Viktor Ivančić: Vika i salama - Monitor.hr
21.01.2022. (14:00)

I državna banana

Viktor Ivančić: Vika i salama

Svaka primjedba na račun rada Vlade i vladajućeg aparata poprima težinu protudržavne djelatnosti, a njezin autor stječe status nitkova koji Hrvatskoj radi o glavi. “Demontaža države” tako funkcionira kao šifra preko koje se kritika izjednačava sa sabotažom. U toj optici društvo se u političkom smislu dijeli na dvije temeljne grupacije: na one koji vladaju i one od kojih se traži da ne ruše državu. Ne možeš imati negativan sud o Plenkovićevoj administraciji ako voliš Hrvatsku. A sama Hrvatska – jer je ipak riječ o plodu muških fantazija – jezdi kroz politički govor kao falusno uobličena metafora: čas je banana, čas je salama, a čas neki treći kurac od države – piše Viktor Ivančić. Novosti…


Slične vijesti

Danas (19:00)

Bukač u finijem odijelu

Ivančić: Pljuvačnica Croatia

Što bi to uopće bilo “pljuvanje po Hrvatskoj”? Tustu frazu nije moguće ni isporučiti ni usvojiti bez pomoći imaginacije koja se rutinski dijeli s drugim ispravnim članovima zajednice, jer je ista sa službene instance propisana kao zamjena za realnost. Kazati da netko “pljuje po Hrvatskoj”, onako kako to papagajski ponavlja Dario Zurovec, znači upotrijebiti lozinku za ulazak u klub kreatora društva koje će voditi brigu o sebi metodom odstranjivanja nepoželjnih, s tim da sâm korisnik lozinke automatski potvrđuje status poželjnoga.

Najprije je tu “Hrvatska” kao mistični entitet, objekt kolektivnog obožavanja, kult nad kultovima, intaktna svetinja pod koju se može podvesti što god se kome prohtije, a zatim “pljuvanje” kao retoričko pomagalo kojim se ozloglašava i diskvalificira bilo kakva kritika. Kritiziraš li vlast, fašist u njenom sastavu reći će da “pljuješ po Hrvatskoj” i time tvome postupku pridati težinu epskog zla. Napišeš li, recimo, da je Dario Zurovec beskarakterna bitanga, također “pljuješ po Hrvatskoj”, jer bitange utvrđuju kriterije po kojima nešto jest, a nešto nije društveno poželjno. To kaže Viktor Ivančić za Novosti.

Utorak (00:00)

Ovo se mora prijavit nadležnin organima

Bilježnica Robija K.: Kuridba kralja Tomislava

U školi je učiteljica Smilja stajala isprid ploče. Ona je nas đake pitala: „Koji je hrvatski kralj dobija krunu na krunidbi kralja Tomislava?“ Mi smo svi uglas viknili: „Kralj Tomislav!“ Uča je rekla: „Bravo dico! Vrhunsko poznavanje gradiva iz povjesti!“ Mi rulja smo davali si po gimi fajv i čestitali smo si. Učiteljica Smilja je rekla: „Iako ozbiljni povjesničari kažu da je dobija kurac, a ne krunu!“ Mi smo zapiljili se u uču sa težim ošamutom. Ona Nela svinjogojstvo je rekla: „Kakve su to riči?“ Ona tuljanica Niveska je pitala: „Je li ovo škola ili ulica?“ Onaj Kane Šteta je pitao: „Jel nas roditelji šalju u školu da slušamo šporkarije i beštimje?“ Uča je rekla: „Pa upravo to van i pričan, dico! Da i među ozbiljnin povjesničarima ima teških škovaca! Gube šta najgorin ričima vriđaju naš narod i našu povjest! I to baš kad slavimo iljadu i sto godina od krunidbe kralja Tomislava!“ Ona pederica Sandra je rekla: „Mislite, tisuću i sto godina?“ Uča je rekla: „Iljadu, tisuću, isti klinac!“ Nova stranica iz Bilježnice Robija K.

07.03. (09:00)

Nisu jedini koji se sastaju u dupetu američkog predsjednika...

Ivančić: Sastanak užeg kabineta

Gordane, kakva je situacija?

Tko pita?

Ja pitam, što se praviš lud.

Tko ja?

Ja, Andrej. Prestani se glupirati!

Ne glupiram se, gospodine predsjedniče, nego ništa ne vidim. Ni prst pred nosom.

Pa valjda mi prepoznaješ boju glasa.

Kako mogu prepoznati boju ako je ne vidim? To je nelogično. Sve boje su mi crna.

Naporan si, čovječe… Odgovori na pitanje!

Situacija je mračna. To je sve što sada mogu reći.

Imate li kakav plan?

Sinoć smo ga sastavili. Samo sad to ne vidim pročitati. Previše je mračno. Ali dobar je plan, odličan. Najkasnije dogodine svi preživjeli će biti kući.

A osim toga, ima li još šta novo?

Srbija se gadno naoružava.

Ostavimo sad Srbiju po strani.

Ja nisam ni govorio o Srbiji, gospodine predsjedniče.

Nego tko je?

Ja sam govorio. Ivan.

Anušiću, što ne kažeš da si tu?…

Viktor Ivančić za Novosti

28.02. (12:00)

Nije nam rekao, ali kao da se čulo...

Ivančić: Šoa program

“Nema tu nikakvog nesporazuma”, nije nam kazao ministar Anušić. “Već vam rekoh da, kao pristojan gost, poštujem običaje domaćina. A osim toga, teza da se pozdravom ‘Za dom spremni’ iskazuju negativni osjećaji prema Židovima je najobičnija izmišljotina!”

Zašto izmišljotina? – zanimalo nas je. – Zar Židovi pod tim pozdravom u nekadašnjoj fašističkoj NDH nisu bili otpremani u logore i masovno ubijani?

“Mi ne živimo u nekadašnjoj fašističkoj državi, moj gospodine, nego u ovoj sadašnjoj”, nije nam rekao Ivan Anušić. “A u njoj Židovi nisu iole ozbiljan remetilački faktor – štoviše: nisu više nikakav faktor! – da bismo na njih trošili rasističke i šovinističke strasti.”

“Da se kojim slučajem u trenutku dok sam u Yad Vashemu odavao počast žrtvama holokausta iz razglasa začula Thompsonova ‘Bojna Čavoglave’, ja bih, prilagođavajući se ambijentu, na komandu ‘Za dom’ s početka te pjesme uzvratio sa ‘Shalom’”, nije nam rekao ministar Anušić… Viktor Ivančić za Novosti

14.02. (14:00)

Tko tebe kamenom, ti njega novinama

Ivančić: Udav na slobodu

Kada je prošle godine, po uputi Vlade, a u izvedbi Savjeta za nacionalne manjine, tjedniku Novosti drastično srezan budžet – za preko 35 posto – taj je napad na demokraciju odjeknuo na tzv. medijskoj sceni. Napokon, radilo se o kardinalnom primjeru šovinističke diskriminacije i divljačkom udaru na slobodu štampe, kao posljedici formiranja ekstremističko desne koalicijske vlade HDZ-a i Domovinskog pokreta. Kada se, međutim, ove godine ponovila ista stvar, pa je godišnji budžet Novosti opet drastično smanjen (mada su ukupna sredstva za potrebe nacionalnih manjina značajno povećana), tzv. medijska scena događaj je popratila skoro jednoglasnim – mukom. Novosti su u najvišim sferama političke vlasti osuđene na likvidaciju. Činjenica da smaknuće neće biti obavljeno strijeljanjem, nego davljenjem, pa će sam čin umorstva potrajati nešto duže, ne dovodi u pitanje smrt kao planirani sretan epilog. Zašto vodeći mediji o tome vidu državnog terora pobožno šute? Viktor Ivančić za Novosti.

10.02. (00:00)

Zvuči kao svaka druga vožnja

Robi K.: Na trajektu

Moj dida sa Šolte je išao sa trajektom kod nas doma u Split. Dida je sidijo do ponistre i gledao je u more, dok nije zaspa. Onda je iz razglasa na trajektu se čulo: „Poštovani putnici! Na šanku brodskog kafića, uz osvježavajuće i tople napitke, možete po povoljnoj cjeni kupit i plastične figurice kralja Tomislava! Kupovina nije obavezna, al će vas carinski službenici na izlazu pitat imate li je!

Ko je nema, jeba je mačku ježa! Hvala liepo!“ Barba Tonino je tresnijo sa čikarom po stolu i rekao je: „Evo je, dupla! Drmni na eks da dođeš sebi!“ Dida je pitao: „Jesi donija i figuricu kralja Tomislava?“ Barba Tonino je zinijo: „Molin? Ko ti je ti kralj Tomislav?“ Dida je rekao: „Neam blage! Znan mu samo ime i titulu!“

Onda je nešto proletilo kraj stakla od ponistre i čulo se splašššš. Barba Tonino je dignijo ombrve: „Šta je ovo?“ Dida je slegnijo sa ramenima: „Neam blage!“ Onda je iz razglasa na trajektu se čulo:

„Poštovani putnici! Obraća van se komandir ilegalne jedinice narodnooslobodilačke vojske! Upravo smo oteli ovo plovilo iz ruku mrskog dušmana! Kapetana i noštroma smo isti čas itnili u more! Posadu ćemo možda poštedit! Sad minjamo kurs i okrećemo trajekt prema Visu, di je slobodni teritorij i naš vrhovni štab! Želimo van ugodnu vožnju!“… novo poglavlje iz Bilježnice Robija K.

06.02. (15:00)

Ali molim Vas, tiho, da ne izgubim posao

Ivančić: Rukometna Endehazija

“Htio bih vam prenijeti poruku moga klijenta da je Vlada spremna organizirati doček naših rukometaša s gospodinom Thompsonom kao glavnom zvijezdom večeri. Tako da zajedno zajebemo onoga jugokomunistu na čelu sekte koja vlada Zagrebom.”

“To je dobra vijest. Moj klijent vrlo rado pjeva na takvim domoljubnim feštama.”

“Ali uz jedan uvjet.”

“Koji uvjet?”

“Da gospodin Thompson prilikom nastupa na izvodi pjesmu ‘Bojna Čavoglave’ i ne uzvikuje pozdrav ‘Za dom spremni’.”

“Može li se znati koji su razlozi za to?”

“Razloga je mnogo, oko petsto tisuća, pa ne znam odakle da počnem. Moj klijent razmišlja ovako: ključni prizor koji potvrđuje profašističko ustrojstvo današnje Hrvatske neće biti nastup neonacista na dočeku hrvatskih rukometaša, nego trenutak kada pripadnici policije, po direktivi Vlade, rastjeruju komunalne redare s Trga bana Jelačića i onemogućuju im da rade svoj posao. Policija koja štiti bezakonje – to je rentabilni fašizam, a ne pjevanje pjesmica! No nema razloga da ga tako nazivamo. ”

Viktor Ivančić za Novosti

06.01. (21:00)

Ne smije više ni snijeg pasti a da se ne posvađamo

Bilježnica Robija K.: Manjinsko pitanje

Moj drug Dino se keserijo i vrtijo je sa glavom. Ja sam njemu rekao: „Nemoš virovat koja bolesnica! Cili šou je izvela! Umisto da lipo reče – sori, nemamo lovuše i ne idemo na zimovanje! Roditelji misle da smo mi debili!“ Dino je rekao: „Možda te samo prca u glavu!“ Ja sam rekao: „Dobro, ista stvar!“ Dino je rekao: „Moji su ove godine uzeli skroz drugu taktiku!“ Ja sam pitao: „Koju taktiku?“

Dinov tata je dignijo prst uzbrdo i rekao je: „Ne pada snig da pomori svit, već da zviri pokažu svoj trag!“ Dino je pitao: „Kakvi trag?“ Dinov tata je rekao: „Trag od skija, tupsone! Šta će drugo bit na snigu?“ Dino je rekao: „I to je sve šta imaš za reć šta ja jedini u razredu ne iden na zimovanje?“ Onda je Dinova mama dobacila: „Jedini, je li? A viš, ja san juče pričala sa Robijevom materon, pa znan da ne idu ni oni!“ Dinov tata je rekao: „Meni je Kanin ćaća reka da ne idu ni oni!“ Dinova mama je rekla: „Aj sad nan reci tačno ko iz razreda ide na skijanje! Al bez muljanja!“

Dino je rekao: „Ide ona Nela Svinjogojstvo… ide onaj flomić Boban… ide, ide…“ Dinov tata je pitao: „Ko još?“ Dino je rekao: „Ne mogu se sad sitit…“ Dinova mama je rekla: „Eto viš! Znači, oni koji idu na zimovanje su teška manjina!“ Novo poglavlje Bilježnice Robija K.

31.12.2025. (00:00)

Sto pitanja, malo odgovora

Ivančić: Hrvat u Areni

Zašto domoljubi poput Marka Perkovića Thompsona u pravilu registriraju napade na temelje hrvatske države, a ne, na primjer, i na njezin krov? Ima li hrvatska država krova? Što je sa zidovima? Ako napadače na temelje hrvatske države treba izvesti pred zid, je li to zid hrvatske države?

Treba li “svaka Hrvatica ili Hrvat gdje god živio” imati pravo glasa na izborima u Zagrebu, pa da biračko tijelo, okupljeno od Vrgorca i Imotskog do Ottawe i Melbournea, zbriše ostatke jugokomunista koji su uzurpirali vlast u njihovome glavnom gradu?

Bi li se sȃm Marko Perković Thompson prilikom izlaska na izbore za zagrebačku gradsku vlast koristio glasačkim mjestom na splitskome Žnjanu ili u rodnim Čavoglavama? Ako je Domovinski rat formalno završio 1995., a danas, potkraj 2025., i dalje bilježimo napade na njega, i to sve intenzivnije, gdje je Domovinskom ratu kraj? Ili je primjerenije govoriti o beskraju? Viktor Ivančić za Novosti.

27.12.2025. (10:00)

Poruke mira za svaku situaciju

Ivančić: Gospa van Sebe

Viktor Ivančić se za Novosti poigrao s božićnom porukom zagrebačkog nadbiskupa Dražena Kutleše, upotrijebivši vlastita pitanja:

Zar ne bi bilo normalno da na očitu zloupotrebu crkvenih prostorija u svrhu proustaške propagande, i to od strane samih svećenika, reagira barem Biskupska konferencija?

Mir na zemlji ne započinje u konferencijskim dvoranama, nego u srcima pojedinaca. Taj se pak mir ondje ne zaustavlja, nego zahvaća društvo, odnose među osobama, skupinama i narodima i tako postaje odraz Božjega mira.

O čemu Vi pričate? Što je to “odraz Božjeg mira”?

Anđeli pjesmom zazivaju mir, ali mir se ne može graditi na neistini, zaboravu ili iskrivljavanju stvarnosti.

Dobro, a kakvo je osobno mišljenje Vaše preuzvišenosti o jaslicama koje su načičkane šahovnicama s bijelim početnim poljem, ukrašene zastavom HOS-a i opremljene pseudopovijesnim tekstualnim prilozima o masovnom stradanju Hrvata pod strašnom partizanskom čizmom?

Slobodni smo u Kristu i upravo zato možemo, svatko na svojem mjestu, malim koracima mijenjati svijet: pravednim radom, kršćanskim odgojem djece, poštenim obavljanjem javne službe, hrabrim svjedočenjem istine u društvu koje se ponekad boji istine…