Ante Tomić: Opet ne znamo gdje nam je glava, a gdje guzica - u Maksimir sasuli milijune, Petrovu bolnicu nisu takli - Monitor.hr
Prekjučer (19:00)

Volim te mama, al ne više od stadiona

Ante Tomić: Opet ne znamo gdje nam je glava, a gdje guzica – u Maksimir sasuli milijune, Petrovu bolnicu nisu takli

Taj je stadion oduvijek, od samog početka trajna frustracija svih vlasti. Bezbrojne su milijune i dinara, i kuna, i maraka, i eura, u svim živim i mrtvim valutama lopatama ubacili u njega, a on je, da ga jebeš, sve gore izgledao. U Petrovoj, s druge strane, nisu valjda ni štekere mijenjali. Bolnica je izgledala kao prvog dana, mogao si u njoj snimati filmove s radnjom iz Prvog svjetskog rata… Kad shvatite kako zaključuju najbolji među nama, pomislite da možda i nije loše da su se u potresu rušile zgrade i Sabora i Vlade na Markovu trgu, kao i katedrala na susjednom brijeguAnte Tomić pogađa u epicentar problema u Vlaškim poslima.


Slične vijesti

Ponedjeljak (16:00)

Ljulja se grad, al ne i ljudi

Ante Tomić: Nema razloga za očaj, bilo je ovdje i mnogo gore

I zato ne treba klonuti duhom jer žene rađaju na parkiralištu. Taj nam prizor zapravo treba biti nadahnjujući. Mnogi su se ovdje koliko jučer rađali u gorim okolnostima, pa su svejedno ostali živi i postigli što su postigli. Pa i taj Zagreb koji se jučer zaljuljao, zgrade koje su popadale po pločniku, zar je to nešto nepopravljivo? Devedeset posto onoga što vidite u gradu mlađe je od sto godina. Da se vratite u 1920. u svoju ulicu, vremeplov bi vam se zaglavio u šikari. Naše bake i djedovi su imali vizije i smjelosti podići grad na blatnjavoj ledini, pa ćemo ga i mi podići. Pobijedit ćemo zlo kao što su i oni pobijedili – ohrabruje Ante Tomić u Jutarnjem.

15.03. (21:00)

Iskonsko bratstvo i jedinstvo

Ante Tomić: Priča o ljudima kojima su mržnje i prostaštva zajednički

Vjerska netrpeljivost između kršćana i muslimana, između crnogorskih i srpskih pravoslavaca ili između Zdravka Mamića i afričkog urođenika iz Tanzanije zapravo je smiješna pojava. Da samo pokušaju, svakome bi od njih bilo lakše promijeniti crkvu i svećenika, nego prenijeti stambeni kredit iz Poštanske u Erste banku ili umjesto Karlovačkog naručiti Ožujsko pivo – zaključuje Ante Tomić na Jutarnjem nakon što je sve prethodno lijepo argumentirao.

12.03. (14:30)

Srećom pa ga nije još uhvatila i promaja

Ante Tomić: Ne dao vam Bog da doživite što je doživio splitski ratni junak

Ante Tomić piše o branitelju koji je nastradao 1993. na prvoj fronti podizanja daske: “Bilo pa prošlo, kazat će Ivica Grubišić Gire, i njegova je skromnost jedna lijepa kršćanska vrlina, ali mi smo ipak mišljenja kako se njegov čin ne smije prepustiti hladnom i bezdušnom zaboravu. Kad je već Antun Vrdoljak to propustio ekranizirati, a Marko Perković Thompson staviti u pjesmu, u proračunu Ministarstva branitelja svakako bi se moralo naći pola milijuna do milijun kuna za spomen-obilježje u Crivcu, da se zloglasna daska iskleše u bijelom mramoru u prirodnoj veličini i Ivica Grubišić Gire kako je jednom rukom podiže na kat, a drugom se hvata za križa, s bolnom grimasom na licu”.

09.03. (17:00)

Žice u glavi

Ante Tomić: Zbilja, glupani, što bi vam nekakav Meho iz Damaska mogao ukrasti, a da vam hadezeovski ministri nisu već ukrali?

Je li i to u granicama našeg načina života ili smo možda, povlačeći se polako, korak po korak u mrak, u nasilje, prešli neke linije koje nismo željeli prijeći, putem negdje zaboravili ljudske i kršćanske vrijednosti i izgubili onu Europu koju smo željeli obraniti… Zbilja, glupani, što bi vam nekakav Meho iz Damaska mogao ukrasti, a da vam hadezeovski ministri nisu već ukrali?… Mi smo se naselili u ovim krajevima jer Rimljani, nažalost, nisu poznavali tehnologiju izrade bodljikave žice i nisu imali suzavac, gumene metke, vodene topove i oklopna kola. A i da su to imali, vjerojatno im ne bi pomoglo. Ljude zapravo ne možete zaustaviti. Na kraju, ovako ili onako, oni dođu tamo gdje su naumili. I zbog toga ne treba žaliti. Naprotiv, to je dobro i pravedno – piše Ante Tomić za Jutarnji.

04.03. (23:30)

Poslušnici i diktatori i glasanje

Tomić: Imoćani se ne boje navijati za Kovača jer nemaju što izgubiti

Skupovi Mira Kovača i društva koje bi rušilo sadašnjeg predsjednika prava su slika kukavne, poslušničke prirode HDZ-ova članstva. Od Slavonskog Broda do Splita samo sporedni, bezveznjaci i spadala usuđuju se pridružiti stranačkim disidentima. U Imotskom, istina, nešto glasnije navijaju za Kovača, Stiera i Penavu, ali u Imotskom nemaju što izgubiti. Čime bi zaista Plenković mogao kazniti Imoćane što neće da glasaju za njega? Da im ne bi možda, hajde da se našalimo, zatvorio Pionirku ili Vinariju? Ante Tomić.

01.03. (08:30)

Kriminalka je dolijala

Ante Tomić: Mučno je bilo raditi s krivnjom u zemlji gdje su svi ispravni

Država je napokon upalila. Kad smo već pomislili da nema nade, da je nešto krivo spojeno, slomljeno ili istrošeno, nakon što smo desetljećima uzaludno okretali ključ i slušali kako taj motor kašlje, štuca i zamuckuje, iznenada je zagrmilo pod haubom i sunuo je gusti dim iz auspuha. “Radi, krvi mi Isusove!” povikali smo oduševljeno. “Ljudi, radi!” – Ante Tomić, Jutarnji.

28.02. (08:30)

Velko tijelo, sitna duša

Ante Tomić o istupu Jacquesa Houdeka: Denunciranje Amire Medunjanin od krupnog muškarca koji se oblači u stolnjake – bijedni je čin

A odakle je taj, kako ste rekli, Jacques? Ja sam cijeli katolički kalendar pregledao i između više od sedam stotina naših narodnih imena nisam, bogme, našao nijednog takvog”, rekao bi tkogod neupućen da čuje kako Jacques Houdek procjenjuje tko može, a tko ne može dobiti hrvatsku diskografsku nagradu Porin. Houdekovo jadikovanje da pjevačica iz Bosne nepošteno uzima nešto namijenjeno našim estradnim umjetnicama bilo bi neumjesan nacionalistički ispad i da je pravno i policijski utemeljeno, a ono čak ni to nije. Medunjanin je građanka Republike Hrvatske, sa svim pravima koje uživa i njezin bijedni denuncijant Houdek – piše Ante Tomić za Slobodnu Dalmaciju.

23.02. (09:30)

Prirođena osobina

Ante Tomić: Psi znaju kad nešto zgriješe pa osjećaju sram, HDZ-ovci ne

“Krenete li grditi psa koji je poderao navlaku naslonjača ili ukrao pečeno pile, on se jadnik slomi, u krivnji sklanja pogled ili molećivo zuri u vas, a hadezeovci ništa. Oni se izmotavaju slaboumnim isprikama ili čak bezobrazno otresaju na vas, i učini vam se katkad da labradori, biglovi, rotvajleri i terijeri bolje razumiju dobro i zlo od naših premijera, ministara, zastupnika i načelnika” – Ante Tomić, Jutarnji.

21.02. (11:30)

Iznimke od pravila

Tomić: Tuđmanu nije smetao ministar mason, zašto smeta HDZ-u?

Nemam ništa protiv što je Jelenić otišao jer me nije impresionirao svojim radom. Zašto je sad morao otići čovjek koji je mason? Ako se HDZ poziva na Tuđmanovu baštinu, a Franji Tuđmanu nije smetalo da u Vladi ima ministra Nenada Porgesa koji je mason, ne znam zašto im to danas smeta – izjavio je Ante Tomić. Komentirao je i inauguraciju, pjevanje Josipe Lisac, te izbore u HDZ-u.

16.02. (23:30)

Proračun Walker

Ante Tomić: Saga o nenadanim susretima očeva i sinova u hrvatskim javnim tvrtkama

“Luka čita i ne može k sebi doći. Tekst mu se muti od suza koje su mu u jednom trenutku napunile oči. Jer, njegova se iracionalna želja ostvarila. Njegov otac nije poginuo u prometnoj nesreći, odselio u Kanadu ili nestao u polarnoj ekspediciji. Ne, ljudi, on je živ! Živi u Zagrebu, ugledan je član vladajuće stranke i, kako je svijet mali, pomoćnik je ministra, zamjenik ravnatelja agencije ili član uprave javnog poduzeća u kojem radi njegov sin” – Ante Tomić, Jutarnji.