Viktor Ivančić: Vika i salama - Monitor.hr
21.01.2022. (14:00)

I državna banana

Viktor Ivančić: Vika i salama

Svaka primjedba na račun rada Vlade i vladajućeg aparata poprima težinu protudržavne djelatnosti, a njezin autor stječe status nitkova koji Hrvatskoj radi o glavi. “Demontaža države” tako funkcionira kao šifra preko koje se kritika izjednačava sa sabotažom. U toj optici društvo se u političkom smislu dijeli na dvije temeljne grupacije: na one koji vladaju i one od kojih se traži da ne ruše državu. Ne možeš imati negativan sud o Plenkovićevoj administraciji ako voliš Hrvatsku. A sama Hrvatska – jer je ipak riječ o plodu muških fantazija – jezdi kroz politički govor kao falusno uobličena metafora: čas je banana, čas je salama, a čas neki treći kurac od države – piše Viktor Ivančić. Novosti…


Slične vijesti

27.05. (18:00)

Sluškinjina priča

Viktor Ivančić: AV, AV, AV !

AV: Taman posla. Ne pada mi na pamet da teram vodu na njihov mlin i zabranjujem proteste protiv vlasti. Umesto toga, uvodim viši stepen demokratije – da se protestuje protiv protesta. Zato je od istorijskog značaja da ovo uspe, Ana. Ne bude li nas u petak dovoljno, ima da nas nema. AB: Biće nas dovoljno, nemojte da brinete. AV: Dal mogu ja sa svoje strane još nešto da pripomognem? AB: Mislim da je ovo što sad radite, da se četrdeset puta u toku dana pojavite na televiziji, sasvim dovoljno. Možda tek da svaki put još malo jače pripretite, sve sa dignutim kažiprstom, da vas se ozbiljnije shvati. AV: Još jače nego sad? AB: Ma za nijansu. Srpski narod je na vašoj strani, predsedniče. Narod vas obožava, samo ga na to treba energičnije podsetiti. AV: Nego, kako da ti se obraćam, Ana? Predsedniče Vlade ili predsednice Vlade? AB: Što se toga tiče, predsedniče, ja se zalažem za uvođenje pune rodne ravnopravnosti u srpski jezik. Tu se uopšte ne slažem sa Porfirijem. Mada ga u svim drugim stvarima podržavam bez rezerve. AV: Dobro, kako ti sama imenuješ svoju funkciju? AB: Sluškinja. Novosti

 

24.05. (19:00)

"Uvik ti Srbi nas Hrvate zajebu! To ti je amen!"

Viktor Ivančić: Bilježnica Robija K.: Doli Vlada!

Moj dida je rekao: “Zašto je u Srbiji miljon svita na ulici, jerbo in je pun kufer pokvarene vlasti, a u Hrvackoj niko?” Barba Tonino se nakeserijo: “He-he, biće Hrvati imaju veći kufer, pa in se teže napuni!” Dida je rekao: “Ne bi ona guba od Plenkovića osta dva dana na vlasti da ne uživa pravoslavnu pomoć, ja ti kažen!” Barba Tonino je gingao sa glavom: “Uvik ti Srbi nas Hrvate zajebu! To ti je amen!” Dida je zaljuljao se prema šjor Bepu: “Aj priznaj! Koliko ti Plenki kešne da nan tupiš protesni duh?” Onda je šjor Bepo zveknijo sa rukama po šanku i dreknijo je: “Svi mrš vanka!” Novosti

22.05. (15:00)

Naknadna nakaradna kuraža

Viktor Ivančić: Postjugoslavensko antijugoslavenstvo

Jedna od specifičnosti socijalističke Jugoslavije svakako je ta da je iznjedrila neusporedivo više disidenata u svome zagrobnom, nego što ih je imala u realnom životu. Postjugoslavensko antijugoslavenstvo raste na krilima nepriznate frustracije: u borbu protiv totalitarne crvene nemani uložena je silna količina naknadne kuraže, akumulirane susprezanjem iz doba dok je neman bila živa. Glavnim protagonistima nekoć su bile pune gaće današnjih stavova. Kako ondašnja čvrsto zatvorena usta razumjeti u odnosu na današnju otvorenost i žestinu? Usta je začepio strah, naravno. Stoga implicitna poruka članka profesorice Kasapović, dodamo li joj nedostajuću samoreferentnu notu, može glasiti i ovako: težina totalitarizma legitimira kukavičluk onih koji su o njemu šutjeli. U slučaju da iz današnje optike nekadašnji mrak nije toliko gust – današnja glasnost, u kontekstu nekadašnje šutnje, može biti vrijedna jedino dubokog prezira. Novosti

 

10.05. (19:00)

Bolje ikad nego nikad

Viktor Ivančić gostovao na HTV-u: “Kad vas proglase državnim neprijateljem, u biti vam hoće začepiti usta”

Na napomenu voditeljice da se kritika u Hrvatskoj doživljava kao da je izrečena iz mržnje, a ne da bi se nešto popravilo u društvu, Viktor Ivančić odgovara: „Kad vas proglase državnim neprijateljem, u biti vam hoće začepiti usta. Hoće stvoriti društvo monologa, hoće vas delegitimirati za dijalog, i tako dalje. Dakle, to je klasičan manevar protudemokratski, na tom nacionalističkom polju. Liberalni kapitalizam je izumio način da kritiku na svoj račun upregne u svoju korist. Sad je tu bitno kakva je ta kritika, da li je ona usmjerena na to da popravi postojeći poredak, tada će vjerovatno biti inkorporirana u mainstream i postavljena kao dekorativan dodatak. Ali ako dovedete u pitanje same temelje tog sistema, šutnut će vas na marginu ili u neki vid nevidljivosti. Ako uzmemo sudbine Snowdena, Assangea, Chelseae Manning, vidimo da i države koje se vole dičiti liberalno-demokratskim tekovinama mogu biti itekako totalitarne. I ne mogu podnijeti istinu, odnosno kritiku“. Lupiga

07.05. (20:00)

Poštanska pošast i zapovjedno svršavanje

Viktor Ivančić: Marka s mrakom

Hrvatska industrija velikana radi punom parom. Naknadna proizvodnja vrlina što će biti prišivane probranim historijskim figurama toliko je usavršena da se čini kako više i ne postoji ljudska sirovina, u živom ili neživom stanju, koju nije moguće preraditi u nacionalnu ikonu. Odjeli za usmjeravanje i administrativnu kontrolu kolektivnog pamćenja, s druge strane, ne štede na vulgarnosti dok razvijaju nove i poboljšavaju stare forme domoljubnog kiča. Ponekad su rezultati uistinu fascinantni. Ponekad se uspijeva postići nemoguće: na primjer u dva kvadratna centimetra smjestiti tri i pol decenije političkog, kulturnog i moralnog srozavanja. Poštanska počast samo je zadnja runda dugoga procesa nacionalne beatifikacije Gojka Šuška, Hercegovca koji je taj tretman zavrijedio isključivo zbog tvrdokornog hrvatstva, šovenske isključivosti i činjenice da ga je Najdraži Vođa smatrao najvjernijim izvršiteljem svoje volje. Novosti

27.04. (01:00)

Desetljeća strpljivog rada na normalizaciji abnormalnog naprosto luče rezultate: Obrazi koji su nekoć mogli biti crveni od stida, sada su drveni od navike

Viktor Ivančić: Točka na U

Sistem je usavršen procesima „našim momcima“ za nedjela u sljedećem ratu, kako onima u Haagu, tako i rijetkima za domaću publiku, gdje se pokazalo da Hrvatska – bez iznimke! – ne osuđuje „svoje“ ratne zločinca protiv kojih su donesene pravomoćne osuđujuće presude. Nema toga kaznenopravnog postupka ni institucionalnog ovjeravanja krivice koji bi mogli spriječiti energičnu nacionalnu aboliciju. Osuđujuće presude protiv hrvatskih ratnih zločinaca samo su administrativno-pravni ornamenti koji pospješuju društvenu beatifikaciju omiljenih ubojica. Kao što se tehnologija mnogih zločinačkih pothvata temeljila na tzv. dvostrukoj liniji zapovijedanja, cinično društvo njeguje dvostruku liniju propovijedanja – s jedne strane „institucije rade svoj posao“, jer su „obavezne“ to činiti, a s druge se strane stimulira masovna svijest o tome da je njihov posao paradna izlišnost koja ništa ne znači i prema kojoj se nemamo namjeru orijentirati, već će eventualno poslužiti kao povod za zbijanje plemena koje i nema drugu povijesnu misiju nego oduprijeti se pogubnom osipanju. Peščanik

25.04. (01:00)

"Daj otrizni se, mila, pogleaj di živiš"

Viktor Ivančić: Bilježnica Robija K.: Tičers bluz

Učiteljica Smilja je rekla: „Program in je da svi pođu u školu ka mala dica, a da izađu iz škole ka veliki Hrvati! To ti je plan u najkraćin crtama!“ Mama je rekla: „N bava kua?“ Uča je rekla: „Časna rič! Cilo gradivo je da dica nauče da je sve šta je hrvacko teško ludilo, a sve šta nije hrvacko da je teška škovaca!“ Mama je rekla: „Čoviče…“ Uča je rekla: „I kad mi onda one glavne štreberice u razredu, ala Nela ili mala Teica, sve živo nauče, i kad in moran upisat petice u dnevnik, mene boli duša, časna rič! A kad mi tupsoni ala tvoj Robi, il ala oni njegov frend Dino, nemaju dvi čiste iz gradiva, kad blido bleje u mene dok ih ispitivan, ja in sa gušton zavidan po asa! Cila se topin od ponosna! I mislin se u sebi – bravo, ekiposi, tako se pruža otpor školskoj propagamdi!“ Mama je žmirnila sa očima. Onda je ona rekla: „A daj, Smiljo, sad me stvarno prcaš u glavu! Pa nije da moj Robi ne uči u znak otpora! Nego jerbo je lin ka blato! I plus je glup ka tava!“ Uča Smilja je raširila ruke: „Pa šta ima veze? Ne triba uvik tražit dlaku u jajetu! Nije važno kakvin se ko srestvima služi da bi sačuva mrvu zdravog razuma!“ Novosti

22.04. (10:00)

Čitajte Dubravku Ugrešić

Viktor Ivančić: Čisti hrvatski mrak

Iz primjera Dubravke Ugrešić mogli smo naučiti – tko je učiti htio, dakako – da je individualni moral u nepomirljivome sukobu s odanošću naciji, štoviše, da moralno postupanje neizbježno vodi u ono što se vladajućim vokabularom evidentira kao nacionalna izdaja. Usto, tu je i njezina neosporna spisateljska veličina – potvrđena izvan granica palanke – što se nacionalistima ukazuje kao teško rješiv problem: oni je ne mogu ni podnijeti niti zaobići, Dubravka im je u isti mah i neprihvatljiva i neizbježna. Ugrešić je prezrela modus pridruživanja gomili, otkazala je poslušnost, odbacila kompromise i prkosnim otporom stala u obranu stvaralačke i ljudske slobode, pod cijenu usamljenosti svemirskih razmjera. Možemo se samo nadati da će nove generacije, kada je već teško naslijediti njezin talent, slijediti pouku što ju je ostavila svojim spisateljskim angažmanom: da nije država, nego je osoba ta koja ima biti samostalna i suverena. Novosti

 

 

 

 

12.04. (12:15)

Bog u kajiću

Viktor Ivančić: Bilježnica Robija K.: Delirij Uskrsa

Moj dida je lovija ribu sa onim svojim frendovima barba Toninom i don Josom. Oni tri su sidili na muliću ispod didove kuće na Šolti i bacili su tunje u more. Plus su pušili španjulete i drinkali su po travaricu iz bićerina. Don Joso je uzdahnijo: „Koja divota, čoviče! Fala ti bože da je oni cirkus doša kraju!“ Barba Tonino je njemu rekao: „Satra te Uskrs, a?“ Don Joso je rekao: „Do daske! Čin dođe Uskrs, meni se diže kosa na glavi! Blagosiljaj sirnice, škropi piturana jaja, krizmaj, krsti, misa ujutro, misa u podne, misa naveče, veliki četvrtak, veliki petak, veliki kurac palac… Nemoš dignit glavu od posla, čoviče!“ Moj dida je rekao: „A e!“ Barba Tonino je rekao: „A e!“ Don Joso je rekao: „Da bar virujen u boga, bilo bi mi mrvu lakše!“ Onda je moj dida pitao: „Kako se to desilo, Joso, da si ti ka ljuti ateista posta pop?“ Don Joso je rekao: „A čuj, desija se život!” Novosti

10.04. (12:00)

Aktualni HDZ kontra potencijalnog HDZ-a

Viktor Ivančić: Upute za 10. travnja

U praksi to znači pridržavati se ovih uputa: dakle, blagovati 10. travnja u krugu obitelji i prijatelja, slobodno naliti tikvu, slobodno zapjevati domoljubne budnice, slobodno se pokloniti pred slikom sv. Ante, slobodno uzdignuti desnicu ka lusteru, ali – usprkos uzavreloj krvi koju stvara blagdansko ozračje – zadržati “Za dom spremni” u intimi doma svog. Disciplina, disciplina, disciplina! Za zadovoljavanje fašistoidnih poriva u javnome prostoru obavezna je antifašistička ambalaža. U protivnome prijeti kazna do 4000 eura. Porast visine kazne, shvatili ste, predstavlja kompenzaciju za nepokolebljivu odlučnost stranke da veličanje fašizma i ustaške NDH zadrži u domenu prekršajnog, a ne kaznenog djela. Jedino HDZ može spasiti društvo od onoga što bi HDZ društvu mogao učiniti, u slučaju da prevagnu mračne struje i frakcije. Ako već preko tri desetljeća uspješno tržimo naraciju po kojoj je samo aktualni HDZ u stanju suzbiti pogubno djelovanje potencijalnog HDZ-a, dužni smo taj model održavati i ubuduće. Novosti