Žedno uho nakon 16 godina ostalo bez novca iz Ministarstva, sele koncerte u Tvornicu - Monitor.hr
20.09.2016. (12:49)

Žedno uho nakon 16 godina ostalo bez novca iz Ministarstva, sele koncerte u Tvornicu

Nakon gotovo dvadeset godina djelovanja, od čega je posljednjih 16 dobivalo potporu Ministarstva kulture Republike Hrvatske, Žedno uho, odnosno tvrtka Žednouhi Koncerti d.o.o. koja je u posljednjih 6 godina nositelj projekata koji stoje iza imena Žedno uho i SuperUho, u 2017. ostaje bez potpore od strane tog istog ministarstva te je prisiljena prilagoditi se novonastaloj situaciji. To znači da će ne samo doći do nekih promjena u idućoj godini, već će pripreme da se prebrodi 2017. krenuti odmah, pa se tako dva najveća jesenska koncerta koji se održavaju u okviru 17. festivala Žedno uho iz prostora Laube, radi nižih troškova, sele u Tvornicu kulture.

Pokretač i voditelj projekata iza kojih stoji Žedno uho, objavio je otvoreno pismo gdje objašnjava razloge gubitka potpore, odnosno preuzima odgovornost, i odluci da se navedeni koncerti presele u drugu dvoranu:

“Na samom početku bih želio naglasiti da je odgovornost za nastalu situaciju u prvom redu na meni jer ja sam taj koji je u proteklih 16 godina osmišljavao i pisao projekte, koji su od strane stručnih vijeća u pravilu dobivali najviše ocjene i za koje smo sve ove godine uredno dobivali potporu od strane Ministarstva kulture, a to znači da jednostavno nisam smio sebi dozvoliti da me mimoiđe informacija o promjeni rokova za predlaganje programa javnih potreba u kulturi Republike Hrvatske. No kad provedete cijelo ljeto radeći na središnjem godišnjem projektu, a to je naravno festival SuperUho, i kad se umjesto na sastancima i kavama s kolegama u Zagrebu, gdje bi o nastaloj promjeni zasigurno vrlo brzo čuli, primjerice nalazite u gotovo neprohodnoj šumi na samom ulazu u prekrasni Primošten, istoj onoj šumi gdje bi za nešto više od mjesec dana trebao biti smješten uređen festivalski kamp, onda ovakav razvoj događaja ne mora toliko čuditi.

Jedino za čime uistinu žalim je da nas dotično ministarstvo, koje sve naše detalje ima u svojoj bazi podataka, nije o nastaloj promjeni informiralo putem kratkog e-maila. To im ne bi oduzelo previše vremena, a nama koji smo ljeto proveli radno puno bi pomoglo. Ali to naravno nije njihova dužnost, moja je dužnost bila da se brinem o svojim projektima i zadanim rokovima, koji se doduše nisu bitnije mijenjali u proteklih 16 godina, jer od 2000. naovamo uvijek je krajnji rok za prijavu projekata bio sredinom rujna, pa otud moja očito pretjerana opuštenost po ovom pitanju.

Podsjetio bih ovom prilikom kako ovo nije prvi put da smo ostali bez potpore od strane Ministarstva kulture. Naime, prije 6 godina je naš nekada središnji godišnji projekt NO Jazz Festival (za neupućene NO je bilo skraćeno od “Not Only”) bez ikakvog objašnjenja istovremeno ostao bez potpore i od strane Ministarstva kulture i od strane Ureda za obrazovanje kulturu i sport Grada Zagreba, što nam nije ostavilo druge mogućnosti nego da ga ugasimo i stavimo u mirovanje do nekih boljih vremena koja nažalost nikako da stignu. Tako je s nekoliko potpisa presuđeno festivalu koji je ugostio brojne vrhunske svjetske ali i domaće glazbenike, među kojima su bile neupitne veličine kao što su: Dave Douglas, Bill Frisell, Charles Gayle, Ikue Mori, Hamid Drake, Peter Brotzmann, Ken Vandermark, Marc Ribot, Matana Roberts, Mats Gustafsson, Matthew Shipp ili Vijay Iyer, koji će primjerice nekoliko godina nakon nastupa na našem festivalu postati jednim od najnagrađivanijih i najtraženijih svjetskih jazz pijanista. A kad su odgovorni unutar ministarstva bez problema prihvatili činjenicu da se zbog njihove odluke gasi jedan takav festival, onda ih zasigurno ne bi nimalo zasmetalo gašenje i naših ostalih projekata.

Ali tu ću ih morati razočarati jer mi se nemamo namjeru predavati, pa tako već sad krećemo u pripreme za očito tešku 2017. godinu. Jedna od prvih mjera koje smo odlučili poduzeti je selidba dva naša najveća jesenska koncerta (Explosions In The Sky 22.10. / Swans 26.10.) iz Laube u Tvornicu kulture. Razlozi za takvu odluku leže u činjenici da su troškovi produkcije događaja ove vrste u Laubi čak tri puta viši nego u Tvornici kulture, pa bi u situaciji gdje gubimo dobar dio budžeta za 2017. bilo neodgovorno s naše strane potrošiti toliki novac na produkciju događaja koji će se održati do kraja tekuće godine. Premda smo u proteklih dvije godine bili sretni i zahvalni što nam je vlasnik Laube, po meni najljepše dvorane u zemlji, omogućio da tamo postavimo niz projekata (Electronic Beats Festival, koncerti Mark Lanegan Banda, Josea Gonzaleza, Mercury Rev i Ariela Pinka), prisiljeni smo zahvaliti mu se na dosadašnjoj suradnji i kroz uštedu koju ćemo postići izmještanjem navedenih koncerata u Tvornicu kulture olakšati sebi funkcioniranje tijekom iduće godine.

Istovremeno smo jako zahvalni vodstvu Tvornice kulture što su nam izašli u susret i oslobodili termine u svojoj dvorani, u kojoj su recimo Calexico u svibnju odsvirali po meni maestralan koncert, pri čemu se pokazalo da ovaj klub danas ima odlične tehničke preduvjete za realizaciju i najzahtjevnijih događaja.

Ono što nas ohrabruje da ustrajemo u daljnjoj realizaciji naših projekata je i potpora koju uživamo od strane Iskona – generalnog sponzora festivala SuperUho, tvrtke koja je uz samu financijsku podršku projektu u festival ugradila i niz dodatnih sadržaja koji su obogatili njegov program i mnogim posjetiteljima omogućili da festival napuste prepuni pozitivnih utisaka. Ove su godine to primjerice bile fenomenalne kreativne radionice za djecu i odrasle koje su se tijekom dana održavale u festivalskom kampu. Uopće ne sumnjam da nas iduće godine čekaju nova još kreativnija i zabavnija iznenađenja s njihove strane.

Jednako tako iza nas čvrsto stoji i Općina Primošten s kojom je dogovoreno potpisivanje petogodišnjeg ugovora o realizaciji festivala SuperUho, a kad se ovome pridoda podrška drugih zainteresiranih sponzora vjerujem da ćemo ipak uspješno prebroditi iduću godinu bez obzira na nezavidnu situaciju u kojoj smo se našli uslijed gubitka potpore od strane Ministarstva kulture.

Poručio bih na kraju onima kakvih nažalost još uvijek ima a koji će zasigurno slavodobitno ustvrditi kako je i vrijeme da se “nama parazitima” ukinu proračunska sredstva, da bi eventualnim gašenjem naših aktivnosti proračun Republike Hrvatske izgubio daleko više novca negoli smo iz tog istog proračuna dosad dobivali kao potporu za realizaciju naših projekata. Naime, činjenica je da se 1 kuna uložena u Žedno uho od strane države toj istoj državi vraćala najmanje dvostruko samo kroz naša plaćanja PDV-a i ostalih neophodnih davanja. Iznos koji je pak državni proračun uprihodio posredno kroz potrošnju naših gostiju, u prvom redu onih koji u sve većem broju pohode festival SuperUho, još je daleko veći. Dakle sveprisutna otužna i zaostala percepcija kulture kao vreće bez dna u koju se bespotrebno sipa javni novac u našem, ali i u slučajevima brojnih drugih pozitivnih primjera poduzetništva u kulturi, potpuno je promašena.

Hvala još jednom svima koji shvaćaju da su upravo umjetnost i kultura ono što ljude izdvaja od ostalih životinjskih vrsta i koji nam svojim angažmanom pomažu da ovo društvo činimo boljim”, završava Škugor svoje pismo.

Koncerti Žednog uha koji će se održati do kraja 2016. godine:

26.09. TIM HECKER / TAJGA&TUNDRA – Močvara
28.09. FREAKWATER – Močvara
30.09. FEAR OF MEN – Močvara
22.10. EXPLOSIONS IN THE SKY – Tvornica kulture
26.10. SWANS / ANNA VON HAUSSWOLFF – Tvornica kulture
01.11. RICHMOND FONTAINE – Močvara
04.11. IAMX – Močvara
14.11. MERCHANDISE – Močvara
17.11. RUSSIAN CIRCLES / HELEN MONEY – Vintage Industrial Bar


Slične vijesti

Prekjučer (12:00)

Sedam veličanstvenih i jedna truba emocija

JazzHR festival vraća se s glasovima koji nadilaze granice

Proljetna edicija JazzHR festivala održat će se od 14. do 16. svibnja u zagrebačkoj Tvornici kulture, donoseći sedam nastupa vrhunskih jazz umjetnica. Među izvođačicama su Thana Alexa, Mirna Bogdanović, Maja Rivić, Nina Strnad i Štěpánka Balcarová, a program uključuje i Obradovic-Tixier Duo te mađarsku glazbenicu Rózu Hárs. Festival pod vodstvom Lane Janjanin slavi raznolikost, improvizaciju i suvremeni jazz izričaj, a early bird ulaznice dostupne su putem Entria. tportal

28.04. (09:00)

Brine li se tko za konje?

Koncert na Hipodromu mogao bi se čuti čak do Sljemena, udaljenog 12 kilometara

U praksi se za velike koncerte na otvorenom planira sistem s više razglasnih točaka za bolju distribuciju zvuka. Bez obzira na to, može se računati s razinama od oko 120 decibela blizu izvora, što je usporedivo sa sirenom hitne službe na maloj udaljenosti ili grmljavinom neposredno iznad vas. Jasno će se čuti u Dugavama, Trnju, na Trešnjevci, sve do Glavnog kolodvora. Nešto slabije, na razini pozadinske buke, čut će se do Maksimira, Šalate, Pešćenice, Črnomerca, Španskog i Buzina. Ovaj koncert, koji se već sada naziva najvećim koncertom na svijetu, predstavlja značajan organizacijski izazov. Poseban naglasak stavljen je na sigurnost i promet. Stručnjaci, uključujući ekipu fizičara, moraju prije koncerta odrediti potreban broj koridora za prolaz, sanitarnih čvorova, zaštitara, lokaciju parkinga i cjelokupnu organizaciju. tportal

03.04. (01:00)

Dost dobar gužvanac

Prema Guinessu, najposjećeniji koncert u povijesti je Jeana Michela Jarrea, gledalo ga je 3 i pol milijuna ljudi

Prema Guinnessovim podacima, koncert je s plaćenim ulaznicama pratilo pola milijuna ljudi, a ukupna brojka gledatelja iznosila je 3,5 milijuna. Umjetnik kojeg ćemo ovoga ljeta imati priliku gledati u pulskoj Areni postavio je taj rekord 6. rujna 1997. godine u Moskvi, u kojoj je nastupio povodom proslave 850. obljetnice grada. Tu negdje je i nastup Roda Stewarta na brazilskoj Copacabani 1994. No, točan broj je teško reći, pogotovo kad u to vrijeme nije bilo dronova i kamera u 4K rezoluciji i umjetne inteligencije koja bi brojala glave na snimkama.tportal, Index

02.04. (16:00)

Pozdrav Azri, makar s nekog drugog hipodroma

Jurkas: Samo bi još jedna osoba možda mogla postići ovo što je Thompson, samo da želi – Branimir Štulić

Bi li itko drugi mogao izazvati ovakav interes za koncert u Hrvatskoj? “Da ga to zanima i da je u autorskom naponu, možda bi mogao Štulić, ali nitko više. Da se odluči vraćati iz Amsterdama i da hoće prodavati nostalgiju kao što to Bregović radi. Mogao bi, otprilike, taj red veličine. Ali mislim da nitko drugi ne može” – kaže glazbeni kritičar Anđelo Jurkas za Index. Ipak, Thompson je, svakako puno više od Štulića, specifičan po tome što je istovremeno zabavljač i politički simbol. Zadnjih desetljeća Thompson takvo ponašanje ne potiče, ali ga ne može ni kontrolirati jer se, govori Jurkas, “stalno provlači mit o njemu kao nacionalnom zaštitniku”. Jurkas napominje kako u Hrvatskoj kronično nedostaje senzacija, pa onda javnosti dobro dođe netko kao Thompson, iako su njegove poruke već repetitivne.

31.03. (09:00)

Gradacija spašava, ali bez Bebeka

Bijelo Dugme u Areni Zagreb: Lisac u kokošinjcu

Dio nastupa u kojemu je pjesme iz svoje faze pjevao Mladen Vojičić Tifa kojeg je, htjeli mi to priznati ili ne, vrijeme fizički nagrizlo toliko da su mu glasnice na rubu, a i mogućnost kretanja prilično ograničena. Cijeloj zvučnoj slici ne pridonosi ni činjenica da bend nastupa sa samo jednom gitarom, onoj u krilu Gorana Bregovića koji više ne svira ni dovoljno čvrsto niti dovoljno vrsno za ovakvu formaciju. Ipak, atmosfera u publici je na razini, jer upravo posjetitelji vode glavnu riječ i pjevaju ono što Tifa ne može i svojim grlima krpaju rupe koje bend ostavlja u svom zvuku.

S Alenom Islamovićem na pozornici stvari napokon zvuče kao pravi koncert, on je i vokalno i fizički u mnogo boljoj formi od tri godine mlađega Tife, a i repertoar je ovdje više načičkan pjesmama koje su krojene po mjeri zborskog pjevanja masa. Ako je koncert doživio kvantni skok Alenovim setom, onda bi se treći čin ili prošireni bis moglo usporediti s lansiranjem u svemir, jer bend izlazi s dva pjevača, zborom, gudačima i puhačima, i sve odjednom napokon zvuči kompletno i izvrsno… Ivan Laić za Ravno do dna

18.03. (20:00)

Pumpaj, pumpaj

Tri koncerta, dva prostora, jedan dan: TBF, The Siids i Ogenj

Zoran Stajčić je ove subote bio na čak tri koncerta: Rasprodani Lisinski na TBF-u i Jazz orkestar HRT-a – Bilo je to solidnih sat i 45 minuta programa sa zgusnutim općim mjestima TBF-a i apsolutno nije bilo prostora za bilo kakvo nezadovoljstvo nakon večeri u kojoj se dobro pumpalo (uz napomenu kako se maestro mogao malo više opustiti (Ravno do dna). Za Ogenj u Bogaloo-u tvrdi kako je uspio skupiti 150-200 ljudi, što očito govori kako ekipa koja glasa na Dori ne posjećuje klupske koncerte, ili da se televoting jednostavno pumpao – jer koncert je bio održan u dobro vrijeme za njih (Dakle, gdje su ti silni navijači, jer ako ta koncertna situacija nije diskrepancija, onda ne znam što jest? Ne mogu čak ni eventualno ljubomorno reći da imaju hit ili neki zarazni groove, već samo ustanoviti, kao i nakon njihovog prvog albuma, da stvarno i dalje ne čujem i ne vidim neki ozbiljniji potencijal tog benda.). S druge strane, tu su bili riječki The Siids u manjoj dvorani Boogaloo-a koji su “došli podijeliti ugođaj, dok su drugi došli privući pažnju” (Ravno do dna)… ima i Muzika svoj report.

08.03. (00:00)

Između Tvornice i Arene

Zagreb propušta muzičare koji nisu arenski jer nema prostora normalnih za velegrad

Dok je Dom sportova pod sanacijom, iz Vide TV su se zapitali ima li u Zagrebu kapaciteta za koncerte. Tvornica spada u najveće klupske prostore koje Zagreb nudi, a ona može primiti oko 1000-1500 ljudi. No, za bendove koji su za nešto veću publiku i nemaju nekog izbora. Nije isto četiri Boogaloo-a, odnosno četiri dana koncerata zaredom i jedan koncert na Šalati. Postoji mnoštvo izvođača koji mogu privući i do 8 tisuća posjetitelja, no za njih je Arena prevelika, koja može primiti i do 20 tisuća. Fali jedan prostor za nešto između, zbog čega se propuštaju potecijalni i dobri izvođači, kažu sugovornici za Vidu. Ravno do dna