Nekad polja, danas platforme
Živimo da bismo radili, a radnička prava postala su individualna odgovornost i rizik
Više nije pitanje imate li posao nego koji posao i kako ga obavljate, jeste li privremeno ili povremeno zaposleni, imate li pravo na godišnji odmor, jeste li kreditno sposobni, možete li osigurati stambeno pitanje... za Prvi maj na tportalu su razgovarali s Teom Škokić iz IEF-a: Ako je rad do polovice prošlog stoljeća uglavnom bi vezan za obitelj i lokalnu zajednicu, nakon toga u socijalizmu za kolektiv i širu društvenu zajednicu, danas je on individualiziran tako da sami snosimo odgovornost da ga nađemo i zadržimo. Većina ljudi i dalje radi u relativno stabilnim oblicima zaposlenja, posebice u javnom sektoru, no nemali je broj ljudi koji rade na određeno, sezonski ili kroz različite fleksibilne angažmane – kaže, uz naznaku da sve više postaje prekaran, a promjena paradigme samog rada zbog kojeg gubi svoj moralni i institucionalni okvir. Posebno su ugroženi mladi i strani radnici koji se suočavaju s kršenjem prava i izolacijom.


