Odmah da kažem, meni je ta ideja briljantna.
Sad su neke stvari jasnije
Basara: Kurto(n)azija
Marko uvek kasno na Kosovo stiže, pamet još kasnije dolazi iz dupeta u glavu. Evo, recimo, meni je tek pod starost došlo iz dupeta u glavu da jedan od glavnih problema srpskog društva, srpskih vlasti i srpskih opozicija (svih vremena i boja) – nisu prvenstveno loše politike, nego loše vaspitanje.
Ljudska društva na okupu ne drže nacionalna jedinstva – Porfirije bi rekao „sabornost“ – nego društvene konvencije, skup pravila lepog ponašanja i ophođenja, obavezujuća za sve koji ne žele da budu smatrani propalicama. U svakodnevnom srpskom životu, izvan politike, još će vam se poneko i obratiti sa „vi“, još će poneko reći „izvinite“, „molim vas“, „hvala lepo“, „bilo mi je drago da vas upoznam“ itd., ali takva elementarna uljuđenost na srbskoj histeričnoj političkoj sceni se smatra za slabost.
Tamo gde je svak sa svakim na „ti“, na „jebi si mater“, na „prst u dupe“ – kao što je to slučaj u Srbiji – niko nema stvarni autoritet i niko nikoga ne poštuje, osim u situacijama kad nema drugog izbora nego da se poštuje ovaj ili onaj autoritet, jer je – kao, recimo, u slučaju Josipa Broza Tita – za nepoštovanje autoriteta zaprećena zakonska kazna. Svetislav Basara







