Što je pokazalo provedeno kriminalističko istraživanje službenika Policijske postaje Vodice u župnim poslovnim knjigama? Čekajte, kako mislite, crkva nema poslovnih knjiga? Što bi svakako bilo – sad ste i vi shvatili – najgluplje od sviju glupih pitanja. E, sad može “ali dobro”: ali dobro, recimo, da je bilo sve kako kaže vijest: da je “besramna kradljivica” s ciljem ostvarivanja protupravne imovinske koristi ušla u crkvu i iz košarice za milodare svetom Anti pred nosom uzela dva eura (Šibenski). Dobro, pet. U tom slučaju, naime, iscrpili smo sva glupa, i ostalo nam je samo ono ključno teološko pitanje – pa što da je gospođa i uzela par novčića iz košarice za milodare? Ili, da preformuliram: pa što? Sam smisao milodara, tumačio mi je barba Ivo, je poravnavanje između onih koji imaju, a ne treba im, i onih kojima treba, a nemaju. A Gospi sigurno ne treba. Boris Dežulović za N1
Dežulović: Olovka piše srcem
Država je kad negde idemo, pa se lepo obučemo da budemo lepi za državu.’ To je samo jedan od odgovora iz velikog istraživanja koje je šezdesetih godina prošlog stoljeća provedeno među nekoliko hiljada mališana od četiri do četrnaest godina starosti. ‘Izobilje je’, kaže tako jedan mališan, ‘kad majmun stalno jede’, a ‘neimaština’, sasvim logično, ‘kad nemaš maštu’ – prisjeća se svevišnji Boris Dežulović za Novosti dok je čitao ovaj članak Kristine Turčin, a povodom izrade Nacionalne razvojne strategije RH od 2020. do 2030.


