Andrassy: NI SLUČAJNO u kratkim ljetnim haljinama ako ste stariji od 25, ako ne želite da na vas viče gospođa s interneta koju ni ne znate - Monitor.hr
Danas (10:00)

Ljeto je, nosite što hoćete (osim ako ste naturist)

Andrassy: NI SLUČAJNO u kratkim ljetnim haljinama ako ste stariji od 25, ako ne želite da na vas viče gospođa s interneta koju ni ne znate

“Za koga si se TI sredila?” je jedna od najčešćih rečenica iz mog djetinjstva iako se nikad zapravo nisam pretjerano sređivala, a od nje sam bježala namjernim odabirom “primjerenih” odjevnih predmeta; primjereno je funkcioniralo po principu “što gore, to bolje, što ružnije, to pametnije.” Sasvim prikladno, riječ je o ljudima koji će prvi tvrdit da odijelo ne čini čovjeka, ali to je ironija koja se valjda izgubila putem. Neću se ni oblačit “u skladu sa svojim godinama” jer su to najčešće izmišljotine ljudi koji više ne stanu u svoje najdraže stvari iz mladosti, što možda nije lijepo za reć, ali nije ni daleko od istine. Ne stanem ni ja u hrpu svojih pa se ne ljutim na ljude koji nemaju veze sa mnom. U skladu s mojim godinama je da živim za sebe, što bi trebalo bit i u skladu s godinama ljudi koji “dobronamjerno” osuđuju druge jer su se “sredili” – nisam se sredila protiv drugih, nego sebi, u skladu sa svojim željama. Andrea Andrassy za Miss7


Slične vijesti

17.08. (19:00)

Tri dana mira, prosim - od toga jedan za počistiti prašinu

Andrassy: Trebalo bi zakonski zabraniti ljudima da se odmah vrate na posao nakon godišnjeg

Tri dana prilagodbe bi bila dovoljna – plus jedan ekstra dan po rođenom djetetu – taman da u slobodno vrijeme stigneš raspakirat i oprat sve stvari (i sebe), počistiš sve mrtve muhe i prisjetiš se kako se živi prije nego što uroniš u svijet hitnih mskilobs (mailova) koji zapravo nisu hitni i važnih sastanaka koji su mogli bit mail, a i da se prihički (psihički) pripremiš na kolege koji će te pitat zašto nisi jače pocrnio… ili zašto si baš toliko pocrnio, znamo da nema između. To bi bilo humano, a ne ovo sranje u kojem se očekuje da zvuk cvrčaka odmah zamijeniš zvukom tikpovnice i glumiš da nemaš potrebu ubit prvu osobu koja ti se u mailu obratila s “poštovani.” Andrea Andrassy za Miss7.

09.08. (21:00)

Taman da se poželi vratiti gdje su ga držali

Andrassy: Imajte srca, Ćaća se vraća u jedan sasvim drugačiji, novi svijet u kojem će mu svašta bit nepoznato

Ljudi su većinom nezadovoljni informacijom o Sanaderovom puštanju na slobodu – neki kažu i da takva izdaja nikad ne bi trebala bit na popustu – ali bolje ikakvo sniženje nego nikakvo. Ako ste i vi među nezadovoljnima, imajte srca – Ćaća se vraća u jedan sasvim drugačiji, novi svijet u kojem će mu svašta bit nepoznato, a znate kako je penzionerima teško pratit promjene i novitete. Zamislite da nakon 11 godina uklonjene slobode napokon izađete na kavu, a oko vas iz svakog drugog mobitela izlazi Tralalero Tralala. Ballerina Cappuccina. Bombardiro Crocodilo. Brr Brr Pata Pim. Tung Tung Tung Sahur. Cappuccino Assassino... Ivo je propustio i pojavu Wolta i Bolta, što znači da Ivo sasvim sigurno ne zna da se unatrag nekoliko godina lijevo i desno gleda i kad izlaziš iz dućana, a ne samo kad prelaziš na pješačkom. Doduše, Domovinski pokret se trudi da se to promijeni, ali tko zna koliko će ljudima trebat da nauče hrvatski. “Sasvim nevezano”, Ivo je propustio i predizborni plakat Domovinskog pokreta na kojem su na savršenom hrvatskom napisali “ideologodija.” Andrea Andrassy za Miss7.

31.07. (09:00)

Mlad i perspektivan kadar. Koliki će biti pokloni sa 34. godine?

Andrea Andrassy: Romantika ili pretjerivanje: Jesu li dječji pokloni od 300 eura pohvalna ideja?

Vrijeme je kiselih krastavaca priznaje Andrea pa je našla temu kolumne u oglasu 14-godišnjaka koji treba 300 eura za poklon curi.
Eto, vičite na mene ako morate, ali da se meni nećak usred sedmog razreda pojavi s idejom o 300 eura za poklon curi, dala bih sve od sebe da ga predomislim – i sigurno bi se ljutio na mene jer mi ne bi vjerovao da je premlad za takve odrasle poklone, ali i ja sam se ljutila na mamu što mi nije dala da prebrzo odrastem. I hvala Bogu da nije. Da je, danas mi onaj jeftini mirisni dnevnik možda ne bi značio onoliko koliko mi znači, a znači mi više od većine skupih, odraslih poklona. Andera Andrassy za Miss7. Ako vam je ovo moralno, odgojno i financijsko pitanje tanko evo Andreine prošlotjedne kolumne o našem nacionalnom blagu – Vlatki Pokos.

24.07. (17:00)

U sezoni kiselih krastavaca ionako nemamo nešto pametnije za čitati

Andrassy: Urbi et Diorbi with Vlatka Pokos, MOLIM VAS omogućite nam

Nastavak sapunice: Vlatka (Pokos) je ispravila netočan navod uz input da večeru nije platila ni njena prijateljica (Direktno), nego njezin imućni suprug, usput je prijavila i da je sama platila ručak koji je pojela dan nakon online incidenta – i najavila tužbu, što je možda loša vijest i za nju i za bivšu prijateljicu, ali odlična vijest za nas jer… besplatna zabava, a i da Maja Šuput malo odmori. Nema više pravih godišnjih doba, kažu ljudi, sve se poremetilo, a poremetila se očito i sezona kiselih krastavaca umjesto koje imamo mali hrvatski Bridgerton… ili mali Krim team 2, što god vam je draže. I možda najmanje važno, ali svejedno predivno – dobili smo naslove “Prekinuli Vlatka Pokos i Većeslav Holjevac” (so last year), što nije predivno zbog prekida jer se ne veselimo tuđoj nevolji, nego zato što nismo ni sanjali da ćemo čitat o nečijoj vezi s čovjekom koji se zove kao avenija. Andrea Andrassy za Miss7

17.07. (14:00)

Jer nas nešto, prije škole, moraju naučiti i kod kuće

Andrassy: Svatko valjda zna napravit krevet… dok se ne krene pričat o uvođenju vojnog roka

Ako punoljetnoj osobi treba vojska da nauči kako se posprema krevet, to je nešto što je možda pametnije zadržat za sebe. Osim kreveta, imamo i već spomenuti argument “muškarci su postali pi*ke” – što je poprilično glupa uvreda ako uzmemo u obzir da govorimo o jednom od najizdržljivijih organa i možda bi bilo pametnije da ih se, ako je već potrebno, usporedi s nečim osjetljivim, tipa testisima.“Muškarci su postali pi*ke”, kažu, a to je problem koji, kažu, treba izliječit. “VOJSKOM!” Možda da ih se (ne sve, naravno), – preventivno educira? Andrea Andrassy za Miss7 o Vlatki Pokos koja je htjela vratiti vodu od 5 eura (Index) do nasilnih “muškaraca” koji ne mogu podnijeti da ih djevojka ostavlja…

12.07. (10:00)

Četrdesete su nove dvadesete

Andrea Andrassy: Ušla sam u godine kad dvadesetogodišnjacima mogu govorit “djeco draga” i opominjat tinejdžere da pokriju bubrege

Kad sam imala 18, vrlo mi je ozbiljno najavljeno da ću s 40, a zapravo već i s 30, bit “žena za otpad” – nije bilo zlonamjerno, zapravo je bilo upozorenje u sasvim dobroj namjeri koja je glasila: “Uživaj dok možeš, godine će te uništit, tako to ide kod žena.” Kao “mudra” osoba koja je u novom desetljeću već 24 sata, danas ću s vama podijelit važne stvari koje svaka žena mora naučit do četrdesete – osim ideje da je u tim godinama za otpad, to se striček malo zabunio. Svakom kom treba, a nekad i kad ne treba, ali želiš – “ne može” je pola zdravlja, ali zdrave navike se najteže usvajaju. “Za ljepotu treba patiti” – makse, seljanko, za ljepotu treba oprat zube i eventualno kosu. Ostalo su nametnute gluposti. Šiške su gotovo uvijek loša ideja, “Žena je ženi vuk” je teorija zavjere, djeca nisu jedina kruna (svačijeg) života, ne mora svaka žena znati zamotati sarmu i burek, no jedino što bi svaka žena morala znat, to je kad je zadnji put bila kod ginekologa i na pregledu dojke. Andrea Andrassy povodom proslave 40. rođendana, za Miss7

05.07. (10:00)

Dok Hipodrom gori, neki će u dobrovoljnu samoizolaciju

Andrassy: Hrvati se često radije bore protiv činjenica nego da priznaju da bi stvari mogle i morale bit bolje

Pisala sam nedavno, kad je u Zagrebu bio doček rukometaša, o tome koliko je nevjerojatno da će hrvatski narod zbog sporta bez ikakvog problema napunit trgove, čak i ako trg do kojeg trebaju doć zahtijeva sate i sate vožnje, a da istovremeno zbog stvari koje nas muče na važnijim životnim razinama teško izađu na trgove u vlastitom gradu. Koncert za 500 tisuća ljudi je, koliko god spektakularno ovih dana izgledao Hipodrom, a izgleda točno tako, prikaz neodgovornosti GRADA ZAGREBA – na stranu svi protokoli i mjere opreza, oni su samo teorija koja bi lako mogla podbacit u praksi. Thompson je tu manje važan, čovjek je prodao karte u količini koja je bila dozvoljena na jedini dan koji mu je dozvoljen.

Ako kažeš da je to suluda brojka u kontekstu sigurnosti i koliko-toliko normalnog odvijanja života i prometa u gradu, desetci ljudi će te proglasit nedomoljubnim anti-Hrvatom, kao da odbijaju prihvatit činjenicu da se u borbi za svoje pravo da idu na koncert usput bore i protiv ideje da zaslužuju bolju, sigurniju opciju, onu u kojoj uživaju u koncertu koji je raspoređen na nekoliko dana. Andrea Andrassy za Miss7

29.06. (22:00)

“Ej, istekao mi je WeTransfer, možeš mi poslati opet?” - od osobe kojoj je uvijek hitno da joj se nešto pošalje WeTransferom

Ljudi koji ne znaju pozvati lift, oni koji govore Linke-DIN, telefoniranje na speaker i druge stvari koje izbacuju iz takta

“Što vas može izbaciti iz takta” nije loše pitanje – naprotiv, osoba u odgovoru ima priliku otkriti neku sitnicu iz života koja je inače poznata samo ljudima s kojima dijeli stol za nedjeljnim ručkom ili grupnu poruku na WhatsAppu, ali odgovor je uvijek, bez iznimke najmrtvija dosada koja je ikad mrtvo dosađivala još od vremena kralja Dmitra Zvonimira; ne kažem da je kralj Dmitar Zvonimir bio dosadan, samo mi je trebalo nešto atraktivno iz prošlosti. “Iz takta me može izbaciti nepravda” – how very Meghan Markle of you, dajte nam nekog kvalitetnijeg mesa. Bilo što, sigurno ima još nešto, tipa “bebe s naušnicama” ili “Petar Vlahov” ili bilo što drugo što nije “nepravda”, the most basic of all basic bitches – kaže Andrea Andrassy, koja je za Miss 7 ispisala svoju listu, od cipela koje se vuku po podu, do “dubokoumnih internet ljudi koji ne vole small talk” do borića od vanilije i ljudi koji se prvi put susreću sa samoposlužnom blagajnom.

22.06. (14:00)

Nigdje više nisi siguran

Andrassy: Čuvajte se prometnih idiota, a ako ostajete doma… također

Srdačan pozdrav, jeste se spakirali za produženi vikend ispunjen sladoledom od 3 eura ili ostajete doma jer, ne daj Bože nikome, radite – Ili još gore, jer morate na svadbu ljudima koji su zaključili da je baš zgodno da se uzmu ovih dana kad je “svima praktično”? Ako ne idete nikamo – osim možda na svadbu na koju vam se sasvim sigurno ne ide – i tužni ste zbog toga, sjetite se da uvijek može gore.

Ja sam, eto, prošli tjedan na povratku iz Zadra otkrila jednu sasvim novu, neočekivanu vrstu – dvojicu mladića koji su si, a zašto i ne bi, na parkingu benzinske dodavali lopticu skočicu. Znate onu koju baciš u pod u nadi da će završit u rukama osobe kojoj ju dodaješ, a ona te skoro svaki put iznenadi i odleti u potpuno neplaniranom smjeru – e, tako su se lijepo loptali mladi idioti, potpuno neopterećeni idejom da to rade pored ceste kojom prolaze auti, potpuno zbunjeni kad su im drugi trubili, a trubili su, između ostalog, zato što su intelektualno nevini momci svako malo iskakali na cestu u pokušaju da uhvate lopticu. Ne znam koliko godina imaju, rekla bih 30, što je 30 previše za LOPTANJE NA CESTI, you morons. Andreu Andrassy ponovno muče prometni problemi, za Miss7

14.06. (14:00)

U stanicu šnjima

Andrassy: Ako možemo kemijski kastrirat pedofile, možda ćemo u budućnosti moć čipirat kretene za volanom kojima su pješaci i ostali vozači samo ručnici preko kojih se slobodno gazi

Trenutno su u dućanima aktivne “back to school” akcije jer je nova školska godina “iza ugla” – tako kažu na radiju iako tekuća još nije ni završila, ali već smo navikli na to da nas se konstantno tjera da živimo nekoliko mjeseci u budućnosti. Valjda zato ekipa na autoputu vozi zabijena u tuđi auspuh – bez držanja razmaka, bez ideje da će se, ako dođe do neplaniranog kočenja, vjerojatno zabit u auto ispred sebe. Valjda zato i vole pretjecat kolonu preko pune crte – to što će možda usput poginut i/ili ubit nekog drugog je mala, zanemariva cijena, važno je da stignu prije nego što su stigli, pa makar i mrtvi.

Živimo i u budućnosti u kojoj tehnologija sasvim sigurno može onemogućit obijesnim vozačima da nastave bit jednako obijesni nakon što se dobro isplaču na ramenu odvjetnika i odrade par mjeseci punog pansiona u zatvoru. Hear me out, ionako smo još uvijek u halucinaciji o pravdi – sigurno se može napravit neki čip koji bi luđacima za volanom mogao deaktivirat ruke… NAKON što izađu iz zatvora u kojem su bili prekratko. Ne nužno zauvijek, ne nužno ni na 24 sata u danu, možda samo kad čip osjeti da luđak pokušava vozit – bez vozačke može i dalje, a bez aktivnih ruku sigurno ne može. Too harsh? Nije uopće, luđaci za volanom nikom ne bi nedostajali, a ovo bi samo bila jedna zaslužena, privremena sinkopa ekstremiteta. Razmišlja Andrea Andrassy za Miss7