Basara: Preneozbiljnost - Monitor.hr
07.12.2019. (07:30)

Srećom ima ovih što imaju ozbiljnu namjeru svašta ismijavati

Basara: Preneozbiljnost

Odlično, a kako drugačije, piše Basara, šteta ne pročitati, iako je riječ o politici, i to tuđoj: “Ovde nikakve republike nikada nije bilo, niti će je – imajući u vidu ko se sve pača u politiku – ikada biti. Vučić je od Tadića oteo (mada sam ja skloniji pomisli da ju je dobio na tacni) kontrolu nad paketom kosovskih akcija, distribucijom iluzija, unosnim muljavinama i tradicionalnim marifetlucima. Republika bi tek trebalo da bude stvorena. I to iz ničega”.


Slične vijesti

Jučer (08:00)

Demokracija na srpski pogon: blokada, batine i bestseleri u najavi

Studenti žele na izbore, opoziciju šalju na klupu

Studenti Srbije, uz podršku sindikata i građana, prosvjedovali su pred Vladom, obilježavajući šest mjeseci od tragedije u Novom Sadu. Nezadovoljni ignoriranjem zahtjeva i represijom, najavljuju izlazak na izbore, ali bez suradnje s kompromitiranom opozicijom. Istovremeno, vlast optužuje studente za sve, uključujući i pad investicija, tvrdeći da je u „obojenu revoluciju“ uloženo tri milijarde eura. Iako sarkastično, prosvjedi donose konkretne pobjede, a najavljena je i Vučićeva knjiga o toj istoj revoluciji – potencijalni hit među autokratima. Index

Ponedjeljak (12:00)

Nemoj brate na tu stranu

Starešina: Zašto je objavljen Putinov razgovor s ruskim i srpskim patrijarsima

Je li Porfirije znao da u Kremlju s predsjednikom Putinom i patrijarhom Kirilom zapravo snima promidžbeni spot ‘ruskoga svijeta‘ koji će biti objavljen ne samo kao transkript već i kao video? Irelevantno je i je li Vučić znao ili je tek naslućivao. Važno je da su Putin i Kiril preko Porfirija odlučili javno pokazati čija je Srbija u novome poretku. I važan je trenutak u kojemu su to Putin i Kiril učinili, demonstriravši potpuno jedinstvo ruske države i Ruske pravoslavne crkve. Učinili su to u vrijeme kada rusko-američki razgovori o mirovnome sporazumu u Ukrajini postavljaju šire temelje novoga svjetskog poretka u kojemu Rusija nastoji osigurati svoju ulogu na starim temeljima velikoruske politike.

Kao što je Porfirije obećao, Vučić će 9. svibnja u Moskvu. Jer ne može odbiti. I Milorad Dodik će u Moskvu. Jer nema kamo. A možda se i ne vrati. Jer možda neće imati kamo nakon što su zapadni protektori počeli isključivati Republiku Srpsku s financijskih aparata. Višnja Starešina za Lider

22.04. (21:00)

Njihov ili svačiji medij?

Dok studenti blokiraju javni servis u Beogradu, program RTS-a djeluje kao jedva sklepan kolaž

Pobunjeni studenti, koji već pet mjeseci blokiraju svoje fakultete, tvrde da će ostati ispred javnog servisa dok se ponovno ne raspišu izbori za Regulatorno tijelo za elektroničke medije (REM). Ili dok se RTS ne „ugasi“. Prvi čovjek kuće Dragan Bujošević ne oglašava se osobno ali to je tako već godinama. Izdaju se priopćenja u kojima se govori o „nezakonitim blokadama“, „progonu“ zaposlenika i najtežim uvjetima rada „još od bombardiranja“. Zahtjev studenata za gašenjem RTS-a mogao bi itekako razveseliti upravo Vučića. Ionako ima niz odanijih televizija koje se na ovaj ili onaj način financiraju državnim novcem. Mnogi novinari RTS-a osjećaju se neprirodno stisnuti između dva medijska pola – agresivnih režimskih tabloida i televizija s jedne strane, i medija koji pod svaku cijenu kritiziraju vlast. Dvjestotinjak zaposlenika, okupljenih u inicijativi „Naš pRoTeSt“, tvrdi da rukovodstvo RTS-a diskriminira radnike tako što u sadašnji izvanredni program uključuje samo podobne. Tvrde i da se ne zna tko posljednjih dana uređuje informativne emisije. DW

21.04. (16:00)

Realnost u Novom Pazaru, reality show u Beogradu

Novi Pazar u znaku pomirenja, Beograd u znaku političke farsе

Dok je Novi Pazar doživio dirljivu katarzu pomirenja Bošnjaka i Srba, Beograd je bio domaćin osnivanju “Ćacilenda” – paradržave apsurda s vođom koji sam sebi postavlja zahtjeve. U kontrastu između iskrene emocije i političkog teatra, Srbija se rascijepila na građanski entuzijazam i karikaturalnu teokraciju. Novi Pazar je pokazao da postoji nada za zajedništvo, dok je Beograd postao kulisa za novu epizodu političkog sitcoma. Index

26.03. (15:00)

Kad možda čitaju samo njegove medije

Ljudi iz Europe, bliski UN-u, i dalje misle da je Aleksandar Vučić faktor stabilnosti u Srbiji

Boris Vukotić za Index prepričava razgovor tri europska sugovornika (iz UN-a) o prosvjedima u Srbiji: Postavili su pitanje kredibiliteta studentskog bunta u Srbiji. Nije im bilo jasno što studenti zapravo žele. Jer nesreće se događaju u cijelom svijetu. Uslijedili su studentski prosvjedi s četiri zahtjeva koje je Vučić ispunio. Donio je pola tuceta dokumentacije koja je, zaista, trebala biti kod tužiteljstva, ali kakve sad to veze ima. Jedan od sugovornika primijetio je i da su se studenti ponašali agresivno u više navrata napadajući policiju prilikom vršenja službene dužnosti. Vučić je ponudio nove izbore, ali su ih demonstranti glatko odbili. Uvjeti održavanja izbora jesu problem, ali Srbija u tom smislu nije iznimka.

Zatim je jedan postavio pitanje: “Ako je sve ovo što kažete točno, zbog čega je onda gospodin predsjednik upotrijebio nešto toliko gnjusno kao zvučni top protiv svog naroda?” Čovjek mi veli da su se sugovornici iznenadili postavljenim pitanjem. Djelovalo je kao da su se prenuli iz nekog stanja sličnog hipnozi u kojem jesi pri svijesti, ali nisi svjestan. Ili iz nekog razloga ne želiš biti

18.03. (21:00)

Nakon Vučića - opet Vučić

Raos: Nitko izvana Vučića ne ruši, a studenti koji bi ga htjeli srušiti nemaju koga ustoličiti

Među prosvjednicima baš i nema europskih zastava, već sve vrvi od Kosova, a poruke i nisu toliko različite od onih kojima godinama barata i upravlja sâm Vučić. Jasno je da svaka studentska generacija želi biti dio nečeg većeg i povijesno važnijeg i misle da će baš oni biti neki novi šezdesetosmaši i jasno je da se neku prirodna solidarnost s drugim studentima koji na ozbiljnoj muci svakako može shvatiti i pozdraviti, no u potrazi za nekim novim Janom Palachom, valja imati oči širom otvorene da se ne bi ispalo nasamarenim i duboko razočaranim. Za konsolidaciju demokracije potrebno je da neka zemlja prođe barem dvije mirne smjene vlasti u kojima će se promijeniti ključne osobe i/ili stranke u izvršnoj vlasti. Međutim, od osamostaljenja od osmanske vlasti 1878. do danas, Srbija, bilo kao neovisna država, bilo u okviru jugoslavenske države, nije nikada prošla dva mirna prijenosa vlasti. Višelav Raos za tportal

16.02. (22:00)

Maratonci će otrčati i počasni krug

Srbija: Kako se Dan državnosti podijelio na dva suprotstavljena skupa

Nakon četiri dana puta iz različitih krajeva Srbije studenti su konačno stigli na cilj – u Kragujevac. Umorni su i izranjavani zbog dugog hodanja po lošim vremenskim uvjetima, ali zadovoljni zbog uspjeha koji su postigli. Prema dostupnim procjenama, sudjelovalo je više od 169.000 ljudi. Dan državnosti slavi se i u Srijemskoj Mitrovici. Tamo je predsjednik Aleksandar Vučić na mitingu Srpske napredne stranke okupio pristaše također iz cijele Srbije i Republike Srpske. Iako je Mitrovica danima prije toga poručila predsjedniku da nije dobrodošao, skup povodom državnog praznika ipak je održan, a na skup je, prema riječima Vučića, došlo oko 1.800 autobusa. Ali jedina pobjeda koju studenti osjećaju jest pobjeda kojom su nadmašili vlastita očekivanja. Pješačenje 150 kilometara iz svih smjerova, po kiši, snijegu, vjetru, sa žuljevima i bolovima, bez odustajanja – to je pobjeda koja im neće dopustiti da stanu. Adrenalin koji ih drži nakon ovog puta ne dopušta im priznati čak ni umor. DW

08.02. (00:00)

Ovo (ni)je politički, već ljudski skup

Prosvjedi u Srbiji: Studentski protesti – poslednja šansa za popravku društva u našem dobu

Omasovljenje i ozbiljna pretnja koje studentski protesti predstavljaju za njegov režim sigurno je i Vučića iznenadilo. Kao prvo, malo je verovatno da su i najoptimističniji njegovi protivnici verovali da će mlađe generacije, oterane od mulja srpskog političkog života i naizgled apatične i nezainteresovane za društvena kretanja biti te koje će do srži prodrmati ovo društvo.  Kada idu studenti, pred njima se sve otvara: ljudi ih pozdravljaju, nose im hranu i vodu, emocije nekontrolisano bujaju, odrasli plaču, svi nekako svesni sopstvene promašenosti i stanja u čijoj su proizvodnji i sami učestvovali činjenjem ili nečinjenjem.

Brilijantnost studentske strategije ogleda se u toj kamijevski apsurdnoj postavci, koju su ne jednom svojim istupima podcrtali: na Vučićevo batrganje i prazne priče odgovaraju jednostavnim tezama da ga apsolutno ništa nisu pitali, da mu se uopšte ne obraćaju i da za njihove zahteve jednostavno nije nadležan. Ono što proteste koje sada u Srbiji vode studenti odvaja od prethodno navedenih primera je što nisu obeleženi politikom i stranačkim obeležjima. Upravo je suprotno, oni političare drže na jasnom odstojanju, takođe navodeći da u politiku nemaju nameru da ulaze. Ravno do dna

06.02. (15:00)

Neka vam pošta bude uzor

Basara: Sindikat vrabaca

Država Srbija nije „zarobljena“ – kako se uobičajilo smatrati i „ocenjivati“ u krugovima dvojke i Euromahale – problem je u tome što država Srbija nikada nije dovršena. Takva država-poluproizvod je glavni uzrok neprekinutog niza pizdarija koje se protežu kroz tri veka. Da bismo objasnili šta bi to moglo biti, vratićemo se na genijalni grafit N. N. autora koji je precrtao „Ovo je Kosovo“ ispisano sprejom na zidu neke pošte i napisao: „Ovo je pošta, budalo“.

Pošta Srbije funkcioniše jednako dobro kao, recimo, pošta Nemačke ili Francuske, što se za druge ustanove u Srbiji uopšte ne može reći. Pošta, dakle, jeste srpska, poštini direktori i menadžmenti jesu Srbi s dna kace, ali pošta funkcioniše dobro zato što je verski i ideološki neutralna i funkcioniše onako kako bog pošta i poštara zapoveda. Tako bi, da je pameti, trebalo da funkcioniše i poština država, tj. Srbija. Što će reči: nacionalno, verski i ideološki neutralno. Svetislav Basara

02.02. (14:00)

Kad se studenti probude, mostovi ne miruju

Prosvjedi u Srbiji: Iako prorežimski mediji umanjuju značaj prosvjeda, Novi Sad je pokazao da ne planira šutjeti

Više od sto tisuća prosvjednika blokiralo je novosadske mostove, protestirajući protiv neodgovornosti institucija nakon tragedije na Željezničkoj stanici. Studenti, obitelji i umirovljenici pretvorili su Most slobode u epicentar otpora, uz filmove, društvene igre i kuhanje. Protest je podržala i Madonna (N1), dok je RTS iznenađujuće dao prostor događaju, izazvavši bijes vlasti. Jutarnji… Komentari na Forumu.