Viktor Ivančić: Vika i salama - Monitor.hr
21.01.2022. (14:00)

I državna banana

Viktor Ivančić: Vika i salama

Svaka primjedba na račun rada Vlade i vladajućeg aparata poprima težinu protudržavne djelatnosti, a njezin autor stječe status nitkova koji Hrvatskoj radi o glavi. “Demontaža države” tako funkcionira kao šifra preko koje se kritika izjednačava sa sabotažom. U toj optici društvo se u političkom smislu dijeli na dvije temeljne grupacije: na one koji vladaju i one od kojih se traži da ne ruše državu. Ne možeš imati negativan sud o Plenkovićevoj administraciji ako voliš Hrvatsku. A sama Hrvatska – jer je ipak riječ o plodu muških fantazija – jezdi kroz politički govor kao falusno uobličena metafora: čas je banana, čas je salama, a čas neki treći kurac od države – piše Viktor Ivančić. Novosti


Slične vijesti

Četvrtak (22:00)

O nekim drugim bebama niti riječi

Ivančić: U ime beba

Na portalu Srpskog privrednog društva “Privrednik” – p-portalu – mogu se pronaći različite varijante nacionalističkih buncanja, a asortiman je proširen nedavnim tekstom Žarka Markovića o 12 beba koje su u banjalučkoj bolnici umrle tokom svibnja i lipnja 1992., jer zbog međunarodnih sankcija nije bilo moguće dostaviti kisik koji ih je održavao na životu. Štivo je prigodno, jer vlasti Republike Srpske, kako naglašava sam autor, svake godine obilježavaju te tragične događaje, “uz jedinstvenu poruku da međunarodni moćnici nisu dozvolili bebama da žive”. Smisao teksta na portalu “Privrednika” nije u tome da podsjeti na tragičnu ratnu sudbinu banjalučke novorođenčadi, nego da, podsjećajući na tragičnu sudbinu novorođenčadi, veliča vojsku Republike Srpske i oda počast njenom komandiru, optuženom za ratne zločine. Viktor Ivančić za Novosti.

10.07. (00:00)

Ćakula oko pošipa

Robi K: Slučaj Rogač

Odma do kuće od mog dida na Šolti je parcela od pokojnog barba Jerka. Na parcelu je doštekćao neki barba sa žutim bagerom. Onda je moj dida u roku munja dojurijo iz dvora. Dida je stao isprid bagera i raširijo je ruke. Pozva ga je na drink.

Barba Ferdo je potegnijo guc pošipa i rekao je: „Ma daj nemoj me činit smijat, fosilac! Nisan ti ja kriv šta su te ćopile godine pa si propuva! Znaš da mi malo bacaš na Bajdena!“ Dida je raširijo ruke: „Šta fali Bajdenu?“ Barba Ferdo je rekao: „Kako šta fali, jebate? Pa viš da ne zna ko mu glavu nosi! Ne može pogodit vrata, čoviče, koma ga je gledat! Ima miljon godina, a na čelu je najveće svjecke sile!“ Dida je rekao: „Pa šta je tu loše? Bajden se ujutro lipo probudi i promisli: Asti iruda, koga san ono danas triba zbombat? Iran ili Irak? Il možda Kuvajt? I pošto se ne može sitit, odluči da je najbolje ne zbombat nikoga, da slučajno ne falije… Starost ti je izvor mudrosti, moj Ferdo, samo šta to ne bere tvoj mladi mozak!“ Novo poglavlje iz Bilježnice Robija K.

05.07. (20:00)

Savjest liberala je napokon umirena

Ivančić: Šifra Fedjukin

Usredišnjoj dionici priče „Grobnica za Borisa Davidoviča“ Danila Kiša opisani su dugotrajni i iscrpljujući pregovori između isljednika staljinističke tajne policije Fedjukina i utamničenog revolucionara B.D. Novskog o sadržaju lažnog priznanja koji će potonji potpisati. Da je optužba za špijunažu, sabotažu i neprijateljsko udruživanje u cijelosti izmišljena, obojici aktera bilo je jasno, no ipak je svaki od njih nastojao da se sadržaj i ton službenog „priznanja krivnje“ u što većoj mjeri prilagodi onome što je tog trenutka smatrao vlastitim interesom. Tražio se kompromis između dviju suprotstavljenih težnji. Zanemarimo li spomenute nijanse, tako, ključna razlika u „pregovaračkim pozicijama“ B.D. Novskog i J. Assangea leži u činjenici da režim koji je tiranizirao onoga prvog nije sebe nazivao demokratskim.

Učini li vam se da politički dogovoren rasplet “slučaja Assange” sam po sebi potvrđuje kako je bila riječ o političkome suđenju, to je signal da se niste sasvim udobno smjestili u ciničnu matricu održavanja statusa quo, pa utoliko i razlog za brigu, jer fond sumnjivaca postaje sve širi. Viktor Ivančić za Novosti.

26.06. (14:00)

Bog u navijačkom dresu

Bilježnica Robija K.: Misa za naše momke

Dida je pitao: “A o čemu si pizdija na misi?” Don Joso je rekao: “Ma znaš šta, malo mi je dokurčilo uvik ponovo čitat Pavlove poslanice Rimljanima, Korinćanima i Bračanima, koga se za to briga? Pa san pozva ekipu da se pomolimo da sutra bog pomogne našin momcima na evropskon prvenstvu…” Mama je podviknila: “Bravo! Tako i triba!” Tata je rekao: “Sad je našin momcima bog najvažniji igrač!” Don Joso je rekao: “I rulja je to super primila! Otprašili smo po desetak očenaša i zdravomarija, a onda je krenilo drukanje i navijanje, pa pisma, ono, ajmo naši, ubićemo-zaklaćemo, znate i sami kakvi je naš svit…” Mama je rekla: “Nego šta! Ma svaka van čast, don Joso!” Tata je rekao: “Koji će nan kurac vira i crkva ako bog neće igrat za nas!” Don Joso je počeškao se po ćiverici: “Jedino šta je crkvi bilo zapopizdit vruće…”Novo poglavlje iz Bilježnice Robija K.

21.06. (22:00)

Ako te pozovu, pa nije red da odbiješ

Ivančić: Avionska sreća

Nije, naime, pravo pitanje što radi Njonjin potomak u državnome zračnom prometalu, već zašto je u njemu Njonjo, kojem hrvatski porezni obveznici, mada ih nitko nije pitao za dopuštenje, masno plaćaju da bi u Njemačkoj “bodrio naše momke” i ugradio se kao korisnik počasne lože u jedan nacionalistički ritual. Pošto je ta perverzija pretvorena u “uobičajenu praksu”, famozno Povjerenstvo – poput institucije izašle iz Kafkina romana – propituje je li u okviru legitimirane abnormalnosti došlo do kakve devijacije.

Neprelazna distanca između jednakih i jednakijih u svakom slučaju ostaje ista. S jedne strane prosječan Hrvat koji uz kriglu piva u mjesnome kafiću, s pijanim i krezubim kompanjonima, s majicom u kariranom dezenu, demonstrira svoje rodoljublje urlajući u smjeru televizijskog ekrana, a s druge onaj koji o njegovome trošku leti ka svečanoj berlinskoj loži, ugodno odlijepljen od sure životne realnosti, na nekih desetak tisuća metara od zla. Viktor Ivančić za Novosti

13.06. (17:00)

Nije satira za svakog

Ivančić: Gas običnih ljudi

Čega je pametnome dosta? Pa dosta je, valjda, elemenata da se shvati smisao šaljivoga čina: Stephen Bartulica, dakle, nakon što je lažirao podatke u imovinskoj kartici, nakon što se pokazalo da uz otplatu dvaju kredita u njegovu kućnom budžetu može mjesečno ostati svega par desetaka eura, nakon što je javno obznanio da životne troškove njegove obitelji financira njegova majka, dolazi u crvenom Ferrariju na proglašenje izbornoga trijumfa, slavodobitno se penje na binu, tronutim tonom poručuje da će u Europskome parlamentu biti “glas običnih ljudi” i da je Bog na njegovoj strani… Jedina zajebancija u slučaju Bartuličina Ferrarija je što se to nastoji prodati kao zajebancija. Njegov pokretni simbol luksuza nije nimalo apstraktan – tim više što ga vozi osuđeni kriminalac – i samo ga stroga redukcija intelekta šaljivdžije, a onda i neizbježno odsustvo morala, sprječava da juri u samokritičnom smjeru. Viktor Ivančić za Novosti.

06.06. (21:00)

'Zlatno europsko pravilo: onima kojima ukazujete povjerenje ukazuje se blagostanje'

Ivančić: 30 napomena o EU-izborima

  • 1. Kada dvojica politički suprotstavljenih kandidata na izborima za Europski parlament, recimo Tonino Picula i Stephen Bartulica, zahvaljujući vašim glasovima steknu pravo na mjesečna primanja koja su desetak puta veća od prosječne plaće u Hrvatskoj (što se umnožava i nizom drugih materijalnih beneficija), razlika između njih i vas postaje takva da se razlike među njima dvojicom mogu smatrati besmislenima.
  • 3. To također znači da i Tonino Picula i Stephen Bartulica – jedan kao lažni socijaldemokrat, drugi kao zatucani konzervativac – šalju prijateljske signale i nastoje vam se prikazati politički bliskima zato – i samo zato – da bi vam postali klasni neprijatelji.
  • 4. Klasnome neprijatelju poželjno je suprotstaviti se svim dostupnim nasilnim metodama, ali je korisnije i svrsishodnije ne glasati za njega.
  • 5. Današnjim odricanjem od glasanja za članove Europskog parlamenta, drugim riječima, sprječava se sutrašnje krvoproliće.
  • 10. Ukoliko ne želite nositi etiketu nekoga tko drži da su svi političari isti, uvijek možete reći da ste svoj glas u mnogo većoj mjeri uskratili Bartulici nego Piculi, ili obratno.
  • 25. Ako je Dubravka Šuica od 2013. godine, otkad ordinira u centrali Europske unije – što kao parlamentarna zastupnica, što kao članica Komisije – samo po osnovi redovnih mjesečnih primanja inkasirala oko dva milijuna eura, za što bi prosječnoj hrvatskoj radnici trebalo više životȃ, najmanje što si ta radnica može priuštiti je da Šuicu svojim izbornim glasom, umjesto u Bruxelles, pošalje u vražju mater.
  • 26. Pošto Europski parlament igra sve manju ulogu u kreiranju tzv. europske politike, iako ga biraju građani, dok sve važne odluke donosi Europska komisija, iako je biraju pripadnici političke klase među sobom, i to najogavnijim nagodbama i trgovinom, znači da demokratska procedura služi kao alibi za dokidanje demokracije u višim centrima moći.

Viktor Ivančić za Novosti…

31.05. (23:00)

Zakamuflirana programska mržnja

Ivančić: Showinistička farsa

Koalicija DP-a i HDZ-a ostvaruje se kao savez šovinista i showinista. Šovinisti brinu da Srbi budu protjerani iz prostora političkog odlučivanja, kad ih se već ne može protjerati iz Hrvatske, dok showinisti domišljaju kako da se šovinistički zahtjevi usvoje, a da to izgleda manje odvratno nego što uistinu jest.

Kako bismo onda, za potrebe ovoga teksta, mogli definirati politički showinizam?

Kao skup demagoških praksi i propagandnih manevara kojima se šovinizam legitimira. Showinizam je tu da uz pomoć opsjenarskih trikova ispegla i bagatelizira široki asortiman šovinističkih gadosti. Da nasilju – zasad kroz pregovarački igrokaz – osigura auru revijalne rutine i smjesti ga u sferu društvene normalnosti, tako da više nitko i ne postavlja temeljno pitanje. Viktor Ivančić za Novosti.

28.05. (19:00)

'Moramo istražit jel van sin popija triske zato šta je zločest il zato šta je Hrvat'

Bilježnica Robija K.: Upis u mladež

Onaj Kane Šteta iz mog razreda je išao da će se upisat u mladež Houmlend muvmenta. Njega su u kamcelariji od Houmlend muvmenta primili oni barba Buzdo i barba Puzdro. Barba Buzdo je njemu rekao: „Pa nemoš ti ka pičkulinac od devet godina svatit program Houmlend muvmenta, čoviče! To je za tebe teška filozofija!“ Kane Šteta je rekao: „Kako ne mogu svatit program kad san ga naučija napamet!“ Barba Puzdro je dignijo ombrve: „Cili program? Da čujen!“ Kane je isprsijo se i rekao je: „Srbi su govna!“

Barba Buzdo i barba Puzdro su pogledali se. Onda je barba Puzdro rekao: „Dobar je mali, jebate!“ Barba Buzdo je rekao: „Stvarno je napredan za svoje godine!“ Kane je pitao: „Oćul sad dobit crnu uniformu?“ Barba Puzdro je rekao: „Još neš! Prvo se tribaš par miseci dokazat na terenu!“ Kane je klimnijo sa glavom. Barba Buzdo je pitao: „Jel imaš kojeg Srbina među frendovima?

Pošto se mi u Houmlend muvmentu ne družimo sa Srbima!“ Kane je rekao: „Neman!“ Barba Puzdro je rekao: „Sigurno? Uvatimo li te da igraš na balun il na franje sa nekin Srbinom, isti sekund letiš iz mladeži! Kapito?“ Kane je rekao: „Kapito!“ Barba Buzdo je rekao: „Jel može sad jedno intimno pitanje? Zašto si se odlučija učlanit u Houmlend muvment?“ Kane Šteta je rekao: „Mama mi je Srpkinja!“

Novo poglavlje iz Bilježnice Robija K.

25.05. (13:00)

Ozakonjeno bezakonje

Ivančić: Olovo zakona

Sudsko vijeće pod predsjedanjem Đure Sesse koje je odlučilo nezakoniti otkaz Hrvoju Zovku proglasiti zakonitim, te time legalizirati i zapečatiti višegodišnje mrcvarenje predsjednika HND-a, nije se rukovodilo ni “zakonom”, ni “činjenicama u spisu”, ni “stabilnom sudskom praksom”, nego su tom presudom Sessa i gospoda iz sudskog vijeća iskazali lojalnost partijskoj centrali sa stolnim mjestom u Banskim dvorima.

Nu, govoriti na takav način “nije dopustivo”, upozorava visoki pravosudni personal. Naizgled lakonska fraza iz saopćenja Vrhovnoga suda bolje od bilo čega drugog dočarava prilike u kojima se krčkaju hrvatski novinari: sve je više onoga o čemu “nije dopustivo” govoriti i sve više onih koji to propisuju. Viktor Ivančić za Novosti.