i šutili smo. Uča je rekla: „Jebešmi mater ako u ovon razredu ukupni kvocjent inteligencije prilazi deset! Kad se svi zbroje! Pa da iman deset iljada eura plaću, to bi bilo malo za nosit se sa ovolikon količinon debilizma! A kamoli manje od soma eura!“ Uča je rekla: „Šta opet znači da bi svaki od mojih učenika moga postat ministar u Plenkovićevoj vladi! Šta si veći tupson, to u Plenkijevoj Hrvackoj imaš veće šanse!“

Uča je rekla: „Kad je u Hrvackoj pravilo da najveći glupani najbrže napreduju, ne bi se čudila da sutra cili ovi razred postne kabinet gospodina Plenkovića! A ja, koja san ih učila čitat i pisat, zbrajat i oduzimat, ja iman duplo manju plaću od klozetfrau u Minhenu! Jebenlivan mliko materino!“ Uča je rekla: „Pa jel ih onda ne bi bilo bolje sve od kolpa spržit sa napalmom dok su još mali, da nan posli ne zagorčavaju život? A ne gubit vrime na školovanje i zadaće iz hrvackog!“ Uča je rekla: „A i te zadaće su ljuta propaganda! Moja domovina, molinte lipo, koji li je to gubaš u ministarstvu smislija! Jedini ispravan naslov bi bija Moja septička jama!”… novo poglavlje iz Bilježnice Robija K.

15.03. (00:00)

Razgovor o razgovorima

Četiri magaraca apokalipse: Podzemne devedesete ili arhiv nepristajanja

“Četiri magarca apokalipse” naslov je knjige s pedesetak intervjua koje je novinarka i glavna urednica Feral Tribunea Heni Erceg objavila u Feralu devedesetih i dvijetisućitih, a nedavno izdao izdavač Ex Libris iz Rijeke. “Četiri magarca apokalipse” višestruko je vrijedna i zanimljiva knjiga: kao dokument vremena u kojemu su intervjui nastali, kao svjedočanstvo njihove aktualnosti, zamrznutog političkog vremena u kojemu tavori Hrvatska; kao podsjetnik na iščezla vremena serioznog, temeljitog, obaviještenog i kritičkog novinarstva, te kao prisjećanje na moralne, intelektualne i političke autoritete koje je vlastita zemlja, ali ništa manje i cijela Europa, u posljednjih trideset godina, na vlastitu štetu, uvelike odbacila. Boris Pavelić u razgovoru s autoricom za Lupigu. Viktor Ivančić je donio svoju recenziju prije par mjeseci.

14.03. (23:00)

Loptanje s mržnjom

Ivančić: Roll over Orwell

Unatoč otežavajućoj okolnosti da je razmišljao u dimenzijama Londona i Moskve, a ne Cerića i Trpinje, nijansama neskloni Orwell je prije osamdeset godina dosta britko opisao fenomen, kao i stanje duha što se uz njega veže, ustvrdivši da natjecateljski sport “nema nikakve veze s poštenom igrom”, nego je isti “usko povezan s mržnjom, zavišću, hvatanjem, nepoštivanjem pravila i sadističkim uživanjem u nasilju: drugim riječima, to je rat bez pucanja”. Sve su te dijagnoze potvrđene nedjeljnom razmjenom strasti na relaciji Cerić – Trpinja, a ova je opet bila tek seoska demonstracija općih nogometno-nacionalnih prilika, čije “urbane” verzije nisu ništa manje sirove.

Utakmice i u gradovima služe da, uz sporedne obavijesti o postignutim zgodicima, redovno saznajemo tko će koga zaklati i ispeći, tko će kome ubiti djecu i jebati mrtvu majku, čak i kad objekti demonizacije postaju zamjenski Srbi, kao što su to na primjer za navijače Hajduka navijači i igrači Rijeke. Svejedno je da li se s navijačke retorike i pirotehnike prelazi na bojevu argumentaciju ili stvar putuje u obrnutom smjeru. Nogomet se nametnuo kao jedno od efikasnijih uporišta za odbacivanje demobilizacije. Važeće geslo je: Navucimo kopačke da ne bismo izuvali vojničke čizme! Viktor Ivančić za Novosti