Kafkijanska kuhinja
Epitaf carskoga gurmana: Kako je tanjur postao bojišnica za ljudsku slobodu
Epitaf carskog gurmana podsjeća na kafkijanski Proces, gdje pojedinca nadziru i špijuniraju tajne službe, državni uredi, zatvaraju ga i naposljetku izvršavaju sudsku presudu. Naravno pojedinac u kafkijanskoj atmosferi ne zna za što je kriv. Nitko mu jasno ne izriče dijagnozu „počinjenog zločina“ protiv poretka. Ispitivanja su kratka i neugodna, iznenađujuća iz raznih zasjeda. Iako je kratki Barbieriev roman nastao za vrijeme komunizma, izražavajući aluziju na neslobode tog režima, poruka se može jasno dešifrirati i danas kada smo zapali u neku vrstu tržišnog totalitarizma.
Totalitarizam nije privilegij samo jednog razdoblja ljudske povijesti; on je sveprisutan. Ograničavanje osobne slobode odabira agresivnim oglašavanjima koja imaju za cilj uvjeriti podsvijest kupca da mu taj proizvod baš treba iako on stvarno ne misli tako. S druge strane kazna za anarhiju i protivljenje diktaturi režima je marginaliziranje pojedinca; snobovsko izopćenje iz društva. Ili nosiš istu robnu marku ili si „izopćen.“.
Barbieri vrlo snažno izražava ovakav stav o oduzetoj slobodi jednog nesretnika. Nažalost u svijesti ljudi vrlo često pojam totalitarizma poprima drukčija značenja nego što on doista i jest. Naučeni totalitaristički obrazac, često je sa svim svojim tipičnim karakteristikama ( mašina represije, sustav stroge kontrole i provođenja volje jednog (monopol), kažnjavanje i neutralizacija individualiteta), shvaćen u kontekstu nekog od političkog povijesnog uređenja (komunizma, fašizma, nacizma). Rijetko tko će taj naučeni obrazac prenijeti i prepoznati u svijetu u kojem trenutno živi. Kažu u tekstu objavljenom prije 9 godina na Kvaki, a mi se prisjećamo djela nedavno preminulog Veljka Barbierija.
