Boris Rašeta o filmu 'Proslava': Šumska povijest - Monitor.hr
27.07.2025. (19:00)

Cvjetovi zla

Boris Rašeta o filmu ‘Proslava’: Šumska povijest

Kako običan čovjek završi u ustašama? Najveći kroničar Like, Damir Karakaš, u romanu “Proslava” opisao je sudbinu dječaka Mije. Negdje između dva rata Mijo prema očevoj naredbi mora odvesti svog psa u šumu, svezati ga za drvo i ostaviti vukovima, ili crkavanju od gladi. Zašto? Pas je ujeo žandara u selu, pa su žandari zabranili držanje pasa u domaćinstvima. Ostaviti svog ljubimca da ga rastrgaju vukovi traumatičan je događaj za svako dijete. On rađa mržnju – prema režimu, žandarima, naciji koju žandari reprezentiraju, kralju, sucima, ćatama. Lika je surova i bez toga. Autori “Proslave” pokazuju tijek događaja. Njihov se stav vidi tek na kraju kada iz offa čujemo Pavelićevu parafrazu Hitlera: “Narod koji nije kadar podnijeti žrtvu, nije kadar niti živjeti”. Odmah nakon toga vidimo izmučenog Miju, kako 1945. leži u šumi… Autori ga nisu prikazali kao zlog ustašu, nego kao “malog” čovjeka u vrtlogu zle povijesti. Boris Rašeta za Novosti.

“Nitko se ne želi kritički osvrnuti na sebe, a ako negiramo zločine koji su učinjeni na našoj strani u prošlosti, otvaramo putove novim zločinima u budućnosti. I stalno se vrtimo u nekom krugu”, kazao je Karakaš Telegramu i tome nemamo što dodati…


Slične vijesti

Prekjučer (11:00)

Kad ti ponestane inspiracije, vratiš se klasicima

Boris Rašeta o Dvostrukoj obmani: Sjaj noirea

Postoje filmaši klasičnog Hollywooda čija inteligencija fascinira. Duhovitost u slici, lucidnost u dijalogu i vještina napetog pričanja priče poželjne su u svakom filmu, no kad kao scenarista imate Raymonda Chandlera, a kao režisera Billyja Wildera, rezultat mora biti remek-djelo, kao u slučaju “Dvostruke obmane”. Chandler, koji je stvorio detektiva Philipa Marlowea (najslavniji je bio Bogart, a sjajan je bio i Robert Mitchum), napisao je “Veliki san” i scenarij za “Plavu daliju”, mrzio je Wildera pa su se cijelo vrijeme svađali – dva se genija rijetko kad podnose – ali iz te je svađe iscurio film koji se danas, zbog sjajnih dijaloga, izučava na svim filmskim akademijama svijeta. Boris Rašeta za Novosti

24.07. (23:00)

I stvorio fobiju od starih mlinova

Rašeta o preminulom Kadijeviću: Umro je čovjek koji je plašio generacije gledatelja

Đorđe Kadijević rođen je u Šibeniku, hrvatskoj i jugoslavenskoj Ateni, gradu iz kojega su ponikli Dedići, Mišo, Vice Vukov, Igor Mandić, Ivo Pattiera. Rodio se u istoj ulici kao i oni – Terazije, Ilica i Ferhadija nisu porodile toliko velikana.  Tko nije umirao od straha zbog “Leptirice”, nije živio u Jugoslaviji. Popularna legenda kaže da je Đorđe Kadijević “Leptiricu” snimao kao komediju, ali je promašio žanr. Ispao je to film strave i užasa, koji je na premijeri u Skopju navodno tako prestrašio nekog gledatelja da je ovaj umro u kinu. Boris Rašeta za Novosti

03.07. (22:00)

I dalje se kotrlja

Rašeta o seriji ‘Moj život u Rolling Stonesima’: Snimljena pod nadzorom benda kako bi se cementirao njihov status nedodirljivih rock bogova

Kako je bilo biti/ostati Rolling Stone? Četverodijelna serija (odabrala Mira Vočinkić) daje sažet odgovor – bogovski. U prvoj epizodi vidjeli smo portret Micka Jaggera, živahnog starčića (82) spremnog za novu turneju, do koje možda ipak neće doći jer Keitha Richardsa (82) nešto žiga u leđima. Poznajući ih, kupili bismo karte… Teško je u nešto manje od sat vremena sabiti 60 godina najvećeg živućeg rokera svijeta, ali smo prešli ključne točke karijere. “Moj život u Rolling Stonesima” zahvaća masu aspekata, najmanje privatnih, jer autori nisu kopali po utrobama muzičara. U četiri epizode “tiskana je legenda”, kako bi rekao John Ford. Sam Mick Jagger demantira da su Stonesi “obitelj”, oni su korporacija. Ponešto će indiskrecija biti viđeno, ali tko očekuje vidjeti kako žuti Musa dere jarca, ovo nije serija za nj… Boris Rašeta i pregled TV tjedna za Novosti

21.06. (23:00)

Nema tu onoga "ako priča zakaže, evo muzika"

Rašeta: Serija ‘So Long, Marianne’ dopast će se i onima koji ne luduju za Cohenom

Ostavite svaku nadu vi koji u seriju “So Long, Marianne” ulazite s idejom da ćete se overdozirati muzikom Leonarda Cohena. Do četvrte epizode možete čuti samo akord-dva iz grandioznog opusa, ali to nije mana serije, naprotiv! Autori se ne šlepaju na slavnog kantautora (na čijim bi pjesmama i Jakov Sedlar snimio gledljiv biopic), već iza velike karijere tragaju za ljudskom pričom. Serija prikazuje povijest jedne velike ljubavi kao emotivnu pri-povijest dvoje ljudi, a ne dvoje aktera historije, što će reći da su autori (u scenarističkom timu je i Jo Nesbø) vjerovali u dramsku snagu priče neovisno o tržišnom potencijalu Cohena (koji nije zanemariv). Boris Rašeta za Novosti

15.06. (15:00)

Ljeto pred ekranom

Rašeta otkrio zanimljiv Youtube kanal: Klasici za džabe

Na YouTube kanalu Timeless Classic Movies stotine su sjajnih, mahom crno-bijelih filmova, koji vam dugu ljetnu noć mogu ispuniti zadovoljstvom suspensea. Jedan od njih je i Premingerov noir “Laura”, ljubavno-kriminalistička priča u kojoj do kraja ne možete naslutiti ubojicu, a uživate u majstorski režiranim scenama i vrhunskim dijalozima. Boris Rašeta za Novosti

07.06. (22:00)

Sat povijesti

Novi Klasićev serijal za Vidu TV: Ozbiljno o Titu

Sine ira et studio – bez srdžbe i pristranosti – napravio je Hrvoje Klasić, nakon dugih porođajnih muka, dokumentarnu seriju o drugoj, Titovoj Jugoslaviji. Takve serije, srpske (češće) ili hrvatske (rjeđe: Hrvati bježe od povijesti) obično kipte od gnjeva, naročito ako im je u fokusu čovjek po kojemu se država obično atribuira – Josip Broz. Seriju je počeo raditi na Al Jazeeri, koja je u međuvremenu ugasla, pa ju je dovršio na VIDA TV-u, maloj ali propulzivnoj televiziji. Prva epizoda opisala je formiranje države, prve godine razvoja i njene “dječje bolesti”, te Titov odnos prema najbližim suradnicima – Hebrangu, Đilasu, Kardelju i Rankoviću. Nacionalizam je, dakako, bio pitanje svih pitanja: što napraviti s Vojvodinom, Kosovom i Sandžakom? U drugoj epizodi vidjeli smo sukob sa Staljinom, Goli otok i uzdizanje Tita kao kolosalne svjetske figure. Boris Rašeta za Novosti

03.05. (16:00)

Na prvoj liniji obrane istine

Rašeta: I Hersh i Netflix dokazuju da još ima snage u američkoj demokraciji

Seymour Hersh je, ako mene pitate, veći novinar od slavnih Boba Woodwarda i Carla Bernsteina. Počeo je kao novinski potrčko u Chicagu, u crnoj kronici, gdje je “izbliza vidio tiraniju” – državnu – a završio kao legenda pokreta otpora. Tiraniji se nastavio suprotstavljati sve do danas, kad je u svojoj 88. godini prisiljen objavljivati tekstove na Substacku, autorskoj platformi na kojoj nema urednika pa novinari pišu što žele.

U Netflixovom je dokumentarcu prvi put opširno progovorio o svom radu, životu, motivima, iskušenjima. Što je Hersh sve učinio? Godine 1969. razotkrio je masovno ubojstvo stotina nenaoružanih vijetnamskih civila u My Laiju, koje su počinili američki vojnici. Vojnici su strijeljali civile po zapovijesti, silovali žene, ubijali bebe.

Hersh je dobio Pulitzera, šokirao javnost i okrenuo američko javno mnijenje protiv rata u Vijetnamu. Pet godina kasnije otkrio je da CIA godinama, ilegalno, špijunira antiratne aktiviste i disidente. Prvi je detaljno dokazao da Izrael posjeduje golem arsenal nuklearnog oružja, iako to Tel Aviv nije potvrdio. Njegovo otkriće je razbjesnilo izraelsku vladu, ali Hersha nije bilo moguće zaustaviti. Boris Rašeta za novosti

19.04. (16:00)

I pljunuti ako treba

Rašeta: Film o 1975. pokazuje da postoji i Amerika koja je još uvijek u stanju pogledati se u ogledalo

“Slom: 1975.” ukazuje na zapanjujuće sličnosti s današnjicom (premda se radnja proteže samo na godinu prije i godinu poslije). Te se godine američka kula od karata u jugoistočnoj Aziji definitivno srušila. Dvije godine ranije SAD se formalno povukao iz Južnog Vijetnama i Kambodže, pa ostavio slobodan prostor Crvenim Kmerima i komunistima Sjevernog Vijetnama. Sajgonske scene trenutak su u kojemu je Amerika izgubila status “nepobjedive” sile, što je izazvalo duboku kolektivnu depresiju. O stanju duhova u Americi te godine u ovom su filmu progovorili važni ljudi tog vremena. Nakon havarije u Vijetnamu, Nixonov nasljednik, Gerald Ford – u želji da spasi reputaciju Amerike – bombardirao je Kambodžu, poslije čega su Crveni Kmeri pobili oko dva milijuna ljudi. U Ameriku se zahvaljujući Fordu ipak doselilo oko 130.000 izbjeglica iz Vijetnama, Kambodže i Laosa, što pod Trumpom sigurno nećemo gledati, ali se možemo kladiti da će ponoviti Fordovu grešku i napasti Kubu, kako bi spasio obraz. Boris Rašeta u svom tjednom TV pregledu za Novosti.

27.02. (23:00)

I to je to od pomirenja?

Regionalni kinohit “Svadba” podijelio stručnjake na zagrebačkoj tribini

Film “Svadba”, koji ruši rekorde s više od 1,6 milijuna gledatelja i zaradom od 10 milijuna eura, bio je tema burne rasprave u Zagrebu. Dok Boris Rašeta hvali duhovitost i glumačku igru kao odmak od kapitalističkog umora, Đorđe Matić film smatra loše režiranim, kritizirajući stereotipne prikaze nacionalnih odnosa. Matija Štahan fenomen vidi više kao estradu nego politiku, a Veljko Krulčić naglašava neupitan tržišni uspjeh unatoč padu kvalitete u drugom dijelu. Zaključeno je da film privlači publiku koja inače zaobilazi domaća ostvarenja, nadmašujući čak i hit “Toma”. Novosti

17.02. (08:00)

Küss die Hand, milostiva

Rašeta o ‘Bečkoj školi’: Humor se, eto, s istoka seli na zapad, u svakom slučaju obećavajući embrio

Kakva jugonostalgija, to je obična prehlada prema K und K nostalgičaru i habsburgofilu Eugenu Mohorovičiću Katančiću! On je profesor iz profesorske obitelji, purger s Gornjeg grada. Mlohav, gospodstven, blago blesav. Na Beč i Budimpeštu gleda kao na sjajne metropole, za razliku od Zagreba koji vidi kao simpatičnu provinciju (Gornji grad s visine gleda na Donji, ali Eugen nikad ne koristi riječ “dotepenec”, svi koji dođu u Zagreb su – “Austrougari”). Da depeovce zanima kultura, ovoga bi papka odmah zabranili kao defetista, oportunista i slabog, karikaturalnog KK Hrvata.

“Bečku školu” produkcijska je kuća Wolfgang & Dolly u formi kratkih skečeva odlučila prvo prezentirati na društvenim mrežama (tako se danas, kažu stručnjaci, širi utjecaj), pa tek onda – ne znamo je li proračun osiguran – dati na televiziju. Na YouTubeu možete pogledati 19 skečeva iz kojih je uglavnom vidljiva namjera autora – u ležernom humornom ključu (u formi lažnog dokumentarca, žanr se zove mockumentary) prikazati nedostatke našeg školstva i dati konture Zagrepčanina kakav je nekoć bio, ako je uopće bio nešto više od parodije. Ravnatelj gimnazije u imaginarnom Veselišću dobio je zadatak provesti reforme školstva po skandinavskom modelu, no on je želi pretvoriti u austrougarsko učilište… Boris Rašeta za Novosti