Što je pokazalo provedeno kriminalističko istraživanje službenika Policijske postaje Vodice u župnim poslovnim knjigama? Čekajte, kako mislite, crkva nema poslovnih knjiga? Što bi svakako bilo – sad ste i vi shvatili – najgluplje od sviju glupih pitanja. E, sad može “ali dobro”: ali dobro, recimo, da je bilo sve kako kaže vijest: da je “besramna kradljivica” s ciljem ostvarivanja protupravne imovinske koristi ušla u crkvu i iz košarice za milodare svetom Anti pred nosom uzela dva eura (Šibenski). Dobro, pet. U tom slučaju, naime, iscrpili smo sva glupa, i ostalo nam je samo ono ključno teološko pitanje – pa što da je gospođa i uzela par novčića iz košarice za milodare? Ili, da preformuliram: pa što? Sam smisao milodara, tumačio mi je barba Ivo, je poravnavanje između onih koji imaju, a ne treba im, i onih kojima treba, a nemaju. A Gospi sigurno ne treba. Boris Dežulović za N1
Još jedna pjesma o hrvatskoj inačici eura
Baretić: Perice, a znaš li ti narisati kunu?
Tako otprilike glasi rečenica kojom gospon Fulir, uz neveliku novčanu naknadu, otpravlja maloga Pericu Šafraneka iz dnevnog boravka u kojem kani i dalje snubiti njegovu lijepu mamu, zbunjenu gospođu Anu, u svevremenskom Golikovom filmu “Tko pjeva zlo ne misli”. tako je nekako glasio i jedini uvjet za prijavu na natječaj što su ga Hrvatska narodna banka i njezina Komisija za novac (kako to gordo zvuči, a? Komisija za novac!) raspisale glede dizajna pozadine hrvatske inačice kovanice od jednog eura. Perica nije imao pojma, ali je slagao da zna, privučen novčanom nagradom, a fuliri su u miru nastavili obrađivati temeljito sluđenu gospođu Javnost svojim bajkama o pravu na trgovanje bankarskim obveznicama i dionicama. Znamo što je bilo dalje, tvrdi Renato Baretić za Tportal.
