Japanska umjetnica Yayoi Kusama proglašena je najpopularnijom umjetnicom na svijetu za 2014. Njezine prepoznatljive strukture na točkice i instalacije od ogledala dnevno su privlačile oko 9.000 ljudi. Njezinu izložbu ‘Beskrajna opsesija’ pak vidjelo je više od dva milijuna ljudi. T-Portal, style.com
Danijela Ucović, kustosica galerije The Hub of Fine Arts rekla je da izložba donosi dašak Europe s početka 20. stoljeća i koncipirana je da bude edukativna, ali i lijepa. Djela iz naše kolekcije nalaze se u enciklopedijama i izlagana su u najvećim svjetskim muzejima, MoMA-i, Ermitažu, Albertini, Royal Academy of Arts London i sretni smo što jedan njezin dio možemo prikazati u Zagrebu, napomenula je. Fondacija okuplja predstavnike najvažnijih stilova tog razdoblja, odnosno modernizma, a temelji se na sjecištu različitosti perioda u kojemu su se miješali stilovi, što je predočeno i na izložbi, od apstrakcije i kubizma do fovizma i impresionizma. HRT
“U kulturnom sektoru, a posebno u civilnom društvu, prevladava projektna logika nestabilnog, ali i nedostatnog financiranja, zbog čega su mnoge organizacije ovisne o mnogostrukim izvorima prihoda. Tržište je nerazvijeno, prostorni i drugi resursi su neadekvatni, nedostatni… Temeljna se egzistencija osigurava radom na više poslova u više organizacija, a čak i kod poslodavaca u drugim sektorima, ili zahvaljujući obiteljskoj potpori”, kažu iz Zaklade Kultura nova. U suvremenom svijetu su nam svima priroda poslova koje radimo, internet i društvene mreže poremetile fokus i koncentraciju. Prva priznajem da nemam kapaciteta za fokusirano i efikasno u kontinuitetu odraditi puno radno vrijeme. Nakon dva sata pisanja neke natječajne prijave paše mi protegnuti noge, staviti veš da se pere i ručak da se dinsta na laganoj vatrici. Pa onda opet radim dva sata, obavim neke telefonske dogovore, isplate honorara i sl. pa ispružim noge na kauču i pojedem ručak gledajući neku dobru seriju. Budimo realni, onda opet radim popodne i završavam nedovršene poslove… Jelena Hadži-Manev za Večernji.
Vlatka Horvat umjetnica je koja se u svom radu, koristeći različite medije i forme izražavanja – od skulpture, instalacije, crteža, kolaža i fotografije do performansa, videa, pisanja i izdavaštva – bavi rekonfiguriranjem prostora i društvenih odnosa koji u njemu djeluju. Na toj postavci nastaje i njezin najnoviji projekt Priručnim sredstvima kojim predstavlja Hrvatsku na 60. Venecijanskom bijenalu. Usprkos okviru čitave manifestacije koja se bazira na reiteraciji nacionalnih odrednica, država i granica, mi otvaramo pitanje pripadanja na osnovi nekih drugih načela. Sama struktura nacionalnih paviljona naglašava tko je odakle, tko gdje pripada. Ta se pitanja često postavljaju u kontekstu migracija, pogotovo kad se načela pripadnosti i identiteta dovode u pitanje ili postaju višeslojna i maglovita. Kulturpunkt
Na Venecijanskom bijenalu koji se otvara idućeg mjeseca Hrvatsku će predstavljati projekt Vlatke Horvat “Priručnim sredstvima”. Horvat je međunarodno priznata umjetnica, Bijenale je prestižna svjetska manifestacija, ovo je dakle stvar od nacionalnog značaja: nimalo čudno što se na nedavnoj press konferenciji u zagrebačkom Muzeju suvremene umjetnosti, uz autoricu izložbe i kustosicu Antoniu Manjaču, pojavila sama ministrica kulture Nina Obuljen Koržinek da se pohvali angažmanom svoga ministarstva oko važnog i skupog projekta. A s obzirom na krovnu temu izložbe “Stranci posvuda”, koju je osmislio ovogodišnji kurator Adriano Pedrosa, njeno je ministarstvo – treba priznati – dobro odabralo tko će nas predstavljati.
Ne samo zato što je Vlatka Horvat veći dio života i karijere provela u inostranstvu, u SAD-u i Velikoj Britaniji, niti zato što se dugi niz godina bavi krhkim i prekarnim društvenim odnosima, nego i zbog koncepta “Priručnih sredstava”. Zamisao je, saznali smo na pressici, jednostavna, ali slojevita: Horvat će u Hrvatskom paviljonu izlagati radove svojih kolegica i kolega, redom migranata i “stranaca” u novim domovinama, koje će joj oni slati neformalnim mrežama i kanalima, preko zajedničkih prijatelja i poznanika. Projekt od nacionalnog značaja pretvorit će se tako u internacionalnu priču o međusobnoj pomoći, prijateljstvu i solidarnosti. Boris Postnikov za Novosti.
Među ponuđenim remek-djelima istaknula se slika Djevojka koja se odmara Vlahe Bukovca, naslikana 1909. godine. Nakon cijelog stoljeća prvi put je izložena u Hrvatskoj, čime je izazvala poseban interes kolekcionara. Unatoč početnoj procjeni vrijednosti između 45 i 65 tisuća eura, djelo nije našlo novog vlasnika unatoč ponuđenim cijenama koje su dosegle i 74 i pol tisuće eura. Nasuprot tome, jedno od najznačajnijih kulturnih dobara – Meštrovićev kapitel, nastao 1940. godine, prodan je po visokoj cijeni. Iako je izostao uspjeh u prodaji Bukovčeve slike, aukcija je ukupno privukla interes kupaca za 80 domaćih remek-djela, s ukupnom prodajnom vrijednošću od 200 tisuća eura. Ovi rezultati jasno pokazuju dinamiku tržišta umjetnina u Hrvatskoj i interes kolekcionara za vrijedna kulturna dobra. (Tportal)
Svoje uratke objavljuje na Youtube-u, Instagramu…
S obzirom na razvoj novih tehnologija lako je pomisliti da je digitalni arhiv jednostavno rješenje za pohranu internetske umjetnosti. Ipak, za njeno cjelovito očuvanje potrebno je puno pažnje, znanja i sustavne podrške. Da bismo razumjeli kompleksnost očuvanja internetskog rada, vrijedi povući nekoliko paralela između arhiviranja net arta i arhiviranja weba. Oboje imaju značajne izazove koje treba savladati – brzo mijenjanje tehnologija za stvaranje i reprodukciju, poput novih verzija HTML-a i CSS-a, programskih jezika backenda, internetskih protokola, funkcionalnosti web preglednika, kao i programa i alata koji se koriste za izradu djela. U članku Metode zaštite internetske umjetnosti kustos zadarske Galerije umjetninaAnte Orlović ističe da su metode emulacije i migracije najučinkovitije. Kulturpunkt
Znaju ga i oni koje umjetnost inače ne zanima baš puno. Muškarac čija je anonimnost njegov zaštitni znak, čovjek kojeg se smatra autorom čuvenih grafita, a spektakularnim akcijama, kao što je uništavanje svog vlastitog djelanakon što je prodano na dražbi za poveću svotu novca, Banksy je postao nešto kao Robin Hood svijeta umjetnosti, duh slobode, istovremeno i kritičar i šaljivdžija. Doživeti Banksyjev rad, a da to nije na posteru ili na Instagram-nalogu samog umjetnika, nije lak potvat. Ulična umjetnost je kratkog vijeka, to je priroda te umjetničke forme. Lakše od putovanja po svijetu je otići na neku Banksyjevu izložbu. Kako je umjetnikova slava rasla, sve su brojniji bili pokušaji da ga dovede u muzejske prostore. Jednu izložbu je Banksy čak i autorizirao – pod naslovom „Cut & Run” i uglavnom je pokazivala šablone koje umjetnik koristi za prskanje sprejom. Trenutna izložba je neautorizirana, a vidjelo ju je više od dva milijuna ljudi. Što o tome misli sam Banksy ili je i on u tajnosti povezan s njezinom organizacijom, nije poznato. DW
Anegdota iz naslova samo je jedna od mnogih ovog vremešnog umjetnika Zvonimira Krancelbindera (97) iz Podravine, čije je cijelo dvorište ukrašeno skulpturama koje je sam izradio, kao i sakralnim pa i apokaliptičnim natpisima. Samouk je slikar, a u svijet boja ušao je izučivši soboslikarski zanat. Kao vjerniku, sakralnost se do dana današnjeg proteže njegovim radovima. No on suprotstavlja vjeru crkvi na koju ne gleda blagonaklono. Svećenici su prva buržoazija. Stalno prilagođavaju svoj nauk kako bi pogodovao toj privilegiranoj kasti. Kritičan je i prema hrvatskom društvu koje se deklarira kao demokratsko. Kaže, stotine je stranaka, a naznakama bilo kakve ideologije niti traga. Imao je burnu mladost, preživio i Drugi svjetski rat, a zbog svojeg je izričaja bio i na meti UDBE. Slike koje danas izlaze iz njegova ateljea obiluju socijalnom tematikom. Prikazuju seljački, kmetski život kojem je zajednički nazivnik bijeda. Vidite po mojim radovima da nisam desničar niti ljevičar. Nitko od njih nema ideju za koju bi se čovjek mogao uhvatiti. Kaže da živi od 79 eura mirovine, ali srećom pomažu mu supruga i sin. Glas Podravine