Baretić: Najtužnije je da je Tito u usporedbi s današnjima - simbol napretka - Monitor.hr
02.09.2017. (11:58)

Kad je lošije - bolje

Baretić: Najtužnije je da je Tito u usporedbi s današnjima – simbol napretka

U Titovoj eri – uz sve manjkavosti, nepravde, surovosti i nakaradnosti režima – Hrvatska je iz blatnjave polufeudalne rovincije pretvorena u republiku s rastućom industrijom, međunarodno relevantnom kulturom, modernom medicinom i respektabilnim fakultetima. Za toliki civilizacijski iskorak u samo tri i pol desetljeća (još malo pa će toliko proći i od osamostaljenja Hrvatske, pa možemo uspoređivati) najzaslužniji je upravo tip kojemu se Hruščov 1955. ispričao, tip kojega su zapadni državnici respektirali, a trećesvjetski obožavali, osvrće se Renato Baretić na T-Portalu na preimenovanje Trga maršala Tita u Zagrebu.



Slične vijesti

31.08. (19:30)

Pravi krivci

Renato Baretić: Pa ih ti ne mrzi!

“Stvarno, ljudi – da citiram izuzetno glupo i provokativno pitanje manje poznatoga domaćega kolumnista i pisca – koji nama kurac danas smetaju Srbi? Pa to samo budala poput njega može pitati! Uništili su nam Agrokor, eto zašto nam smetaju! Pogledajte kako i koliko protuzakonito sijeku stabla po Medvednici, Marjanu i kojekuda po Lijepoj našoj! Industriju su nam upropastili, banke prodali strancima (i to u vrijeme dok smo se mi branili od njihove agresije!), onog Mamića instalirali u Dinamo i HNS, onog Bandića ne dopuštaju skinuti s cezarskog trona u Zagrebu, pod okriljem noći šaraju ustaške i nacističke grafite po našim zidovima” piše Renato Baretić za Tportal.

18.08. (13:30)

Duplo dno

Renato Baretić: Podbacili smo, braćo i sestre, u zaglupljivanju mladeži, treba to jače!

“Vjerojatno ste i vi ovog tjedna negdje naletjeli na snimku one mlađahne zagrebačke crnke koja bi se ‘danas-sutra’, kad diplomira, zaposlila ‘kod svojeg Bandića’. Studira, kaže, javnu upravu ‘tu u Gundulićevoj’, misli da je politika duboko prožeta kriminalom i korupcijom, ali zna da je Bandić puno ‘dao za državu’, iako se slaže s tvrdnjom da je ‘krao, ali je i nama dao'”, piše Renato Baretić za Tportal.

04.08. (22:30)

Bombaš mozgoubojica

Lažne dojave o bombi kao simbol zaglupljenog društva

Renato Baretić se u kolumni za Tportal pita što čovjeka nagoni na lažnu dojavu o bombi. U tri dana bilo ih je tri, dvije u Zagrebu i jedna u Splitu. “Pokušavam već dva dana ući u mozak – ili mu se barem malo približiti – takvog jednog uzbunjivača javnosti i lažnog bombaša, ali ne ide mi baš nešto. Okej, za početak nužno je biti budala, to je jasno. Dalje, budala treba imati motiv”, piše Baretić.

08.07. (08:30)

Renato Baretić: Kvadratoljubi, koje biste od svojih ognjišta prvo prsimice branili da, ne daj bože, zagusti?

Pričam s frendom u Zagrebu prije otprilike mjesec i pol i on mi kaže otprilike ovako: uzmi si dva dana i polako vozi podsljemenskom zonom gor i dol, pa pokušaj izbrojati koliko u njoj ima novih kuća vrednijih od dva milijuna eura, samo uz cestu. Ima ih, stari, najmanje tisuću! Automobila skupljih od 50.000 eura na zagrebačkim ulicama ima i nekoliko puta više… Sve u svemu, po odokativnoj procjeni, rekao bih da je najmanje dvije trećine današnjih hrvatskih bogataša svoj imetak steklo nekom kemijom koje nema bez umreženosti s politikom i državom na raznim razinama… – piše Renato Baretić za Tportal.

11.05. (16:30)

Rad do smrti za parazite

Ni za 20 godina usmrđena riba mirovinskog sustava neće se početi čistiti od glave

“Radit ćemo, i vi i ja, do zadnjeg udisaja zraka”, zaključuje Renato Baretić u kolumni za Tportal. Mirovinu ne zamišlja. “Rastvoreni laptop, blok s olovkom i ja po sredini – tako bi, da se mene pita, izgledao moj odlazak u mirovinu”, kaže. “I zato mi je, zapravo, skroz svejedno hoću li pravo na mirovinu od rada i preživljavanja steći za devet ili jedanaest godina. Svejedno mi je, pored navedenog, i stoga što živim u Hrvatskoj, državi gdje se ni za dvadeset godina, a kamoli za devet ili jedanaest, usmrđena riba mirovinskog sustava neće početi čistiti od glave. Ni tada se vječni sindikalni vođe (zar sumnjate da će ih zamijeniti itko drugi?) neće usuditi dirnuti u mirovine branitelja iz Domovinskog rata (a bit će takvih dotad barem milijun, prema aktualnim trendovima) nego će pod prozorima premijera Resslera gromko pozivati na pridruživanje njihovoj akciji ’77 je, ljudi, stvarno previše'”.

09.12.2018. (08:30)

Prva jutarnja kava

Zašto još nitko nije napravio apstraktni spomenik Franji Tuđmanu? Renato Baretić ima ideju…

“Ma, tri likovne akademije da je odstudirao i na svakoj da je diplomirao, nijedan kipar – ne samo hrvatski – ne bi bio u stanju umjetničkom imaginacijom domisliti formu kojom bi dočarao Franju Tuđmana i njegovo nasljeđe… A stvar zapravo uopće nije toliko komplicirana. Svatko od njih, pa i od nas… svakoga dana u kreativnoj zažarenosti nesvjesno proizvede najmanje jednu maketu za apstraktni monument koji bi najeksplicitnije dočarao gornje, tek ovlaš opisano naslijeđe. Neki među njima već i poslije prve jutarnje kave”, prilično neuvijeno komentira Renato Baretić cijelu ovu blamažu s izgledom Tuđmanovog spomenika u Zagrebu.

06.02.2018. (15:40)

Osma rupa na otoku

Jergović: Da je kulture, ‘Osmog povjerenika’ bi vidjelo pola milijuna ljudi

“Salajev Osmi povjereni molski je film, tužna, predsmrtna pjesma, puna čiste vedrine… Jedan od tužnijih hrvatskih filmova u posljednjih tridesetak godina. Na barem tri mjesta umalo što me infarkt nije strefio od zora i truda da se ne rasplačem… Kada bi postojali ozbiljni televizijski programi iz kulture i kada bi doista bilo kulturnih rubrika u novinama, ali i kada bi u Hrvatskoj postojala kina, ‘Osmog povjerenika’ vidjelo bi pola milijuna ljudi, iz čega se onda razvilo razumijevanje i njegova alegorijskog sloja”, piše Miljenko Jergović o novom filmu Ivana Salaja prema romanu Renata Baretića. Još se stigne – i dalje igra u kinima.

14.01.2018. (23:54)

Kritični pogodak

‘Osmi povjerenik’ zadržao formu Baretićevog romana, ali je izgubio suštinu

Osmi povjerenik Ivana Salaja na filmskom planu donosi malo toga novoga što je šteta imajući u vidu popularnost Baretićevog romana i prostor koji on ostavlja za ekranizaciju… struktura je epizodična, film predugo traje da bi ostao zanimljiv, a prekratko da bi zaista produbio i oživeo gomilu epizodnih likova koji su svedeni na tipove sa po jednom-dve osobine i zapravo ne budi nikakvu emociju. Salaj se potrudio da održi formu Baretićevog romana, a suština se gubi putem”, komentira Marko Stojiljković novi film u domaćim kinima. Monitor.hr

14.10.2017. (08:11)

Možda sutra bude bolje

Baretić: Glupi smo i naivni, zato ne odlazimo iz Hrvatske

“Mi smo ostali, ostajemo i ostat ćemo, bando! Vama pak preostaje tek da, kako ono reče Vlado Gotovac, umrete u pustoši svojeg mrtvog srca. Naivno, glupo i katoličko-ateistički milosrdno, nadam se da će vam se to dogoditi kratko i bezbolno.

P.S.: Za kakvu-takvu utjehu: svi mi, naravno, spremamo svoju djecu za što skoriju emigraciju, zlu ne trebalo. Ali, zaludu vam nada, vratit će se ta djeca, čim vi pocrkate. Možda tada od Hrvatske ipak nešto i nastane”, piše Renato Baretić.