Andrassy: Prevencija koja kod nas najčešće postoji samo na papiru, a u praksi su školama najčešće vezane ruke - Monitor.hr
Danas (17:00)

Back to school: Torba - check, bilježnice - check, pernica - check, bokser - check

Andrassy: Prevencija koja kod nas najčešće postoji samo na papiru, a u praksi su školama najčešće vezane ruke

Nakon Prečkog smo dobili pravilnike i protokole koji “garantiraju” sigurnost u školama, barem u teoriji, a u praksi? U praksi se u školu i dalje može uštetat s nožem, a osoblje zaduženo za zaštitu je često sačinjeno od penzionera koji ne mogu potrčat ni za tramvajem, a kamo li na svojim leđima nosit sigurnost tuđe djece. Nisu krivi ljudi, kriva je ideja, a trenutna ideja je omogućila da školska djeca imaju slabije osiguranje od Vegete u supermarketima.

A čak i da je osiguranje kvalitetno i da je idiot s nožem ulovljen prije nego što je uspio nekog ozlijedit, što bi se točno dogodilo? Možda bi bio izbačen iz škole, ali pitanje je bi li i to – vjerojatno bi samo dobio ukor pred isključenje, vjerojatno bi se u priču upleli roditelji koji bi ga branili i rekli da nije mislio ozbiljno… Ili smo već zaboravili na onog divljeg klinca zbog kojeg se iz škole ispisao cijeli razred jer institucije – uključujući nadležno ministarstvo s ministrom koji i dalje sjedi u istoj fotelji – nisu mogle riješit problem jednog neprilagođenog djeteta? Andrea Andrassy za Miss7


Slične vijesti

Nedjelja (13:00)

Vrijeme je čišćenja

Andrassy: Tolerancija prema smeću je sve manja, samo treba znat kome se javit za zbrinjavanje otpada

Sve se češće gase dobro uhodani profili koji na društvenim mrežama – najčešće uz skriveni identitet – divljaju po tuđim životima jer se, eto, netko ne uklapa u ograničeni set životnih pravila administratora i oduševljene publike, gase se i tvornice tračeva koje u teoriji nisu pretjerano problematične jer je tračanje normalno, ali u praksi se uz tračeve sve češće objavljuju i adrese odabranih meta, a gasi se i ideja da ti nitko ništa ne može ako se sakriješ iza lažnog imena.  Smeća je na internetu sve više, a koliko god se nadamo da baš naše dijete neće naletit na nečijeg “malog anđela”, nekad i u odrasloj varijanti, dovoljno je da pogledamo kako se na internetu – i uživo – ponašaju i djeca i odrasli. Ako vam ikad zatreba odvoz smeća koje zagađuje nečije djetinjstvo, dostupan je OVDJE – nadam se da nikad neće, ali sve je više klinaca kojima je prvi dan škole prvi dan pakla, a jedini “pakao” bi trebala bit matematika. Andrea Andrassy o jednoj drugoj vrsti smeća, za Miss7

05.09. (18:00)

Morbidno, ali ako ga algoritam voli...

Andrassy: Potreba za obdukcijom tuđih tragedija je očito progresivna bolest društva, maskirana u “pravo na mišljenje”

Sjećam se kad je umro Balašević, pa je jedna utjecajnica u set storya reklame za novu pećnicu ubacila oko 20 sekundi plakanja u kameru – i onda nastavila o pećnici. Smije to, naravno, život ide dalje i svatko smije tugovat na svoj način, ali svejedno je bilo glupo. Još je gluplje to što je tuđa smrt postala “sadržaj” i metoda skupljanja klikova i lajkova, ali ako se to izgovori, protunapad je opet ideja da svatko smije što želi. Smije u teoriji, ali praksa je unatrag nekoliko dana jeziva. Sućut je jedno, ali imamo i drugo, a drugo je švedski stol na kojem ljudi poslužuju mišljenja prezentirana kao činjenice, privatne razgovore koji su nekad samo “vjerujte mi na riječ”, a nekad dolaze uz screenshot dokaz, teorije zavjere, hodogram zadnjih dana, sati i minuta – većinom ne iz pijeteta, nego iz potrebe da tuđu smrt pretvore u priču o sebi. Andrea Andrassy za Miss7

30.08. (12:00)

Glup pamti, pametan piše (mailove)

Andrassy: Meri je glupa za svoje pare, SRUUK koji se nije aktivirao je glup za naše pare

Glupo za naše pare je i to što imamo samo 6 kanadera i to što smo 12 polovnih Rafalea platili više od milijardu eura (ne uključujući troškove održavanja) umjesto da smo barem dio od te milijarde uložili u još kanadera, a za naše pare je glupo i to što je predviđena kazna za podmetanje požara do 15 godina zatvora. Petnaest. DO petnaest, a znamo da sve što je “do” x kod nas nikad ne bude maksimalni x. Gluposti za naše pare u Hrvatskoj ima na svakom koraku, a bijesni mailovi se najčešće šalju samo klijentima osobe koja bi ih ionako, sasvim zasluženo izgubila. Drugo, Meri je nebitna – što su neki ljudi tvrdili i prije časa perfekcije gluposti, a unatrag dva tjedna po istom pitanju postoji generalni konsenzus – ali svejedno je takva nebitna postala praktički glavna vijest u moru onih o požaru, što bi trebalo bit nemoguće i nedopustivo. Andrea Andrassy za Miss7

31.07. (15:00)

'Srdačan pozdrav i sretan toplinski val svima koji slave'

Andrassy: Prije umjetne inteligencije uništit će nas – prirodna neinteligencija

Baka koja je dobronamjerno postavila bazen na ulicu, otac koji s djecom vesla SUP-om na buri, idioti koji pretjecaju kolonu, vozači BMW-a koji bi svakom autu ispred sebe penetrirali u anus, djeca na romobilima, vozači skutera koji tipkaju na mobitelu za vrijeme vožnje, pješaci koji se bacaju na cestu do ljudi koji bi se igrali s dupinima iako im je strogo preporučeno da to NE RADE… Andrea Andrassy o svom povratku s mora za Miss7: Ne razumijemo mi ništa, valjda zato što nismo obdareni prirodnom neinteligencijom ljudi koji, čini se, ljeti daju sve od sebe da se što prije ubiju ili barem značajno ozlijede, a ako usput ubiju i nekog drugog i/ili zapale šumu, uvijek mogu reć da to nisu napravili namjerno. Uništit će nas AI, kažu, postat ćemo taoci umjetne inteligencije, a zapravo smo već odavno u talačkoj krizi predvođenoj prirodnom neinteligencijom …

22.07. (21:00)

Plaža kao ratna zona

Svi ih znamo: 14 tipova ljudi koji nam redovito pokvare ljeto na plaži

Andrea Andrassy opet je uzela pero u ruke i za Miss7 sastavila novu listu plažnih specimena od kojih dobivamo osip brže nego od sunca. Na popisu su se našli svi: od Miss zornice koja rezervira tri kvadrata žala ručnikom u 4 ujutro, preko likova koji na plaži rade pedikuru, pa sve do “Profešnal šokiranih turista” i influencera koji teroriziraju vlastitu djecu radi dobre fotke.

09.07. (10:00)

Sretan rođendan! I ne slušaj ove dušebrižnike

Andrassy: Javite mi kakvu odjeću da kupim u svojim godinama da se barem pokušam zaštitit od ljutih veprova

Ja u skladu sa svojim godinama ne živim, pogotovo ne ovih dana – jutra provodim igrajući Dave the diver, videoigru koja vas vjerojatno ne zanima, ručam tostirane sendviče jer mi se ne da komunicirat sa štednjakom, a sinoć sam u društvu prijatelja ubijala virtualne zombije u novootvorenoj VR areni. Jesam, usput sam i oprala veš i pospremila stan za današnji svečani rođendanski ručak – koji ću naručit dostavom, opet iz želje da ne komuniciram sa štednjakom – ali i dalje ne možemo reć da živim onako kako bih “trebala.” Zapravo, apsolutno možemo jer je “ti bi trebala” kolekcija tuđih mišljenja koja smijemo, ali ne moramo prihvatit, a meni se baš sviđa što me život ovih dana podsjeća na bezbrižne ljetne praznike na kojima ne moram čitat lektiru. Andrea Andrassy za Miss7

28.06. (15:00)

Ako i nije rodila, barem ima lijepu kosu

Andrassy: Žene se od muškaraca u životu naslušaju svakakvih gluposti, ali jednaku količinu gluposti čuju i od drugih žena

Vjerojatno se niste uspjeli sakrit od informacije da mi je nedavno izašla nova knjiga – zove se “Što žene čuju”, a naslov je, naravno, već uspio jako naljutit određene ljude muške vjeroispovijesti, vjerojatno zato što su zaključili da se knjiga bavi isključivo stvarima koje žene čuju od muškaraca. To je bio prvi plan, ali plan je bio nepošten – žene se od muškaraca u životu naslušaju svakakvih gluposti, ali jednaku količinu gluposti čuju i od drugih žena… i od samih sebe. Sastanci s muškarcima i boljim gospođama – onima koje će ti objasnit da krivo živiš jer one žive drugačije. Mansplaining i dvostruki standardi. Teške žene koje su “histerične” jer se bune, a da su rođene s drugačijom opremom, bile bi asertivni direktori. Dok diskretno (ne) tračamo, povremeno ćemo i kleknut u ime tradicionalnih vrijednosti, a sve ćemo zasladit i jednim, ali vrijednim uhidbenim nalogom jer koji sam skoro zaradila zbog… pričat ću vam na kavi. Andrea Andrassy za Miss7

12.06. (14:00)

Brončana posla i gipsane maštarije

Andrassy o reakcijama na fotku u badiću pored bazena: “Tko mi je kriv što se ne kupam u skafanderu”

Normalno je i da žena bira odjeću koja joj se sviđa, svaka po vlastitom ukusu – moj ukus je većinom “profesorica tjelesnog”, dijelom zbog toga što mi se ne da drugačije, ali u Rovinju mi se dalo… i odlučila sam da smijem, opet zato što je to normalno. Ono što je nenormalno je da netko u moje ime – ili u ime bilo koje druge žene – odlučuje da je odjeća “preizazovna.” Što znači preizazovna? O kojem izazovu pričamo?

Kad se sljedeći put nađete u šetnji gradom, bilo svojim, bilo nekim u kojem ste samo turistički, bacite oko na statue žena koje su svojim djelovanjem zaslužile bit ovjekovječene u bronci. Bacite oko i na njihove, netko tko nije dama bi rekao sise, ali ja ću reć grudi – zašto je na mnogima baš u tom predjelu izlizan premaz, odnosno boja?

Zato što ih netko dira? Prije nekoliko godina, u Leedsu se dogodila najezda muškaraca koji su dirali, ljubili i lizali gipsani kip žene, a kad je njihova pohota prerasla u viralni problem, branili su se jednom od najgorih ideja u povijesti najgorih ideja: “Mislili smo da je prava žena.” Konkretno, mislili su da je riječ o umjetnici koja je obojila tijelo i glumi da je kip, što je… poziv da ju ližeš? Naravno da nije poziv, nego IZAZOV. Andrea Andrassy za Miss7

31.05. (12:00)

Ne baš lagano štivo za nositi na plažu

‘Na ruševinama starih snova niču novi’: Borba Maje protiv Parkinsona

Maja je sobarica u Austriji – ne više, to je bila s 29, kad je iz Hrvatske otišla trbuhom za kruhom. Mlada je, snalazi se, život je pred njom. Pred njom je i majčinstvo, a Maja s 34 dobiva dijete – što je, potvrdit će oni koji se usude potvrdit, uvijek barem malo teško. Ne buni se ni kad joj drhte ruke dok drži dijete, zna da je samo umorna i neispavana. Nisu uvijek ruke, nekad su noge.

“Nije vam ništa”, tako su rekli Maji. Mlada je, što bi joj bilo osim razmaženosti i previše alkohola? Maja ima 37 godina – i Parkinsonovu bolest. Tako je, Parkinson je “novi muškarac” u Majinom životu i tako je, tužno je što živimo u svijetu u kojem se klik zaslužuje mamcem koji obećava sočan trač. Knjigu koju nije planirala napisati i koja definitivno ne zvuči kao štivo koje poneseš na plažu – dovoljno nam je naše “teško”, ne treba nam i tuđe.

Ali Majino “teško” ne ostavlja gorak okus, daleko je od toga – umjesto da se buni i prigovara, Maja je napisala priču o nježnosti prema sebi iako joj život nije nimalo nježan. Andrea Andrassy za Miss7

21.05. (22:00)

Puno pitanja, nijedan odgovor

Andrassy: Treba li vam bilo koja kvartovska mačka mjaukanjem objasnit pojam recidivizma ili ste s njim upoznati, ali vam se jednostavno ne da?

Ne mora mi nitko javljat da situacija nije baš toliko jednostavna i da postoje procedure, okviri i ostali mehanizmi koje “običan” narod ne razumije, ali može li netko objasnit pripadnicima običnog naroda zašto se kazne gotovo uvijek izriču u iznosu manjem od onog maksimalnog? Kako i zašto maksimalnih 20 godina iz 1994. postane “14, u redu je” – za teško ubojstvo? Kako današnjih maksimalnih 40 ili 50 ipak nekako bude 20? Zašto presude za zločine imaju bolje popuste nego prosječna Black Friday ponuda? Hoće li itko dobit otkaz ili barem ponudit ostavku? Opet retorički pitam, ni to nije priša, vrag ju odnija. Andrea Andrassy za Miss7