• Mislim da je mainstream postao onaj koji se ruga i svađa pod patronatom vlasnika platforme X. Mainstream su oni koji su uspjeli dovesti do Brexita, oni koji provaljuju u Kongres, oni koji prijete smrću u komentarima pod punim imenom i prezimenom. Mislim da je mainstream onaj čovjek kojeg srpski predsjednik naziva jednim od najboljih novinara na svijetu, kao i onaj kojeg bivši hrvatski ministar vanjskih poslova naziva enciklopedistom i prosvjetiteljem. Mislim da je taj novi mainstream, kao i puno puta do sada u povijesti, polusvjesno, kukavički, čuvajući svoje pozicije i fotelje, omogućio stari mainstream i sada će ga u toj takozvanoj turbo izbornoj 2024. godini gledati sa svake šalice, majice, sa svakog memea ili plakata na društvenim mrežama. Slika mainstreama današnjeg svijeta izgleda ovako: spuštene obrve, duboko usmjereni pogled u kameru, stisnute usnice, nad licem razbarušena frizura…
• Postoji li i dalje vrijeme i mjesto za razgovor između mainstreama i mainstreama? Socijalno tkivo puca kada nema zajedničkog nazivnika za komunikaciju. U nesigurnom i preplašenom svijetu, u svijetu u kojem se ne vidi niti čuje, u kojem se bjesni i u kojem postoje paralelne stvarnosti, u 2024. prikazivat ćemo novi serijal N1(DIS)INFO. Ima li i dalje smisla govoriti o činjenicama ili o kontekstu, analizi svijeta i procesa pa tako i dezinformacijskih? I dalje mislimo da ima. Ivana Dragičević

– U jednome ste trenutku odlučili završiti svoju nastavničku karijeru i nastao je projekt Art Konculica koji spaja umjetnost i poduzetništvo. Možete li nam reći više o samome brendu – što je zapravo Art Konculica i kako se rodila ideja o nastanku?

• Da, u jednom sam se trenutku odlučila udaljiti od direktnog predavanja i uloge profesorice likovne kulture te sam pokrenula projekt Art Konculica ili liniju vlastitih dekorativnih proizvoda za uređenje prostora različite namjene. Art Konculica su slike, keramičke pločice i lampe – to je segment koji će se u bliskoj budućnosti prenijeti i na druge uporabne predmete i to je primjena apstraktnog u svrhu estetike, dekorativnosti i funkcije. Art Konculica se počela ostvarivati u vrijeme pandemije koje je predstavljalo zaustavljen trenutak i puno iščekivanja – u vrijeme koje je idealno da se oplemenim vlastitom energijom stvaranja, što nije jednostavan korak u kolotečini godina, srednjoj životnoj dobi i ozbiljnoj zdravstvenoj dijagnozi (multipla skleroza).
• Teško je reći je li moj put onaj koji bih preporučila kolegama s Akademije. Nije, jer je kreativnost slobodan put koji se traži. U protivnom smo izvođači prema zadanom predlošku – majstori zanata, umijeća bez emocija koje se moraju osjetiti u bilo čemu što radite. Sensa

• Hrvatska uvodi kazneno djelo femicida, oštrije kazne za silovatelje, ukida se zastara spolnog zlostavljanja djeteta. (Novilist)
• Slovačka predsjednica Zuzana Čaputova tužila šefa vodeće stranke uoči izbora Roberta Fica. (Index) Čaputová, njezina djeca i partner dobivali su prijetnje smrću, a napadi u javnosti ljetos su se intenzivirali. Bivšeg premijera i predsjednika stranke Smer-SD Roberta Fica optužila je da ju je svojim primitivnim ispadima učinio metom. (Peščanik)
• Njemačka preko Indije i dalje uvozi rusku naftu. (Aljazeera)
• Kripto mjenjačnica CoinEx hakirana za 29 milijuna dolara. (Lider)
• Estonija i Latvija kupuju njemačke raketne sustave. (Aljazeera)
• U Podgorici nepoznati počinitelji iskopali rupu do prostorije na Sudu u kojoj se skladišti dokazni materijal. (Nacional/Jutarnji)
• Europskoj industriji solara prijete bankroti, svi se nadaju brzoj reakciji EK. (Poslovni)
• Taylor Swift izdominirala na dodjeli MTV-jevih Video Music Awards: od 11 nominacija osvojila devet. (Novilist) Haustor i Taylor Switft i dalje imaju najprodavanije albume u Hrvatskoj. (Ravnododna)

• Od svih bivših kolonijalnih sila, Francuska održava najveće vojno prisustvo u Africi; primorava afričke zemlje da daju prednost francuskim interesima i kompanijama u javnim nabavkama i tenderima. Svojim bivšim kolonijama nametnula je monetarnu zonu Afričke finansijske zajednice (CFA), koja je inherentno nejednaka i ukorenjena u izrabljivačkim praksama.
• Međutim, jasno je da su „antikolonijalni“ ustanci u centralnoj Africi još gori od francuskog neokolonijalizma. Budućnost koju oni donose je budućnost propalih država poput Zimbabvea i Mjanmara: autoritarna vojna vladavina; ekonomska regresija u dublje siromaštvo od kojeg profitira samo nova i korumpirana elita; ideološki fundamentalizam u kombinaciji s odbijanjem „kolonijalnih“ uticaja poput prava homoseksualaca. Kako je moguće da se veći deo Afrike nađe u tako očajnoj situaciji gde je jedini izbor između lošeg (zapadni neokolonijalizam) i goreg (lažni autoritarni antikolonijalizam)?
• Tačnije, ne radi se o tome da je većina prevarena, već o tome da ih nije briga: njihova glavna briga je da se relativno stabilan svakodnevni život nastavi neometano. Većina ljudi ne želi stvarnu demokratiju, u kojoj zaista mogu da odlučuju: žele privid demokratije, gde slobodno glasaju – ali gde ih neki viši autoritet od poverenja stavlja pred izbor i ukazuje kako treba da glasaju. Većina je zbunjena kad ne dobije nikakve jasne indikacije i situacija u kojoj bi trebalo da odluče se paradoksalno doživljava kao kriza demokratije, pretnja po stabilnost sistema (Ovo važi ne samo za bivše francuske kolonije već i za demokratiju uopšte). Međutim, kada se takozvana tiha većina zabrine i kad iz njih izbije iskreni bes, stvari po pravilu postaju mnogo gore. Ljudi žele da odluče, da se njihov glas čuje, i čineći to – kao što pokazuje tekući talas desničarskog populizma širom sveta – izlažu se daljoj manipulaciji, postajući plen teorija zavere.

“Filipini ovise o doznakama pomoraca, oko pet posto svih filipinskih radnika su pomorci. Rusija, Kina i Indija pokušavaju ih sustići u pružanju radne snage u pomorstvu pa moramo u tom svjetlu razmisliti o razlogu zašto su oni još obučeni da mogu čitati zvijezde. Dakle, iza toga stoji motiv profita, iako je to i vještina kojom se ponose”, kaže profesorica Zaljevskih studija na Sveučilištu Exeter Laleh Khalili koja istražuje povijest brodarstva i pomorstva. – Nit koja se provlači kroz vaš rad je analiza kako kapitalizam ide ruku pod ruku s rasističkim i rodnim hijerarhijama u pomorstvu. “Stvar s rasom je očita jer je hijerarhija rada na moru vrlo rasijalizirana, a događa se na neobične načine koji blisko preslikavaju procese kolonijalne i imperijalne eksploatacije i globalne asimetrije. Primjerice, procesi rasijalizacije Filipinaca, kao najveće kategorije radnika na brodovima, koji imaju vrlo nepovoljne ugovore u odnosu na, recimo, hrvatske članove posade…” Novosti

Jučer smo objavili anketu u kojoj smo vas pitali kolika bi vam trebala biti plaća za normalan život na koju je do pisanja teksta odgovorilo 16.550 ljudi. Među ponuđenim odgovorima najviše vas je, čak 34 posto, odgovorilo da bi vam bilo dovoljno 2000 eura. Odmah nakon toga je iznos od 1600 eura, za što je glasalo 27 posto anketiranih, dok se na trećem mjestu našla plaća od 1300 eura, koju je odabralo 18 posto ljudi. Maksimalnu ponudu od minimalno 5000 eura mjesečno za normalan život treba samo pet posto anketiranih. Dnevnik

U eksplozivnom i politički najnabijenijem intervjuu od završetka predsjedničkog mandata Kolinda Grabar-Kitarović poručila je u potkastu Richarda Dearlovea koji je bio direktor britanske inozemne tajne službe MI6 kako se “Rusija uplela u predsjedničke izbore koje je 2020. izgubila od Zorana Milanovića”. Sugovornici s kojima je razgovarao Jutarnji list uvjereni da je pojačana inozemna aktivnost Grabar-Kitarović motivirana željom da se vrati na (međunarodnu) političku scenu, ali i dokaz da joj sadašnja funkcija članice Međunarodnog olimpijskog odbora – nije dovoljna. “Bivša predsjednica u zadnje vrijeme stalno ‘visi‘ u Ukrajini. Uvjeren sam kako to čini jer pokušava oprati vlastiti imidž, tj. imidž osobe koja je (nekada) imala odlične odnose s danas na Zapadu omraženim ruskim predsjednikom Vladimirom Putinom. Jasno je zašto to radi, jasno je kako se još uvijek nada da bi iduće godine mogla biti izabrana za glavnu tajnicu NATO-a…”, kaže jedan od sudionika uključenih u predsjedničku kampanju 2019. Jutarnji

Dobrota je dragocjena osobina koju će svatko od nas definirati u skladu sa svojim svjetonazorom i životnim iskustvom. Ipak, postoje određene vrline koje čine dobrog čovjeka, a možemo ih primijetiti tek kad se uvjerimo kako ta osoba reagira u određenoj situaciji. Evo nekoliko osobina koje nas čine boljim ljudima:

• Priznaje kad pogriješi
• Preuzima odgovornost
• Ne nanosi štetu ni bol namjerno
• Voli pomagati i činiti dobra djela
• I kad daje, ne traži ništa zauzvrat
• Veseli se tuđem uspjehu
• Zahvalna je i suosjećajna osoba
• Nema ega
• Ponaša se prema svima jednako
• Voli i brine se o životinjama. Zadovoljna

Direktorica Svjetske trgovinske organizacije (WTO) Ngozi Okonjo-Iweala je također skrenula pozornost na komplicirane odnose Zapada naspram afričkih zemalja. Ona je citirala jednog afričkog diplomata na konferenciji veleposlanika: „Kad razgovaramo s Kinom, dobivamo aerodrom; kad razgovaramo s Njemačkom, dobivamo predavanje”. Ali, afričke države su posljednjih godina razvile novo samopouzdanje i više ne žele da im europske vlade drže lekcije. „Europljani bi trebali biti svjesni činjenice da sada postoje druge opcije za afričke zemlje“, kaže Paul-Simon Handy s Instituta za sigurnosne studije u Južnoafričkoj Republici. Sada je Afrika neka vrsta „otvorenog tržišta” na kojem ugovor dobiva onaj tko najviše ponudi. Na ovom terenu Rusija i Kina trenutno stoje bolje od Europljana. Oni svojim afričkim partnerima pružaju upravo ono što im treba: u slučaju Rusije, konkretna vojna pomoć, a u slučaju NR Kine – velika ulaganja u infrastrukturu kontinenta. Deutsche Welle

Spor, luksuzan i opremljen aparaturom dostojnom Jamesa Bonda, oklopni vlak kojim je Kim Jong Un doputovao u Rusiju na sastanak s ruskim predsjednikom Vladimirom Putinom omiljeno je prijevozno sredstvo sjevernokorejskog diktatora. Naime, šefovi Sjeverne Koreje iz dinastije Kim izbjegavali su zrakoplove ako su to mogli, smatrajući ih “previše ranjivima”. Jevgenij Prigožin složio bi se s njima. Godine 2001. Kimovu ocu trebala su čak 24 dana da dovrši kružno putovanje od Pjongjanga do Moskve, maraton na tračnicama dug 20.000 kilometara. Predsjednički vlak izrađen u Pjongjangu u nekoliko identičnih primjeraka, potpuno je oklopljen, od prozora preko zidova do poda, što ga štiti od metaka i eksploziva. Opremljen je jurišnim oružjem, a ima i helikopter za izvanredne situacije. Ipak, zbog svoje težine zeleni ćiro ne smije voziti brže od 60 kilometara na sat. Da bi se osjećao još sigurnije, Kim Jong-un raspoređuje vojsku duž pruge kad god putuje vlakom. Poslovni

• Nakon urušavanja dviju brana broj mrtvih u Libiji raste. Najmanje 1000 tijela izvučeno u Derni, poginulo je više od 5000 ljudi, 10.000 smatra se nestalima. (HRT)
• Dobro mi došel prijatel: Kim obećao pomoć Putinu u ratu Rusije protiv Ukrajine. (HRT)
• Bivša austrijska ministrica vanjskih poslova Karin Kneissl koja je plesala s Putinom seli se u Rusiju. (Index)
• Index otkriva: Ministru vanjskih poslova Gordanu Grliću Radmanu firma svake godine isplaćivala milijune kuna. Sve je sakrio. (Index)
• Njemačka tvrtka planira graditi vjetropark oko Černobila u Ukrajini. (Nacional)
• Talijanska premijerka Giorgia Meloni traži od EU zeleno svjetlo za Lufthansino preuzimanje ITA-e. (Aljazeera)
• Pandemija covida-19 snažno je usporila borbu protiv siromaštva u svijetu. 333 milijuna djece živi u uvjetima ekstremnog siromaštva, pokazuje izvješće UNICEF-a i Svjetske banke. (N1)
• Glavni izvršni direktor Fortenova grupe Fabris Peruško: “Konzum od petka na akciju stavlja 360 proizvoda plus još 1000 na sniženja.” (N1)
• Šarena laž: Njemački cirkus zamijenio žive životinje hologramima. (N1)

Više rada od kuće, manji bonusi ili u nešto radikalnijoj verziji – otkaz. Nova je to mantra sve većeg broja velikih zapadnih korporacija. Na takve mjere su se odnedavno, u ovoj ili onoj varijanti, između ostalog odlučili Google, JPMorgan, Meta i Amazon. ‘Postoje dokazi koji sugeriraju da su ljudi inovativniji i spremniji na suradnju kad su zajedno’, ističe organizacijski psiholog Robert Sutton sa Sveučilišta Stanford, opravdavajući time zahtjeve poslodavaca. No, kako smatra Anna Travis iz jedne njujorške poslovne škole, često može biti riječi i o ‘korporativnoj tjeskobi’. Poslodavci naime osjećaju nedostatak kontrole ako im radnici nisu u uredima i traže načine da se ponovno potvrde kao vođe. ‘Kontrola je snažan afrodizijak. A ako se ljudi pojave na poslu radi vas, prisiljeni su vam pokazati poštovanje, bilo iskreno ili lažno. Kad su tu, dostupni su kad vam god treba, a to pomaže malo počešati taj svrab želje za kontrolom’, upozorava profesor s Pravnog fakulteta u Miamiju, Jay Sterling Silver. Tportal