Nenad Polimac piše o nevjerojatnom slučaju do koje mjere može otići animozitet između dva velika autora hrvatskog filma – Veljka Bulajića i Antuna Vrdoljaka. Naime, uočio je da je u Bulajićevoj monografiji “Veljko Bulajić: Vlakom bez voznog reda u povijest filma” na jednoj fotografiji iz filma Rat Antun Vrdoljak jednostavno obrisan, kao da ne postoji. Inače, Vrdoljak je za tu ulogu dobio Zlatnu arenu. Uspjeli smo pronaći film na YouTubeu i može se pogledati u cijelosti, doduše u 360p rezoluciji i sinhroniziran na engleski – Rat (Atomic war bride) (1960). Jasno se vidi da je Antun Vrdoljak takoreći u svakom kadru. Inače, zanimljiv pokušaj SF filma katostrofe u neka romantična vremena.

Pon: Bio je ovo totalno Kolindin tjedan. Prvo je na Pantovčaku predstavila svoj leksikon demografskih mjera. Popuje. Ubada. Premalo su joj tanke ustavne ovlasti, izigrava kraljicu Viktoriju. Tražila je zajedničku sjednicu da strusi premijeru i ministrima kako trebaju raditi i što im ne valja. Stalno krititzira. Prima Markićku. Sri: “The biggest downside… is the freedom of movement of people” Čet: Kultura u gradu Zagrebu predana je u ruke osobi koja u toj mjeri skrnavi elementarno poimanje umjetnosti da je s njom nedostojno i razgovarati o bilo čemu na tu temu. Ali javni novac je ipak u njenim rukama pa – voila. Kulturnjaci u svojim djelima mogu promicati ideje koje nadahnjuju Hasanbegovića i Anu Lederer pa će biti i angažmana i financiranja. Pet: A što je DORH očekivao, baš me zanima. Da će im Mamić sjediti u krilu i čekati deportaciju u Remetinec?

Iron maiden – Aces High, live na Firenze Rocks Festivalu, 16.06.2018 [video_icon]

Priča o Ani Lederer, još jedna

Ako se zbroje zadnji zagrebački nastupi Prljavog kazališta, Nene Belana & Fiumensa, Psihomodo popa i Jinxa, unatrag nekoliko tjedana više od 40 tisuća ljudi platilo je ulaznice. I svojom lovom, voljom, emotivnom privolom, a ne silom prilika, napunilo koncerte domaćih pop i rock-izvođača održane na Zagrebovu stadionu u Kranjčevićevoj ulici, na Šalati i u Domu sportova, piše Hrvoje Horvat za Večernji. [expand trigpos=”below” title=”više” swaptitle=”manje”]Glazba ipak nije kutija riže, graha ili mlijeka, ili pak telefonski impulsi i litre benzina, pa se sa sigurnošću može tvrditi da nabrojeni glazbenici kojima je publika došla u posjet, itekako cijene svaku kunu, emocionalni zanos, napete vratne žile te pjevanje i pljeskanje koje su dobili… Očito je da su organizatori koncerata u ovo proljetno vrijeme sklono otvorenim prostorima pronašli načine kako zainteresirati masovnu publiku i pridodati rasprodane koncerte nizu godišnjih zagrebačkih festivala poput Pozitivnog koncerta, Brijačnice i drugih. Ponuda je velika kao nikada do sada, ali čini se da i publika osim odlaska u Irsku ili Njemačku voli otići i na dobre fešte. [/expand]

Dobri promišljatelj domaćih političkih odnosa Ivica Relković signalizira na jasan problem nejasnog odnosa tri glavne predsjedničke funkcije u državi: “Vrijeme je za ozbiljne rasprave o poziciji predsjednika države u Hrvatskoj. No iznimno je bitno da se rasprave vode neovisno o tome tko danas obnaša tri predsjedničke točke vlasti: predsjednika države, Sabora i Vlade. Čak nam je nebitno i jesu li to osobe iz istog političkog dvorišta (iako formalno predsjednik države vraća “iskaznicu” svojoj stranci), jer je u Hrvatskoj nužno raspravljati o čistoći odnosa te tri predsjedničke pozicije bez obzira na moguću osobnu slogu ili privatne animozitete obnašatelja tih funkcija…” Globus/Jutarnji

Povjesničar Ivo Goldstein u emisiji “Nedjeljom u dva” [video_icon]

Nakon 20 godina zaštitni znak HTV-ove rubrike Oko sokolovo, Mateo Beusan, najavio je odlazak koncem Svjetskog prvenstva i tim povodom dao intervju za Slobodnu Dalmaciju: “HRT će me počastiti za dva desetljeća suradnje i vode me na finale SP u Moskvu… 20 godina rada na terenu, a potom je 22 godine bio kontrolor i delegat FIFA-e i UEFA-e… Ja sam za uvođenje VAR tehnologije. Protivnice ističu da će se gubiti puno vremena, a ja tvrdim da se ono i ovako gubi… [expand trigpos=”below” title=”više” swaptitle=”manje”]Znate li kako je teško raditi kad naši ispadnu, svaki dan iznova analizirati sporne trenutke, vrtjeti snimku nekoliko puta. Četiri utakmice dnevno. To je baš odrađivanje… Puno je to truda, svaki ponedjeljak iz Dubrovnika za Zagreb ujutro u četiri sata, košulje ispeglat, spremit lijekove, vidit je li auto u redu… Jesu li točni iznosi od više od 200 tisuća kuna, odnosno više od pet tisuća po danu? – Jesu, samo nitko nije napisao da je riječ o brutto iznosima kao ni to da mi HRT ne plaća ni putu niti smještaj niti hranu… Tko će biti vaš nasljednik? – Možda Mario Strahonja.[/expand]

Za plutajući LNG terminal u Omišlju stigle četiri ponude, odluka o najboljem ponuđaču će biti objavljena u idućih nekoliko tjedana

Dubravka Ugrešić živi u Amsterdamu. Hrvatsku je napustila 1993. nakon medijske hajke zbog teksta ‘Čisti hrvatski zrak. Lakše se diše’ objavljenoga u Die Zeitu. Dobitnica je ovogodišnje Tportalove nagrade za najbolju knjigu – Lisica. Tportal ima intervju: “Odlučujuća mjesta u hrvatskoj kulturi zauzimaju nepismeni, ne mislim pritom bukvalno, ljudi poput akademika, ministara, profesora, kulturne birokracije, koji to postaju zahvaljujući rodoljubnoj, a ne stručnoj orijentaciji… – Od odlaska s radnoga mjesta na zagrebačkome Filozofskom fakultetu živite i preživljavate kao slobodnjak. Osjećate li se slobodno? – Da, osjećam se slobodno i svjesna sam toga da sam se izborila za veliku privilegiju. Usput rečeno, nema slobode bez osobnoga rizika i odgovornosti.”

Gastro ponuda na Foofballerki na zagrebačkom Strossmayerovom trgu, istražio Jutarnji

Svjetska zdravstvena organizacija procjenjuje da na svijetu od depresije boluje 322 milijuna ljudi, a posljednjih desetak godina broj oboljelih se povećao za 18 posto. Dijagnoza? Ako ste bezvoljni i žalosni bez razloga, ako ne vidite u životu ni zadovoljstvo ni perspektivu, ako nemate teka ni sna, ako vas preplavljuje beznađe te osjećaj krivnje, ako razmišljate o suicidu – e, pa, i vi ste među potištenima, piše Boris Beck u svojoj kolumni za Tportal

Što da radi država koja ima najdulju kopnenu vanjsku granicu EU u doba kad problem migranata može – kako kaže njemačka kancelarka Angela Merkel – uništiti Europsku uniju? Od geografskog položaja se ne može pobjeći ili ga promijeniti, ali ga se može iskoristiti. U tom kontekstu odvija se trenutačno najvažnija vanjskopolitička inicijativa Hrvatske, i to nizom bilateralnih i multilateralnih sastanaka s partnerima u EU i izvan nje.
Dobar članak o temi ima Deutsche Welle.

Nacionalizam i desničarska orijentacija mnogih europskih vlada vuku korijene još iz 80-ih godina, kada je Kina pokazala da može postojati i kapitalizam bez liberalne demokracije. Kina je u privrednom bumu opovrgla široko rasprostranjenu pretpostavku da su demokracija i tržišna privreda dvije strane jedne medalje i da jedno bez drugog ne mogu. Nakon stupanja na dužnost Vladimira Putina u Moskvi, model “kapitalizam bez liberalne demokracije” je prekoračio Amur. A s pobjedom Viktora Orbana 2010. taj obrazac je ušao u EU. [expand trigpos=”below” title=”više” swaptitle=”manje”]U Italiji i Austriji su prijatelji mađarskog premijera viktora Orbana već na ključnim pozicijama. U Francuskoj, Nizozemskoj, Belgiji, Danskoj, Norveškoj, desničarske stranke Orbanovog tipa mogu računati s potencijalom od 15 do 30 posto. Njemačka sa svojom AfD nije daleko od toga…[/expand]

Filip Hrgović: Ljudi u boksačkom savezu su paraziti, uhljebi i miševi, a moj trener ne može dobiti ni pola plaće

‘Žene varaju svoje muževe zato što ih vole i žele spasiti brak’

14:00 Kostarika – Srbija 0:1 (skupina E)
17:00 Njemačka – Meksiko 0:1 (skupina F)
20:00 Brazil – Švicarska 1:1 (skupina E)

Ovaj članak na Tportalu donosi brdo zanimljivih podataka za zamisliti se (original je na Bloombergu sa još više informacija i linkova). Demografi UN-a predviđaju da će nas do 2050. godine biti 9,8, a do kraja stoljeća 11,2 milijarde. Za samo 12 godina, od 2011. do 2023., bit će nas za milijardu više, a u 18. stoljeću je bilo milijardu svih ljudi na zemlji. Nigerija je trenutačno po broju stanovnika sedma u svijetu, ali će s natalitetnom stopom od 7,06 do 2050. preteći SAD i postati treća najmnogoljudnija zemlja. (Đaba ti to kad te zemlja od 4 milijuna pobijedi s 2:0, doduše s nogometašima koji nisu stanovnici Hrvatske). [expand trigpos=”below” title=”više” swaptitle=”manje”]Zemlja koja dosegne 5000 dolara domaćeg BDP-a po glavi stanovnika gotovo nikada nema visoku stopu fertiliteta, piše Bloomberg, pa brz ekonomski rast nekih zemalja znači da se u njima smanjuje natalitet. Uz to se ova tranzicija danas događa mnogo brže nego u prošlosti. Ujedinjenom Kraljevstvu trebalo je 95 godina da se šestoro djece u jednoj obitelji smanji na troje, dok je Bocvani za to trebalo 24, Bangladešu 20, a Iranu samo 10 godina. Prema analizi podataka Svjetske banke iz 2011. o populacijskim trendovima u 197 zemalja, Hrvatska se nalazi na 172. mjestu, ali stoji čak bolje od Austrije, Njemačke, Španjolske… Do 2050. stručnjaci UN-a očekuju da će Hrvatska imati 728.000 stanovnika manje, ali Japan je još gori, oni će do 2050. izgubiti 27 milijuna ljudi. Danas je 77 posto Afrikanaca mlađe od 35 godina, a to znači da će rađati djecu, za razliku od Japanaca, među kojima je svaki drugi stariji od 46 godina. Mladi i snažni iz zemalja s upitnim standardom i zgromljenih ratovima, će htjeti emigrirati u bogate, ostarjele zemlje. Taj scenarij staroj Europi već je dobro poznat. Populacijska bomba neće eksplodirati, kako piše Bloomberg, ali svijet očekuje neko novo preslagivanje.[/expand]