Život se ponekad baš dobro zajebava. Umjesto, shvatili ste, da promijeni ime, uši i spol, šef SDP-a promijeni sam stranku, pa nanjušivši političku krv spremno pohitao ravno put FPZG-a.
Dobar primjer za loše spomenike
Baretić: Tuđman iz Podstrane nabildan je i spreman kao Niko Kovač, ali zašto je bos?

Samoukim portretistima ne treba odveć zamjerati – oni su svoje nakaradne kipeke krenuli raditi iz dubine srca, iz najdubljeg ikonodulskog poriva, pa što im već ispadne, ispast će, pa nek laže selo i nek lažu ljudi. Malo me, međutim, zbunjuju ozbiljni, visoko obrazovani ljudi, oni koji su godinama uvježbavali oči i prste, trenirali međuigru introspekcije i ekspresije, kontemplirali o mogućnostima prepoznatljivog individualnog autorskog izričaja, i o mnogim još stvarima. Najuspješniji su portreti zapravo biste, u dimenzijama onih na Zrinjevcu. Što se tiče budućeg spomenika u Podstrani, zamislite, recimo, da se Niko Kovač, trener Wolfsburga, tri minute prije istrčavanja na travnjak, u svlačionici užasno posvađa s cijelom momčadi, pa ga oni zguraju u kut, svuku mu košulju i hlače, bace ih na pod i bijesno izgaze kopačkama. I još mu sakriju cipele, pa je morao pred javnost izaći sasvim bos. Šteta što je intervju s autorom ispao nedovoljno izdašan, pa da doznamo i zašto je Kujundžićev Tuđman vitak kakav je zadnji put možda bio u ljeto 1946., zašto mu je desna podlaktica tako švarcenegerovski nabildana a lijevi biceps izraženiji negoli u vrijeme kad je bio predsjednik Jugoslovenskog sportskog društva Partizan? Renato Baretić za tportal.