Baretić: Najtužnije je da je Tito u usporedbi s današnjima - simbol napretka - Monitor.hr
02.09.2017. (11:58)

Kad je lošije - bolje

Baretić: Najtužnije je da je Tito u usporedbi s današnjima – simbol napretka

U Titovoj eri – uz sve manjkavosti, nepravde, surovosti i nakaradnosti režima – Hrvatska je iz blatnjave polufeudalne rovincije pretvorena u republiku s rastućom industrijom, međunarodno relevantnom kulturom, modernom medicinom i respektabilnim fakultetima. Za toliki civilizacijski iskorak u samo tri i pol desetljeća (još malo pa će toliko proći i od osamostaljenja Hrvatske, pa možemo uspoređivati) najzaslužniji je upravo tip kojemu se Hruščov 1955. ispričao, tip kojega su zapadni državnici respektirali, a trećesvjetski obožavali, osvrće se Renato Baretić na T-Portalu na preimenovanje Trga maršala Tita u Zagrebu.


Slične vijesti

Nedjelja (23:00)

Simpatični starčići koji neodoljivo podsjećaju na nekog...

Baretić: Sanatorij Hrvatska 2044.: Tko će sedlati konje s pelenom, a tko nositi Augijeve štale u hlačama?

Svađa dvojice štićenika doma „Miješani krupni otpad“, neće stati još najmanje 20 godina, pitate li Renata Baretića. A tko će tada sjediti na Pantovčaku i u Banskim dvorima? Proljeće je stiglo, kristalno vedro nebo otkriva kako nježna, najnježnija nijansa zelene boje počinje prekrivati gole grane stabala u parku, a na klupici dva živahna starčića hrane golubove, uglavnom šuteći. Jedan se napokon oglasi:

– Za koji dan će doći kositi travu, obožavam miris friško pokošene trave…

– Nisi alergičan na nju? Ono, ne šmrcaš, ne brišeš suhi nos prstom? – jetko mu uzvrati kolega.

– Ne, samo dobijem neku blagu, rijetku vrstu anemije, pa stalno kašljucam dok ponavljam iste rečenice. To mi je davno ustanovila jedna lekarka, vojna.

– Ne diraj mi se u majku, stoput sam ti rekao!

– Ko se dira, kaj je tebi?! Pričali smo o mojim zdravstvenim teškoćama, ne o majkama. Al okej, dodat ću i svoje zdravstveno stanje na popis tvojih ne-tema.

– Ali znaš što jest tema? To da je ispred tebe triput golubova nego ispred mene. Kako to?

– Nemam pojma, valjda sam im simpatičniji?

– Ti simpatičniji, nemoj, umrijet ću od smijeha! Vidi, bacamo im iste količine sjemenki, a kod tebe kljucaju sve u šesnaest… Znaš kako kažu za golubove? „Leteći štakori“, možda je u tome stvar, možda im zato zbilja i jesi simpatičniji.

09.03. (17:00)

Ekipa za očepit

Baretić: Otrijeznite se! Povratak zaboravljenih asova i klečavce će staviti na muke

Uoči svakih izbora odnekud izmile neka sasvim nova lica i imena, ali podjednako redovito na svoje nas malenkosti podsjeti i poneki / poneka među zaboravljenim asovima. Ava Karabatić ponašanje političara objašnjava pijanstvom pa se bori protiv toga, tercet koji čine političari poput Lovrinovića, Kolakušića i Sinčića osnovalo je stranku Pravo i pravda po uzoru na zloglasnu poljsku stranku, a tu je i Todorić koji se bez prestanka trudi biti u medijima (osim ono jednom, u večernjem joggingu po Londonu). Posljednji as također nije zaboravljen, štoviše, i previše ga je. Što ga onda svrstava u ovu ekipu? Pa eto, činjenica da je Ivan Penava, samo dva dana uoči Međunarodnog dana žena, upitan s kime bi Domovinski pokret mogao surađivati poslije izbora, dvaput nedvosmisleno odgovorio: “Sa svakim tko će se zalagati za hrvatsku deratifikaciju Istanbulske konvencije“… Klečavcima izgleda neće biti lako odabrati, kaže Renato Baretić za tportal.

10.02. (16:00)

Nije impotentan, samo reduciranih seksualnih sposobnosti

Baretić: Koji od ovih Mostara je pravi, a koji – reduciranog izričaja?

Nije to ipak bila trica, nego je Dončić bio reduciranoga iskoraka unazad. Nije to bila oružana pljačka, nego reduciran proces financijske transakcije. Nije posrijedi bilo obiteljsko nasilje, nego reducirana razmjena stavova. Nisu beskućnici, nego ljudi reduciranih smještajnih kapaciteta. Nije Otac Domovine pokojni, nego je reduciranih otkucaja srca. Uz kreativan premijerov opis iskaza Ivana Turudića pred saborskim Odborom za pravosuđe, najkreativniji primjer ‘redukcije izričaja’ ovog tjedna stiže iz Mostara, gdje je AI na neobično precizan način odrezao džamije iz svog viđenja panorame Mostara. Mostar je i dalje, skoro 30 godina poslije svršetka krvavog rata, duboko podijeljen grad, s obje strane rijeke podatan svakom potpirivanju mržnje i antagonizma. I zadnje što im treba, i jednima o drugima, i sada i zauvijek, jest reduciranje u korištenju zdravog razuma. Renato Baretić za tportal.

27.01. (15:00)

Slobodno je koristite jer ćete ju i tako platiti

Baretić: Žičara? Može! Fritule s lozovačom? Može! Zašto Hrvati više od drugih vole sve što je besplatno?

Sjetio sam se te davne bizarne epizode pročitavši kako su stotine i stotine Zagrepčana prošlog vikenda pohrlile na Sljeme (jer je žičara bila, što – besplatna!) a da su dolje, u podnožju, desecima i desecima automobila komunarni redari ispisivali kazne za nepropisno parkiranje. Fascinantna je ta logika: ako je žičara besplatna, onda valjda smijem i parkirati gdje me i kako volja! Sjetio sam se i drugih nekih „besplatnosti“, od Bandićevoga graha u Maksimiru do Kerumovih ćevapa i srdela, pa sve do one priče – ne znam, možda ste i vi čuli za nju – kako su bankovni službenici uporno nagovarali klijente da uzimaju kredite u švicarskim francima jer su, u usporedbi s onima u drugim valutama, praktično besplatni…

Cijela nam se nacija opasno približila mentalitetu onih likova koji obilaze otvorenja izložbi samo zato da na kraju čoknu besplatni kanapeić ili dva i popiju čašu vina, ili onih, malo sirovijih ali zato drskijih, koji nepozvani kriomice upadaju na fešte poslije vjenčanja potpuno nepoznatih ljudi i krkaju dok ih god netko ne skuži i najuri.

Ona stara izreka „ne postoji besplatan ručak“ nikako da se ucijepi u tintare većine nas Hrvata. I to ćemo, bojim se, jednoga dana skupo platiti. Renato Baretić za tportal.

13.01. (13:00)

Tito je i njihov

Baretić: ONO i DSZ, vlažni snovi desnice: Je li i drug Tito bio u Domovinskom pokretu?

U najnovijem pokušaju Domovinskog pokreta da vrati obuku obrane i zaštite u škole, predmet koji se u nekom drugom vremenu nazivao ONO i DSZ, Renato Baretić za tportal prepoznao je rukopis – Josipa Broza Tita: Budući da je u ondašnjem konceptu svijeta i države rat mogao započeti samo tako da neprijatelj uđe u zemlju na nedopuštenim mjestima, cijela je Jugoslavija bila opasana đerdanom karaula, namijenjenih upravo sprečavanju neprijateljeva prelaska granice na takvim, na prvi pogled nenadziranim dijelovima granice. Tamo se, bogme, i pucalo, doduše uglavnom na one koji su nelegalno željeli pobjeći iz Juge, a manje na neprijatelja koji bi upao da nas okupira i podjarmi. Današnja su poimanja svijeta i države bitno drugačija (šifra: nepoznati dron na Jarunu) pa je predsjednik DP-a i gradonačelnik Vukovara Ivan Penava prije nekoliko dana gotovo zapovjednim tonom zatražio opasivanje Hrvatske bodljikavom žicom, slanjem vojske diljem granice, dometnuvši još: „Ukoliko treba pucat – pucajte!“…

30.12.2023. (21:00)

Ako ćemo mjeriti prema vladajućima, vokabular nam je dosta štur

Baretić: Biramo riječ godine – Znam što bi narod izabrao, ali evo što je meni na pameti

Zar ne bi bilo zanimljivo da i kod nas neka stručna, ugledna i važna institucija (znam, već tu lagano šepamo…) radi izbor riječi godine u Hrvatskoj? Imamo Institut za hrvatski jezik, ali on se ne bavi takvim banalnostima i trivijalnostima. Imamo i časopis Jezik, no njegov je fokus na pohrvaćivanju hrvatskog i izmišljanju novih hrvatskih riječi. Pobjednika (doduše kolektivnog) već imam. To su riječi i sintagme Pelješki most, euro-zona, Schengen, druga cijev tunela Učka, povećanje plaća i mirovina, rast BDP-a i cijeli niz drugih pojmova koje premijer koristi u manje-više svakom javnom (odgovoru).

Nasilje u obitelji i femicid također su se često spominjali u javnom prostoru, ali badava spominjanje kad se pod milim bogom ništa nije promijenilo nabolje… Kad smo kod toga, „klečavci“ su se također razbaškarili javnom i privatnom komunikacijom. Novinari su beskrajno često spominjali „superizbornu 2024.“, valjda će to od prekosutra početi pomalo jenjavati. Dosta bi se toga još dalo prikupiti u širi izbor, recimo „plin za cent“, „demografija“, „strani radnici“, potkraj godine se ozbiljno kandidirala i „afrička svinjska kuga“… Ukoliko vam se učinilo da sam slučajno propustio „korupciju“ i „sukob interesa“ – odakle vam ideja da su te riječi obilježile samo 2023.? Renato Baretić za tportal.

16.12.2023. (17:00)

Prvo ja, pa tek onda država

Baretić: Ima neka tajna veza Vučića i Bandića

Aleksandar Vučić je u stotinama sati televizijskog programa u aktualnoj izbornoj kampanji, u kojoj uopće nije kandidat, u jednom trenutku potegnuo bivšeg zagrebačkog gradonačelnika Milana Bandića. Poentirao je tvrdnjom kako je Bandić „bio Albert Einstein, i za ove i za mnoge druge“. Pitaj boga koje su sve ajnštajnluke njih dvojica razmjenjivali (osim „Beograda na vodi“ i „Zagrebačkog Manhattana“) ali postoji jedan koji nije iz prve uočljiv, ali sigurno nije baš sasvim slučajan. Kad je Milan Bandić osnovao svoju stranku, nazvao ju je – nesukladno pravopisu – „Bandić Milan 365“. Zašto prvo prezime pa ime? Pa zbog abecede! Budući da se stranke na izbornim listićima nižu abecednim redom, Bandić Milan je po sili zakona morao biti red i broj 1 na listi, dok bi lista Milana Bandića bila znatno niže, pa bi ponekom neukijem biraču ruka mogla štogod pogrešno zaokružiti. Iz identičnog je razloga, potpuno sam uvjeren, i Aleksandar Vučić ‘posudio’ svoje ime za početak naziva izborne liste. I on mora biti prvi i jedini. Renato Baretić za tportal.

02.12.2023. (21:00)

Ha, uštedilo se nešto, dragi naš Renato

Baretić: Pa sve i da je najcrnji od svih petaka – odakle vam, ljudi, toliki novci?!

Alzodakle, rekao bi Doktor u „Kapelskim kresovima“, stvari stoje ovako: prema službenim podacima Porezne uprave, građani Republike Hrvatske prošlog su petka, na „Black Friday“, potrošili u cent točno 76.702.725,62 eura. Skoro dvanaest milijuna eura više nego lani, ali paz’ vamo: broj izdanih fiskaliziranih računa gotovo je isti kao i na prošlogodišnji. E da, to je pitanje: odakle vam novac, pa sve da je najcrnji od svih petaka? Mislim, apsolutno je nemoguće da se svi uspješno bavite turizmom i ugostiteljstvom, ili da nepogrešivo manipulirate na online-burzama, ili da maestralno rudarite s kriptovalutama… Radite li nešto na crno, varate li državu i sugrađane? Švercate li duhan, drogu, oružje, migrante…? Otkrijte mi tajnu, svega vam! Jer ja sam navršio okruglih šest banki, punih 40 godina živim isključivo od gotovo svakodnevnog pisanja, što znači da nemam ni godišnjeg, ni božićnice ni bolovanja, ni dopuštenog minusa na tekućem, niti ičega što imaju čak i nesretnici na minimalcu, i stalno sam nekome nešto dužan, uglavnom državi i raznoraznim „pružateljima usluga“. Renato Baretić za tportal.

19.11.2023. (17:00)

Čemu briga? S kandidatima za takvo što ionako ne oskudijevamo...

Baretić: Svijet ide u vražju mater i nema nam spasa. A tko će Hrvate voditi u propast?

Nakon što je kliknuo na ovaj tekst i krenuo znatiželjno, mada i zabrinuto, guglati kandidata za novog argentinskog predsjednika, Renato Baretić je postao zabrinut i za našu budućnost. Bandića više nema, Kerum se izvukao iz politike i još se izvlači odakle god još može, Kolakušić i Sinčić će se vjerojatno povući u više nego zasluženu mirovinu nakon mandata u Europskom parlamentu… Tko nam je još preostao kao potencijalni domaći Javier? Evo, neki je dan Juanito Todorri potvrdio najave kako uskoro ulazi u visoku politiku, može li to biti on? Žeton bi se mogao staviti i na Juana Pernara, jer Pernaro je već budio lavove po Africi… Tko nam je još na raspolaganju? Míro Bugli? Nema živog meteorologa koji nam ne proriče tmuran početak radnog tjedna, pa zašto ta dva, tri djelatna dana, natkrivena sivilom i natopljena kišom, ne biste malo skratili ćaskanjem s kolegama i nagađanjem o toj temi? Možete i kripto-kladionicu osnovati.

06.11.2023. (00:00)

A da dignemo montažni stadion za naše zakonodavstvo?

Baretić: Preseljenje Sabora? Mačji kašalj, a možemo i zaraditi. Ministre Bačiću, Vi ste na potezu!

Ne moram vam opisivati svoje osjećaje, kad ste i sami zacijelo osjetili barem mali izboj jednako istinskoga domoljubnoga ganuća u ponedjeljak, kad je Gordan Jandroković svečano objavio kako je Hrvatski sabor napokon, poslije tri i pol godine, uspio ishoditi valjanu građevinsku dozvolu za obnovu svoje zgrade, stradale u onom potresu početkom 2020., vjerojatno ga se sjećate. Sada treba naći najmodavca koji raspolaže s najmanje sedam tisuća četvornih metara ozidanog i natkrovljenog prostora, neophodnog za uredno djelovanje Sabora tijekom obnove. Ova druga cijev tunela Učka, kad se već toliko hvale probijanjem, bila bi im taman po kvadraturi, temperaturi i ambijentu. Na Velesajmu sigurno ima i više nego dovoljno mjesta, ‘samo da komunisti nisu onako bespovratno devastirali te paviljone nakon ’71.’. A kaj fali Ciboni? A zagrebačka Arena? Za to vrijeme svakim danom sve je više Banijaca koji dobivaju svoj novi ili dobro obnovljeni dom, a za njima ostaju… Ček, ček malo! Pa za njima ostaju čisti mrtvi kapitali – više od dvije tisuće kontejnera… Renato Baretić promišlja za tportal.