Što je pokazalo provedeno kriminalističko istraživanje službenika Policijske postaje Vodice u župnim poslovnim knjigama? Čekajte, kako mislite, crkva nema poslovnih knjiga? Što bi svakako bilo – sad ste i vi shvatili – najgluplje od sviju glupih pitanja. E, sad može “ali dobro”: ali dobro, recimo, da je bilo sve kako kaže vijest: da je “besramna kradljivica” s ciljem ostvarivanja protupravne imovinske koristi ušla u crkvu i iz košarice za milodare svetom Anti pred nosom uzela dva eura (Šibenski). Dobro, pet. U tom slučaju, naime, iscrpili smo sva glupa, i ostalo nam je samo ono ključno teološko pitanje – pa što da je gospođa i uzela par novčića iz košarice za milodare? Ili, da preformuliram: pa što? Sam smisao milodara, tumačio mi je barba Ivo, je poravnavanje između onih koji imaju, a ne treba im, i onih kojima treba, a nemaju. A Gospi sigurno ne treba. Boris Dežulović za N1
Doktor primarijus dijagnostičar
Basara: Burnout
Srbija pak – koja je davnih dana u još sumanutije (pride dibidus neorganizovane) pohode od Karlovih tipa krenula sa prosjačkim štapom u rukama – nikakve pouke nije izvukla, pa je i ona danas ono što (jedva) jeste – zemlja na još prosjačkijem štapu koja, samoobmanuta državnom himnom “ne može nam niko ništa, jači smo od sudbine” krupnim koracima grabi ka najprosjačkijem zamislivom štapu. Mi se danas nalazimo u stanju kolektivne (vrlo verovatno neizlečive) emocionalne, fizičke i (naročito) mentalne iscrpljenosti, radije ga opisujem kao sveopštu prdnutost u čabar, a ne kao burnoutovanost, slikovitije je, a i srpskije, brate. Problem smo danas razmotrili sa psihološkog stanovišta, sutra nastavljamo gde smo stali sa medicinske tačke gledišta – piše Svetislav Basara danas za Danas, čekamo ga i sutra.
