Boris Dežulović: Bijela desetka - Monitor.hr
10.06. (06:30)

Boris Dežulović: Bijela desetka

Sjajnu posvetu preminulom Jurici Jerkoviću napisao je, kako samo on može, Boris Dežulović na Novostima: Jure je onda pokazao kako to rade ‘desetke’. U sedamdesetoj minuti primio je jednu loptu na trideset pet metara od gola, povukao je korak-dva i onda desnicom zakucao vrataru Félixu u rašlje za konačnih 2-2. Ono što je cijeli svijet, gledajući prijenos iz Rija, očekivao od Peléa, uradio je naš Jure iz Radunice. Brazilski O’Globo sutradan je objavio kako ‘ljepši gol Maracanã nikad nije vidjela’…


Slične vijesti

Prekjučer (18:30)

Boris Dežulović intervju: Postjugoslavenski poučak – svih sedam država, osim Slovenije, je propalo onog trena kada su preuzeli sudbinu u svoje ruke

Danas, 28 godina nakon što su Crnogorci sa Žarkovice gađali ustaše u Dubrovniku, ti imaš Thompsona na Stradunu koji viče “Za dom spremni”. Mi smo ostavarili želju tih vojnika sa Žarkovice, da gađaju ustaško leglo u Dubrovniku. Tad ih nije bilo, danas su tu. Toliko godina kasnije se ti upisuješ u ustaše, ali to mogu samo Srbi i Hrvati, da se nakon Drugog svjetskog rata upisuju u poraženu stranu. Povijest čovječanstva nije vidjela takve budaleBoris Dežulović u intervjuu za Al Jazeeru.

Prekjučer (08:00)

Ponavljamo gradivo

Dežulović: Ku Klux MUP

Pokušajte, uostalom, i sami: taman da je baš sve bilo onako kako kažu u MUP-u i nikako drugačije, ali da su Abia i Eboha bijele puti – da se zovu, recimo, Jacob i Herbert i da su na natjecanje u Puli stigli, metnimo, iz Australije, ili još bolje, iz Južnoafričke Republike – bi li im zagrebačka policija ikad, ali ikad, uopće na ulici prišla, a kamoli ih noću izbacivala u šumu negdje na hrvatsko-bosanskoj granici? Molim lijepo: da ili ne? – pita vas branitelj slabijih i ugnjetenih Boris Dežulović u Novostima.

04.12. (00:30)

E, njima životni rat još traje

Dežulović: Četiri tisuće i osamsto veličanstvenih

Duboko human, dirljiv i pametan tekst napisao je Dežulović o ljudima koji skrbe o svojim članovima obitelji – osobama s invaliditetom, teškim bolestima i poteškoćama u razvoju: “Nema ih mnogo, u svemu četiri tisuće i osam stotina u cijeloj državi. Pored pola milijuna veterana Domovinskog rata i stotinu petnaest hiljada braniteljskih penzija, koje državu koštaju više od osam milijardi kuna godišnje, njegovatelji djece s Downovim sindromom, autizmom ili cerebralnom paralizom tek su jedan mali, nenaoružani, izgladnjeli i promrzli vod, što zaboravljen od štaba i odsječen od pozadine sve ove godine čeka pojačanje”. Sutra će prosvjedovati u Zagrebu, traže – plaću od 4 tisuće kuna.

01.12. (00:30)

Četnički ustaša nije oksimoron

Dežulović: Samoubojstvo s leđa

“Ni dosad nije u Hrvata i Srba nedostajalo primjera uznapredovale šizofrenije, ali teško će nešto tako brzo nadmašiti apsurd iz Beograda, gdje su, eto, u najnovijem valu resetiranja urbane memorije gradske vlasti jedan tihi rukavac ulice legendarnog valjevskog heroja Steve na Železniku u općini Čukarica nazvali imenom ustaškog mučenika Laleca. Kako je to moguće?” – Dežulović retorički pita i objašnjava dio suludosti regionalne politike.

27.11. (00:30)

Hrvatski smisao letargičnih stranaka

Dežulović: Smisao HSLS-a

Izabran je novi predsjednik Hrvatske socijalno-liberalne stranke, nad čim se zamislio Dežulović: “Nakon što je HSLS na izborima 2011. osvojio manje od polovice vlastitih glasova, HDZ ih je opet utrpao u praznu cisternu, starim makadamom prebacio preko izbornog praga i dao im dva zastupnička azila. Da radim u pograničnoj policiji, bogami bih provjerio tu stvar. Nema šanse da to rade zbog HSLS-ovih glasova: više bi ih dobili u koaliciji s Komunističkom partijom. Zašto onda? Ja, recimo, mislim da HDZ pomoću HSLS-a u Sabor šverca kokain. Čemu inače HSLS, čemu Sabor i izbori, čemu život, čemu sve ovo?”.

25.11. (15:00)

Uvijek ga čitaj do kraja

Dežulović: O prekopavanju konteksta

Pravo pitanje nije stoga tko i zašto Hrvatima njihove vlastite riječi izvlači iz konteksta i podmeće za njihove vlastite stavove i razmišljanja: pravo je pitanje kakav je uopće to kontekst u kojemu se prekopavanje Jasenovca, prije nego što će otamo biti istrgnuto – baš kao i brojanje krvnih zrnaca u nearijevaca ili pucanje na njih – baškari kao u svome prirodnom staništu? Valjalo bi stoga, pitate li mene, otići malo istražiti taj kontekst. Nemam ja s tim problem. I znate što treba tražiti? Međunarodnu komisiju. Ako treba, prekopat ćemo sve! – odlično poentira kolumnu u Novostima Boris Dežulović koja se na prvi pogled činila beznadnom obzirom na protagonista o kojem je riječ.

19.11. (16:30)

BoriSlovak

Dežulović: Kako su Vatreni osvetili Vukovar

Razumljivo je stoga što je gradonačelnik Vukovara Ivan Penava oduševljen poklonjenom pobjedom. „Što ćemo s ovih 3-1? Mi smo na sjednici Gospodarskog vijeća već napravili jedan okvirni plan, golom Nikole Vlašića izgradit ćemo Drvno-tehnološki centar i Agrotehnološki centar za skladištenje povrtlarskih i voćarskih kultura, Petkovićev gol bit će dovoljan za završetak dogradnje infrastrukture Luke Vukovar, a onim lijepim golom Ivana Perišića mislili smo u obnovljenom vodotornju urediti rotirajući riblji restoran sa bandži džampingom” – odlični Dežulović za N1.

14.11. (00:30)

Čisti Pravobegović

Dežulović: Čisti hrvatski Zlatko Hasanbegović

Nastavlja se tako eksponencijalni raspad krajnje hrvatske desnice: nakon notornih pravaša, razmnoženih i podijeljenih na autohtone, čiste, Starčevićeve, Frankove, ove, one, i uopće sve našem jeziku poznate kombinacije riječi ‘Hrvatska’, ‘stranka’ i ‘pravo’ – kojih danas sad već ima toliko da se posljednja, po rednom broju, nazvala Hrvatska stranka prava 1861. – sad se po istom desničarskom načelu stao raspadati i Zlatko Hasanbegović – piše Boris Dežulović o bizarnoj hrvatskoj desnici.

11.11. (10:30)

O impresivnom komadu balvana

Dežulović: Legenda o legendarnom Rođi

Legendarni Rođo dobio spomen-ploču! – glasio je naslov u nacionalnim novinama. Malo ih je ostalo koji bi se na ovaj svečani dan usudili remetiti nacionalni pijetet i pitati po čemu je taj Rođo – uopće poznat: zbog čega je dakle Stjepan Spajić zapravo tako legendaran?… ‘Mi ćemo uvijek biti etnički čisti klub! Dok sam ja predsjednik, kod mene Srbi neće igrati! U mom klubu neće igrati ni Srbi ni pederi, a Crnci mogu jedino ako su katolici!’ ponavljao je tih dana legendarni Rođo… I malo što će sutrašnjim kulturnim antropolozima reći o izumrlom narodu Hrvata više od činjenice da im je Rođo bio legenda. Ako su zaista zbog takvih legendi umirali od smijeha, zaključit će znanost, moralo je to biti u teškim mukama – piše Boris Dežulović još jednu legendarnu kolumnu za Novosti.